1                                          Poslovni broj: K-8/2018-33

 

 

 

 

 

Poslovni broj: K-8/2018-33

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Ivone Rupić, kao predsjednika vijeća, te sudaca porotnika Ž. D. i S. J., kao članova vijeća, u kaznenom postupku protiv optuženika Z. Č., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15, 101/17., 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., nakon rasprave zaključene 5. ožujka 2020., a objavljene 9. ožujka 2020. u nazočnosti zamjenika Županijskog državnog odvjetnika u Splitu F. B., braniteljice optuženika I. Š., odvjetnice u S. i oštećenika M. Š., a u izočnosti optuženika Z. Č.

 

p r e s u d i o   j e

 

Optuženi Z. Č., OIB: …, sin pok. M. Č. i majke K. Č., rođene D., rođen ... u N., s prebivalištem u S., P. i boravištem u J., strojarski tehničar, sa završenom srednjom školom, vlasnik tvrtke Z. sa sjedištem u P., S., razveden, otac dvoje djece, državljanin Republike Hrvatske

 

k r i v   j e

 

da je 10. srpnja 2007. oko 00,05 sati u T., maskiran crnom potkapom s izrezima za oči i crnom platnenom kapom s frontinom, u nakani da se neosnovano okoristi, sačekao M. Š., voditelja poslovanja mjenjačnice A. T., nakon zatvaranja mjenjačnice kada se s utrškom vraćao kući, pa dok se stepenicama penjao na kat obiteljske kuće, zaskočio ga i udario nekoliko puta gumenom palicom po glavi, nakon čega su se hrvali, pri čemu je okrivljenik izvukao nabijeni i otkočeni pištolj marke „Pietro Beretta“, model 71, call. 22 L.R., svjestan da tako može ispaliti metak i time ugroziti život M. Š. i drugih prolaznika, na što je pristao, nastavio s naguravanjem, pri čemu je došlo do opaljenja dva metka iz pištolja, od kojih je prvi pogodio M. Š., koji je pritom zadobio strijelnu ranu petog prsta lijeve šake s otvorenim višekomadnim kompliciranim prijelomom zadnjeg članka petog prsta, što predstavlja tešku tjelesnu ozljedu, dok je drugi ispaljeni metak prošao u neposrednoj blizini tijela M. Š., udario u zid od čega se fragment zrna odbio i zahvatio prolaznika M. B. koji je pritom zadobio ranu nepravilnih rubova, opekotinu prednje desne strane prsnog koša, što predstavlja laku tjelesnu ozljedu, a zatim uperio pištolj u grudi M. Š., koji je u strahu za život prestao pružati otpor, nakon čega je od njega uzeo ručnu torbu u kojoj se nalazio novac od utrška mjenjačnice u iznosu od 1.790,081,08 kuna i s novcem pobjegao,

 

dakle, uporabom sile i prijetnjom da će izravno napasti na život ili tijelo neke osobe, oduzeo tuđe pokretne stvari s ciljem da ih protupravno prisvoji, a pritom je uporabljeno oružje i opasno oruđe, te općeopasnim sredstvom izazvao opasnost za život i tijelo ljudi, a pritom je prouzročena teška tjelesna ozljeda jedne osobe,

 

čime je u stjecaju počinio dva kaznena djela i to jedno kazneno djelo protiv imovine - razbojništvom - djelo označeno i kažnjivo po članka 230. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - u daljnjem tekstu: KZ/11) i jedno kazneno djelo protiv opće sigurnosti – teškim kaznenim djelom protiv opće sigurnosti – djelo opisano i kažnjivo po članka 222. stavka 1. u svezi sa člankom 215. st. 1. i st. 2. KZ/11, a sve u svezi s čl. 51. KZ/11.

 

Stoga se okrivljeniku Z. Č., za svako kazneno djelo za koje je proglašen krivim, prethodno utvrđuju kazne zatvora kako slijedi:

 

- za kazneno djelo razbojništva, temeljem članka 230. stavka 2. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci,

 

- za kazneno djelo teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti, temeljem članka 222. stavak 1. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.

 

Slijedom iznesenog, a temeljem članka 230. stavka 2. KZ/11 te članka 51. stavka 1. i stavka 2. KZ/11, okrivljenik Z. Č. se

 

o s u đ u j e

 

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci.

 

Temeljem članka 54. KZ/11 u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora optuženiku Z. Č. se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 18. listopada 2007. do 3. srpnja 2008. i od 13. prosinca 2009. do 18. rujna 2011.

 

Temeljem članka 79. KZ/11 oduzimaju se predmeti koji su bili uporabljeni za počinjenje kaznenih djela i to pištolj marke „Pietro Beretta“, model 71, call. 22 L.R., crna potkapa s izrezima za oči, crna platnena kapa s frontinom i gumena palica dužine 30 cm, promjera 3,5 cm, omotana crnom samoljepljivom trakom, a koji predmeti su već ranije pronađeni od strane djelatnika policije.

 

Temeljem članak 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19– dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik Z. Č. je dužan, na ime postavljenog imovinskopravnog zahtjeva, u roku od 15 dana, po pravomoćnosti presude, isplatiti oštećeniku obrtu M. A. T. u vlasništvu L. Š. iznos od 1.790.081,07 kuna.

 

Temeljem članku 148. stavak 1. u svezi s članka 145. stavak 1. i stavak 2. ZKP/08 optuženik Z. Č. je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka i platiti, na ime troškova sudskomedicinskog vještačenja iznos od 4.330,00 kuna, kao i paušalni iznos od 5.000,00 kuna, dok će se troškovi branitelja po službenoj dužnosti isplatiti iz sredstava tijela koje vodi postupak, a naplatiti naknadno od optuženika o čemu će biti doneseno posebno rješenje.

 

Obrazloženje

 

Županijsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je optužnicu broj K-DO-109/07 od 29. studenog 2007. protiv optuženika Z. Č., zbog kaznenih djela iz članka 218. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona – („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 125/11. i 143/12. – dalje u tekstu: KZ/97) i kaznenog djela iz članka 271. stavak 1. u svezi sa člankom 263. stavak 1. i 3. KZ/97.

 

Zastupnik optužbe je na raspravi dana 10. prosinca 2015. (list 533 spisa) u manjem dijelu uredio činjenični opis optužnice u skladu sa rezultatima provedenog dokaznog postupka.

 

Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj IKž-404/2016 od 22. ožujka 2018. prihvaćena je žalba državnog odvjetnika, optuženika Z. Č. i oštećenog obrta mjenjačnice A. T., te je ukinuta prvostupanjska presuda od 12. siječnja 2016. i predmet upućen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

 

U prethodnom postupku, a uzevši u obzir da je 1. siječnja 2013. na snagu stupio novi Kazneni zakon (KZ/11), izmijenjena je pravna kvalifikacija kaznenih djela na način da se optuženom Z. Č. stavlja na teret kazneno djelo razbojništva iz članka  230. stavak 2. KZ/11 i članka 222. stavak 1. u svezi s člankom 215. stavak 1. i 2. KZ/11, kazneno djelo protiv opće sigurnosti.

 

Ovo stoga jer je utvrđeno da postoji pravni kontinuitet između kaznenog djela iz članka 218. stavak 1. i 2. KZ/97 i kaznenog djela iz članka 230. stavak 1. i 2. KZ/11, kao i pravni kontinuitet kaznenog djela iz članka 271. stavak 1. u svezi s člankom 263. stavak 3. i 1. KZ/97 i kaznenog djela iz članka 222. stavak 1. u svezi s člankom 215. stavak 1. i 2. KZ/11. Međutim, kako su kaznena djela iz članka 230. stavak 1. i 2. KZ/11 i članka 222. stavak 1. u svezi s člankom 215. stavak 1. i 2. KZ/11 blaža za optuženika jer su zapriječene kazne blaže prema KZ/11 u odnosu na KZ/97 izmijenjena je pravna kvalifikacija na način kao što je opisano u izreci presude.

 

Istaknute navode potvrđene su i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj IKž-404/2016-6 od 22. ožujka 2018.

 

Na raspravi održanoj dana 5. ožujka 2020. ista je temeljem odredbe članka 407. stavak 3. ZKP/08 započela ispočetka.

 

Optuženi Z. Č. je prilikom očitovanja o optužbi i imovinsko pravnom zahtjevu temeljem odredbe članka 416. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19– dalje u tekstu: ZKP/08) naveo da se ne smatra krivim te će sporiti imovinskopravni zahtjev, a obranu će dati na kraju dokaznog postupka.

 

Na raspravi od 5. ožujka 2020. optuženi Z. Č. nakon početka rasprave i očitovanja o optužbi sudu je dostavio u spis prijedlog za izuzeće predsjednika Županijskog suda u Splitu Bruna Kleina i svih sudaca Županijskog suda u Splitu.

 

Vijeće je temeljem odredbe članka 11. stavak 3. i 4. ZKP/08 uskratio pravo optuženog Z. Č. na podnošenje prijedloga za izuzeće u cijelosti.

 

Sud je rješenjem uskratio pravo optuženika na podnošenje prijedloga za izuzeće predsjednika Županijskog suda u Splitu Bruna Kleina i svih sudaca Županijskog suda u Splitu. Ovo stoga jer je očigledno da optuženik Z. Č. i u ovom kaznenom postupku svojim učestalim radnjama kojim nastoji odgoditi ovu raspravu i očigledno zloupotrebljava prava iz ovog Zakona te mu sud ovim rješenjem uskraćuje pravo na tu radnju jer je ista isključivo usmjerena na odugovlačenje ovog kaznenog postupka što je u potpunosti razvidno iz tijeka dosadašnjih rasprava kada je u više navrata i to podnosio zahtjeve za izuzeće prethodnog predsjednika vijeća, kao i zahtjev za izuzeće zastupnika optužbe, te opetovano zahtjev za izuzeće ovog predsjednika vijeća.

 

Sud je dužan onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja pripada sudionicima u postupku, kao što je istaknut u ovom slučaju prijedlog za izuzeće optuženog Z. Č. nakon započete rasprave. Ovo stoga jer prije svega, istaknutim prijedlogom za izuzeće, optuženi Z. Č. isključivo izražava svoje nezadovoljstvo  ističući da mu se onemogućava pravo na obranu.

 

Nadalje, u navedenom zahtjevu za izuzeće svih sudaca Županijskog suda u Splitu navodi imena osoba koji više nisu ni suci ovog suda, a što sve ukazuje na njegove nakane odugovlačenja ovog kaznenog postupka i zlouporabu procesnog prava.

 

U daljnjem tijeku dokaznog postupka sud je na temelju članka 431. stavak 1. točka 1. ZKP/08 pročitao materijalne dokaze optužbe koji u obliku isprava i pismena prileže spisu, a koje je sud prihvatio i to zapisnik o očevidu Policijske postaje T. od 10. srpnja 2007. (list 89 spisa), Izvješće o kriminalističko-tehničkoj pretrazi mjesta događaja Policijske postaje T. od 10. srpnja 2007. (list 90 spisa), pisano balističko i mehanoskopsko vještačenje Centra od 29. kolovoza 2007. s fotodokumentacijom vještačenja (list 103-113 spisa), pisano biološko vještačenje Centra od 10. listopada 2007. (listovi 97-101 spisa), službena zabilješka Policijske postaje T. od 14. srpnja 2007. (list 31 spisa), liječnička dokumentacija za oštećenika M. Š. (listovi 32-35 spisa), specijalistički nalaz Bolnice S. za oštećenika M. B. (list 37 spisa), nalog za pretragu Županijskog suda u Sisku br. Kir-1112/07 od 18. listopada 2007. (list 39 spisa), zapisnici o pretrazi stana i drugih prostorija od 18. listopada 2007. (listovi 40-43 i 44-47 spisa), potvrde o privremenom oduzimanju predmeta od 18. listopada 2007. broj 253727 (list 48 spisa) i br. 253728 (list 49 spisa), preslik vrijednosnog papira MAT. SHARE broj 007426 od 24. kolovoza 2007. (listovi 50-53 spisa), izvješće o uhićenju i dovođenju od 18. listopada 2007. (listovi 57-59 spisa), službena zabilješka od 19. listopada 2007. (list 56 spisa), izvadak iz stanja blagajne obrta M. A. T. na dan 9. srpnja 2007. u 23,59 sati (list 121 spisa), fotodokumentacija od 31. listopada 2007. (listovi 190-195 spisa),  medicinska dokumentacija oštećenika M. Š. (listovi 263-276 spisa), dokumentacija koja se odnosi na obrt M. A. T. i njeno poslovanje (listovi 277-288 spisa), pisana izjava L. Š. od 10. listopada 2010. (list 536 spisa), nalaz i mišljenje sudskog A. A. od 23. studenog 2007. (list 132-134 spisa) i stanje blagajne mjenjačnice A. T. od 30. lipnja 2007. do 9. srpnja 2007. s popratnom dokumentacijom (list 610 – 660 spisa).

 

Temeljem odredbe članka 431. stavak 1. točka 7. i 8. ZKP/08 pročitani su iskazi ispitanih svjedoka oštećenog kao svjedoka žrtve M. Š. (list 117-120 spisa) od 21. studenog 2007., zapisnik s rasprave od 14. rujna 2010. (list 290-291 spisa), s rasprave od 10. prosinca 2015. (list 534-535 spisa) i s rasprave od 9. travnja 2019. (list 601-603 spisa), iskaz oštećene L. Š. prilikom ispitivanja od 21. studenog 2007. (list 122) i rasprave od 29. listopada 2010. (list 298-299 spisa), s rasprave od 10. prosinca 2015. (list 535) i s rasprave od 9. travnja 2019. (list 602-603) svjedoka oštećenog žrtve M. B. zapisnik o ispitivanju od 5. studenog 2007. (list 85) s rasprave od 23. siječnja 2008. (list 166-167 spisa), od 20. listopada 2010. (list 297-298 spisa), s rasprave od 10. prosinca 2015. (list 535) i s rasprave od 9. travnja 2019. (list 603-604 spisa), iskaz vještaka A. A. ispitanog na raspravi od 12. siječnja 2016. (list 542 spisa) i s rasprave od 12. lipnja 2019. (list 664-665 spisa).

 

Odbijeni su dokazni prijedlozi braniteljice po službenoj dužnosti I. Š. kao i optuženika za ponovnim pozivanjem već ispitanih svjedoka i sudskog vještaka dr. A. A., s obzirom da su isti već ispitani i to kako svjedoci tako i vještak u prisutnosti stranaka tijekom prethodnog postupka, a osim toga navedeni svjedoci i vještak su ispitani pred istim predsjednikom vijeća te su navedeni iskazi svjedoka i vještaka sud pročitani temeljem odredbe članka 431. stavak 1. točka 7. i 8. ZKP/08.

 

Temeljem odredbe članka 421. stavak 1. točka 4. ZKP/08 također je odbijen prijedlog optuženog Z. Č. za pregledavanjem snimke sa YouTube na okolnost da iz snimke proizlazi kako M. Š. pokazuje vrijeme kako je napadnut, dinamiku nastanka događaja, opisa napada te njegovu obranu, te koliko je ljudi vidjelo da je on trčao za napadačem te pokazao mjesto gdje je navodno napadač skočio u more, koji prijedlog je odbijen kao očitim za odlugovlačenje postupka, a osim toga s obzirom na već istaknute iskaze svjedoka oštećenika M. Š., svjedoka M. B. te materijalne dokaze koje je sud u dokazne svrhe pročitao kao i odluku Vrhovnog suda RH o utvrđenom činjeničnom stanju glede dinamike nastanka događaja, stoga je prijedlog uz sve naprijed navedeno u potpunosti nevažan.

 

U daljnjem tijeku dokaznog postupka sud je pregledao izvadak iz kaznene evidencije za optuženika Z. Č. (list 541 spisa).

 

Na kraju dokaznog postupka pristupilo se obrani optuženog Z. Č. Optuženik je u svojoj obrani u istrazi 19. listopada 2007. je naveo da se sjeća kako je negdje krajem lipnja ili početkom srpnja 2007. bio jedan vikend u T. i da je pred jednim kafićem, preko mosta, nastala opća tuča, te da je u to vrijeme automobil njegove supruge marke WV Sharan, crne boje, slovenskih registracijskih oznaka, bio parkiran u blizini. Naveo je kako je tek kasnije vidio, jer je ostavio automobil otključan, da mu nedostaje jedan ruksak i jedna mala torba u kojoj su bile njegove osobne stvari, ali da u toj torbi, koliko se sjeća, nije bila nikakva kapa, te da ovo nije prijavio na policiju. Kazao je da je primijetio da mu to nedostaje kad je putovao za M.. Nakon M., gdje je bio kod svojih kolega sa posla, da se vratio u S. gdje živi sa suprugom. Okrivljenik je izjavio da je nakon toga, kada je njegova supruga otišla automobilom sa djecom na H., opet došao autobusom iz S. do T. i to u razdoblju od 13. do 15. srpnja. Naveo je da, kada je prvi put dolazio u T., je također došao iz S. i da se mislio javiti jednom svom prijatelju N. koji radi u klubu „P.“, ali da to nije napravio, nego da je otišao do obitelji P. kako bi pitao za M., koji je još bio u zatvoru.

 

Na upit da se izjasni u vezi mjenica koje su pronađene u kući u N. gdje živi njegova majka, okrivljenik je izjavio da mjenice glase na njegovo ime, da su to mjenice koje su prebačene iz jednog programa u drugi, da je u njih uloženo prije mjesec dana i da je svaka u vrijednosti od 5.000 eura, te da je to za firmu „F.“ u koju je trebao početi raditi. Kada mu je predočeno da je u stanu gdje borave njegovi roditelji, zajedno s mjenicama na njegovo ime, pronađeno i oružje, izjavio je da oružje i streljivo nije njegovo, već od njegovog očuha J. V., koji za to ima dozvolu. Kazao je kako nikada nije pucao iz pištolja Beretta, da sada vozi Audi crne boje, ljubljanskih registarskih oznaka te da je, kada je dolazio u T., bio odjeven u džins hlače i tanku kožnu jaknu dugih rukava. Naveo je da inače ne vozi automobil s rukavicama, ali da u ženinom automobilu postoje kožne rukavice jer mu žena vozi automobil s rukavicama. Okrivljenik je kazao i kako ima dugova u N., tako da duguje dvojici muškaraca 11.000 eura, da je jednoj osobi u R. dužan 3.500 eura, kao i jednom muškarcu u N. 1.500 eura, da u firmi ima zaduženje od 14.000 eura, a da njegova supruga ima kredita u ukupnom iznosu od 23.000 eura.

 

Optuženik je u svojoj obrani naveo i kako svakodnevno iz S. putuje za Z. i kako zna plivati, a na upit zastupnika optužbe da se izjasni kada je kupio automobil „Audi“, odgovorio je da ga je kupio prije 2 do 3 tjedna za iznos od 9.400 eura od jedne osobe u S. Na daljnji upit da li je imao kakvih povreda na tijelu od 7. mjeseca pa nadalje, okrivljenik je odgovorio da nije, a na pitanje da li posjeduje kakvu crnu kapu, izjavio je da posjeduje jednu kapu šiltericu na kojoj piše „Chicago Bulls“, crne boje, koju još uvijek ima kod sebe te da ne posjeduje potkapu, a da nema objašnjenje kako su na pronađenoj kapi nađene vlasi njegove kose.

 

Optuženik je kazao i kako mu se u N. stavljalo na teret kazneno djelo pokušaja ubojstva, a kada mu je predočena slika pištolja na fotodokumentaciji vještačenja, izjavio je da je na slikama, koje nose brojeve ispod slika 1. i 2., pištolj kalibra 7,65, odnosno da je takav oblik i da takav pištolj ima njegov očuh, ali da ga on nikad od njega nije posuđivao.

 

Prilikom iskazivanja svoje obrane optuženi Z. Č. je na raspravi od 5. ožujka 2020. nadopunio svoju obranu te želio istaknuti mu sudsko vijeće i cijeli Županijski sud u Splitu nakon dugotrajnosti ovog postupka koji je sam po sebi kompleksan onemogućava da iznese svoju obranu jer spis sadržava preko 600 stranica te nije pripremio svoju obranu. Ističe da nije znao da će tijek rasprave ići ovim putem jer je podnio prijedlog za izuzeće o kojem odlučuje viši sud.

 

Prilikom iznošenja svoje obrane istaknu je da iz optužnice proizlazi da se djelo dogodilo10. srpnja 2007., oko 00,05 sati u Trogiru, a okolnost je da je uhićen 18. listopada 2007., dakle tri mjeseca nakon navedenog učina, mada je policija već imala podatke tri dana nakon učina u vezi DNK tragova. Pita se zar je policiji trebalo toliko vremena da ga uhiti što je u potpunosti nelogično jer je učestalo prelazio granicu RH.

 

Navodi da će tražiti pomoć od Strasbura jer kako je moguće da osoba koja nije osuđivana u RH ima pohranjene uzorke DNK-a, odakle institucijama u RH i na koji način su došli do njegovog uzorka DNK-a s obzirom na njegovu neosuđivanost.

 

Europski sud za ljudska prava zabranjuje pohranjivanje DNK-a uzoraka u bazu podataka osobama koje nisu osuđivane, a to je zabranjeno  i Zakonom RH. Stoga se cijela optužnica temelji na nezakonitom dokazu Centra kao i njegovo uhićenje.

 

Istakao je da je u ekstradicijskom pritvoru proveo 6 mjeseci, a da mu je isteklo maksimalno trajanje istražnog zatvora proteklo tijekom 2 godine od kada je uhićen 17. listopada 2007.

 

Oštećeni M. Š. je izbjegavao dolaziti na rasprave kao oštećenik u ovom postupku dok je on bio u zatvoru i oštećenik je opstruirao je postupak.

 

Prema izjavama svjedoka B. i prema izvješću policije koji je susjed oštećenika isti daje izjave u korist M. Š., te oštećeni M. Š. mijenja svoje izjave tijekom postupka  najmanje četiri puta, a nalog za pretragu vatrenog oružja s kojim je počinjeno kazneno djelo dan je četiri dana nakon događaja.

 

U odnosu na vatreno oružje s kojim je počinjeno ovo kazneno djelo u spisu ne postoji fotografije povrede oštećenog ovim vatrenim oružjem kao ni rengenski snimak. Isto tako ne postoji niti jedna kapi krvi uslijed ove ozljede, tj. strijelne rane vatrenim oružjem niti kapi krvi na garderobi oštećenika. Tijekom postupka nije pregledana odjeća oštećenika da bi se utvrdile barutne čestice, kao ni odjeća od takozvanog slučajnog prolaznika svjedoka B. Tijekom očevida policijske postaje na palici koja je pronađena na lici mjesta nisu uzimani tragovi DNK-a, za koju policija tvrdi da je s istom udaren oštećenik i to nekoliko puta u predjelu sljepoočnice.

 

Isto tako oštećenik M. Š. dana 14. srpnja 2007. glede izvještaja o radu svoje mjenjačnice naveo je da je otuđeno novca u iznosu od 500.000,00 kuna i deset čekova, da bi prilikom njegovog uhićenja izmijenio iskaz da je iz mjenjačnice otuđeno 1.800.000,00 kuna. Sud do dan danas nije omogućio da se vještačenjem utvrdi program rada njegove mjenjačnice.

 

Želi istaknuti u svojoj obrani da je cijeli postupak namješten od strane oštećenog M. Š. i ljudi iz kriminalističkog miljea.

 

Nesporna je činjenica da je oštećeni M. Š. prijetio smrću njegovoj obitelji i tražio 350.000,00 EUR i slao svoje ljude koji bi zastrašivali njegovu obitelj dok je bio u zatvoru.

 

U svojoj obrani želio je ponoviti još jednom da u vrijeme inkriminiranog kaznenog djela nije bio u T. niti u RH, a što mogu posvjedočiti K. i M. Č., kod kojeg je bio nebrojeno puta i živi u M., a inače je iz Š. B.

 

Nadalje ističe da bi se ovaj kazneni postupak završio u kratkom roku da mu je bilo omogućeno da se pozovu i saslušaju svjedoci i to djelatnici policije koji su bili na očevidu kao i da se napravi rekonstrukcija cijelog događaja na osnovu iskaza tih svjedoka.

 

Prema navodima M. Š. u vrijeme napada isti tvrdi da je bio u dobroj fizičkoj kondiciji, a nije utvrđeno kolike je veličine bila torba, kolike su njezine dimenzije, veličina i težina, te nije utvrđeno ni u kojim je apoenima bio novac u toj torbi ni koliko je točno novca bilo u toj torbi.

 

Isto tako nije utvrđeno ukoliko se M. Š. sukobio s napadačem da mu je ostalo tragova ispod noktiju od grebanja po vratu s napadačem. Isto tako slučajni prolaznik, svjedok M. B. kazao je da je vidio da se dvije osobe hrvaju na podu, a isto tako je istakao da nije vidio da je bjegunac, tj. napadač nosio u ruci bilo šta.

 

Također ističe da ima prigovor na postupanje djelatnika policije A. Ž. prilikom njegovog uhićenja.

 

Naknadno je ustanovljeno, a kada je bio u automobilu djelatnika policije koji su ga vodili do obližnjeg fast fooda te prilikom zaustavljanja prišao je jedan motociklist sa kacigom na glavi te je naknadno utvrdio da postoji mogućnost da je to bio M. Š.

 

Ističe da nije bio nazočan kada je M. Š. temeljem fotografija obavio njegovo prepoznavanje već je to saznao u postupku tijekom postupka.

 

Istakao je da u potpunosti prigovara radu djelatnika policije u S., pogotovo djelatniku A. Ž., koji je surađivao sa oštećenikom M. Š.

 

Kada je izašao iz istražnog zatvora, M. Š. je prijetio njegovoj supruzi i tražio od nje 350.000,00 EUR i prijetio smrću sinova i tada je policija shvatila da postoje prijetnje od M. Š.

 

Tada je rekao M. Š. "Samo da se sve ovo završi prerezat ću ti vrat".

 

Mjenice koje su pronađene u njegovoj obiteljskoj kući odnosno kući njegovog očuha su u potpunosti bezvrijedni papiri.

 

Istakao je da su ga odvjetnici htjeli izdati i prodati dok je imao novaca.

 

Iako su mu mnogi odvjetnici nudili nagodbe on ih nije prihvaćao i to je razlog zašto je mijenjao više odvjetnika.

 

Iz liječničkog nalaza proizlazi da oštećeni M. Š. nije imamo nikakve povrede glave na način kako je to opisao od napada palice.

 

Prema navodima sudskog vještaka glede povrede malog prsta na mjestu događaja bi trebalo biti najmanje 100 ml krvi.

 

Optuženik je na kraju istaknuo da mu je sud uskratio pravo na obranu jer mu treba još dva dana za obranu, a on je sada na raspravi trebao iznijeti svoju obranu. Također je istaknuo da mu je uskraćeno pravo kao optuženiku te nisu u skladu sa Strasburškim pravima, a to je pravo na slobodu i osobnu sigurnost, pravo na sudsku zaštitu i pravični postupak članak 6. Europske konvencije o ljudskim pravima te pravo na poštivanje osobnog i obiteljskog života članak 8.

 

Nakon ovako provedenog dokaznog postupka te ocijene dokaza kako pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima u potpunosti je utvrđeno da je optuženik Z. Č. svojim ponašanjem ostvario obilježja kaznenog djela iz članka 230. stavak 1. i 2. KZ/11 i članka 222. stavak 1. u svezi s člankom 215. stavak 1. i 2. KZ/11 na način kako je to i opisano u izreci ove presude.

 

Dakle, nedvojbeno je da je dana 10. srpnja 2007. oko 00,05 sati u T., dogodio se opisani događaj na način kako je činjenično i opisano u izreci presude. Ovo proizlazi iz materijalnih dokaza koje je sud pregledao i pročitao u dokazne svrhe i to zapisnik o očevidu Policijske postaje T. od 10. srpnja 2007. (list 89 spisa), kao i izvješća o kriminalističko tehničkoj pretrazi mjesta događaja (list 90 spisa). Dakle, nesporno je da se mjesto događaja nalazi na adresi u starom dijelu grada T. te je na samom početku ulice na podu pronađena crna potkapa izrezana za oči, a od navedene potkape u pravcu zapada na udaljenosti od jedan metar pronađena je gumena palica dužine 40 cm, promjera 3,5 cm, omotana crnom samoljepljivom trakom. Nadalje, na ulici je pronađena na podu platnena kapa crne boje te opušci cigareta.

 

Nadalje, iz službene zabilješke Policijske postaje T. od 14. srpnja 2007. (list 31 spisa) proizlazi da su tijekom ronjenja na zapadnom dijelu kanala zvanim F., sa sjeverne strane grada T. udaljeno od južne obale 2,28 metara, djelatnici policije pronašli na dnu tog kanala malokalibarski pištolj marke Pietro Bereta kalibra 22 LR.

 

Upravo ovo i proizlazi iz iskaza oštećenika M. Š. koji je istakao da je vidio na kojem mjestu je počinitelj preplivao ovaj kanal te izišao s druge strane kanala bez pištolja u ruci, zbog čega su i djelatnici policije pretražili ovaj kanal kako bi pronašli oružje s kojim je počinjeno kazneno djelo. Stoga je nedvojbeno da je upravo ovaj pištolj i pronađen na dnu ovog kanala te da je riječ o pištolju kojeg je počinitelj imao kod sebe prilikom počinjenja ovih kaznenih djela.

 

Navedeni pištolj vještačen je, a kako to upravo proizlazi iz balističkog i mehanoskopskog vještačenja Centra od 29. kolovoza 2007. s fotodokumentacijom vještačenja (list 103-113 spisa).

 

Prema navedenom vještačenju s fotodokumentacijom proizlazi da je dostavljeni pištolj marke Pietro Bereta kalibra 22 LR uništenog tvorničkog broja, u funkcionalnom stanju, iz istog je pucano, a njegova cijev nakon zadnjeg pucanja nije očišćena. Tvornički broj na kućištu pištolja mehaničkim putem je uništen. Sporna čahura streljiva ispaljena je upravo iz dostavljenog pištolja marke Pietro Bereta kalibra 22 LR. Sporni deformirani fragment zrna streljiva ispaljen je upravo iz dostavljenog pištolja.

 

Nadalje, neprijeporno je da je uslijed navedenog događaja oštećenik M. Š. ozlijeđen na način da ga je jedan metak iz pištolja pogodio u lijevu ruku koji je pritom zadobio strjelnu ranu petog prsta lijeve šake s otvorenim višekomadnim kompliciranim prijelomom zadnjeg članka petog prsta što predstavlja tešku tjelesnu ozljedu, dok je drugi ispaljeni metak prošao u neposrednoj blizini tijela M. Š., udario u zid od čega se fragment zrna odbio i zahvatio prolaznika M. B. koji je pritom zadobio ranu nepravilnih rubova, opekotinu prednje desne strane prsnog koša što predstavlja laku tjelesnu ozljedu.

 

Ovo proizlazi iz pisanog sudskomedicinskog vještačenja sudskog vještaka dr. A. A. od 27. studenoga 2007. (list 132 do 134 spisa), kao i iskaza vještaka na raspravi od 12. siječnja 2016. (list 154 spisa) i s rasprave od 12. lipnja 2019. (list 664-665 spisa) da su oštećenici M. Š. i M. B. zadobili navedene ozljede. Isto tako ovo proizlazi i potvrđeno je iskazima oštećenika M. Š. i M. B.

 

Naime, iz pisanog nalaza i mišljenja dr. A. A. čiji nalaz i mišljenje sud u potpunosti prihvaća iz medicinske dokumentacije proizlazi da je kritične prigode oštećeni M. Š. zadobio strijelnu ranu petog prsta lijeve šake s otvorenim viškomadnim kompliciranim prijelomom zadnjeg članka petog prsta, što predstavlja tešku tjelesnu ozljedu koja je u konkretnom slučaju mogla nastati djelovanjem projektila ispaljenog pucanjem iz ručnog vatrenog oružja. Kod oštećenika su postavljene dijagnoze kontuzije zatiljnog dijela glave i istegnuća mišića vrata.

 

Oštećeni M. B. je zadobio ranu nepravilnih rubova opekotinu prednje desne strane prsnog koša koja predstavlja laku tjelesnu ozljedu koja je u konkretnom slučaju mogla nastati djelovanjem fragmenta rikošetiranog projektila ispaljenog pucanjem iz ručnog vatrenog oružja.

 

Vještak dr. A. A. svoj pisani nalaz i mišljenje u potpunosti je ponovio na raspravi od 12. siječnja 2016. i u ponovljenom postupku na raspravi od 12. lipnja 2019.

 

Na raspravi od 12. lipnja 2019. vještak je na pitanja optuženika Z. Č. i branitelja R. Š., odvjetnika u S. odgovorio da je optuženik pucao iz pištolja je zaključio temeljem stanja u spisu, fotodokumentacije kao i medicinske dokumentacije.

 

Na daljnje pitanje da li bi oštećenik M. Š. zadobio udarac u glavu predmetom koji se opisuje kao policijska palica, da li bi to ostavilo kakve tragove, odgovorio je da se takav trag ne bi vidio ako bi nastao u predjelu vlasišta, ali ukoliko bi nastao u predjelu gdje je koža npr. čelo ili sljepoočnica, trag policijske palice ili tvrdom gumenom ili elastičnom predmetu bio bi specifičan, kao krvni podljev i oguljotine, pa ukoliko je upotrijebljena sila srednjeg ili jakog intenziteta taj trag svakako bio vidljiv. Kod oštećenika M. Š. postavljena je dijagnoza konfuzije zatiljnog dijela glave, ali ista ne predstavlja ozljedu u sudskom medicinskom smislu jer nije objektivno medicinski utvrđena i opisana.

 

Na daljnje pitanje s obzirom na ozljedu koju je kritične prigode zadobio M. Š. rane petog prsta lijeve šake kako bi bilo krvarenje, vještak je istakao da u ovom slučaju i ne bi moralo biti značajnije šta znači da na zadnjem članku petog prsta u momentu ozljeđivanja krvarenje bude minimalno zbog grča krvnih žila, da bi kasnije tj. naknadno to krvarenje moglo ostaviti određene tragove, ali ne toliko da bi izazvalo značajni gubitak krvi, odnosno šok zbog krvarenja.

 

Na pitanje ukoliko nema krvarenje kako je onda riječ o teškoj tjelesnoj ozljedi, a ista je zadobivane vatrenim oružjem, vještak je odgovorio da količina krvarenja nije kao ni sredstvo s kojim se ozljeda nanosi kvalifikacijski element teške tjelesne ozljede, već iz medicinske dokumentacije.

 

Sporno pitanje u ovom kaznenom postupku glede inkriminiranog događaja je bilo pitanje da li je optuženik Z. Č. počinio predmetna kaznena djela i koliki iznos novca je otuđen, a koji novac se nalazio u ručnoj torbi kojeg je nosio M. Š., a riječ je o novcu mjenjačnice A. T. M. A. T. čiji je voditelj poslovanja M. Š., a vlasnica mjenjačnice je njegova supruga L. Š., što proizlazi iz iskaza svjedokinje oštećene L. Š. kao i pisane izjave L. Š. od 10. listopada 2010. (list 536 spisa) iz kojeg proizlazi da je njezin suprug voditelj mjenjačnice, a ona je službeni registrirani vlasnik obrta mjenjačnice A. te je istakla da je zainteresirana za povrat novca i naknadu štete kako proizlazi iz navedene izjave.

 

Nedvojbeno utvrđenje da je optuženik Z. Č. počinio kaznena djela na način kako to stoji u izreci ove presude na to upućuju izvedeni dokazi, a prvenstveno proizlazi iz iskaza oštećenika M. Š. i pisanog biološkog vještačenja Centra od 10. listopada 2007. (list 97-101 spisa).

 

Dakle, zapisnik biološkog vještačenja Centa s mišljenjem jasno proizlazi da je DNA analizom spornih vlasi kose i brisa izuzetih s dostavljene potkape (omot 1) identificiran DNA profil iste osobe muškog spola koji se u potpunosti podudara s DNA profilom optuženika Z. Č. Dakle, vlasi kose i potkapa koji su pronađeni na licu mjesta i izuzeti od strane djelatnika policije nedvojbeno pripadaju Z. Č.

 

Ovo biološko vještačenje u potpunosti je prihvaćeno kako od ovog vijeća tako i u rješenju Vrhovnog suda RH broj I Kž-404/2016-6 od 22. ožujka 2018. Stoga u potpunosti je neprihvatljiva obrana optuženika Z. Č. da nije bio na licu mjesta u vrijeme kada se ovaj događaj dogodio. Da je optuženi Z. Č. počinio kazneno djelo na štetu oštećenika M. Š. i M. B. proizlazi i iz njihovih iskaza.

 

Tako je oštećeni kao svjedok žrtva M. Š. u ponovljenom postupku na raspravi od 9. travnja 2019. (list 601-603) u potpunosti ponovio navode s rasprava od 14. rujna 2010. (list 290-291 spisa), kao i s rasprave od 10. prosinca 2015. (list 534-535 spisa), kao i iskaz pred istražnim sucem Županijskog suda u Splitu od 21. studenoga 2007. (list 117-120 spisa).

 

Dakle, oštećenik M. Š. je u svom iskazu naveo kako je toga dana oko pola noći zaključao svoju mjenjačnicu A. i krenuo prema obiteljskoj kući koja je udaljena nekih 100 metara. Te večeri nosio je novac u torbi i to negdje oko 1.800.000,00 kuna u raznim valutama, a u torbi su bili dokumenti i stanje od blagajne. U spis je predao i specificirani popis iznosa novca o valutama kao i sveukupnu vrijednost koju je te večeri nosio sa sobom u torbi. Krećući se prema svojoj kući u koju se može ući vanjskim i unutarnjim stepenicama, a tada se penjao vanjskim stepenicama kuće koja se nalazi u centru T. Vanjske stepenice koje vode u njegovu kuću su uske, a penjući se tim  stepenicama na polovici je začuo šum, dok je desnom rukom držao torbu, a lijevom se držao za ogradu. Kada je začuo šum okrenuo se, a ispred njegovog lica  iskočila jedna osoba koja je bila maskirana u crnu fantomku s prorezima, kakvu nosi specijalna policija, dok je na glavi ta osoba poviše fantomke nosila kapu šiltericu. Istakao je da je ova osoba bila odjevena u tamnu odjeću i to gornji dio neku laganu jaknu dugih rukava tamne boje i duge hlače tamne boje, a na nogama patike. Naveo je kako ga je ta osoba udarila po glavi na predjelu između uha i sljepoočnice nekom vrstom improvizirane palice crne boje koja je bila omotana crnim selotejpom. Prvo ga je udario jedanput i taj udarac je bio najjači, ošamutio a, a nakon toga da su uslijedila još 2-3 udarca.  Ističe da od tih udaraca nije pao, ali je spustio torbu i torba je pala na dno stepenica. U tom trenutnu se pribrao, udario je napadača šakom u glavu od kojeg udarca je napadač pao niz stepenice te mu je iz ruke ispala palica, a sa glave kapa šilterica. Zatim je došlo do naguravanja između njih, sve se odvijalo jako brzo te on tada zove suprugu da pozove policiju, a čuo je da supruga nešto viče sa prozora i ne zna da li ih je mogla vidjeti. U tom naguravanju između njega i napadača u jednom trenutku mu je skinuo fantomku s glave. Tada je torba s novcima nalazila se na dnu stepenica, a kada je skinuo fantomku nije mu vidio lice, ali je vidio da ima smečkastu kosu, te nije bio na kratko ošišan jer je na prednjem djelu imao dosta kose. Tada u jednom trenutku napadač je s desnom rukom iz džepa jakne izvukao pištolj te on vidi crnu dršku od pištolja i s dvije ruke hvata taj pištolj koji je tada opalio te je osjetio da mu je ozljeđen mali prst. Kazao je kako mu je ispaljeni metak slomio prednji dio prsta, ali se nastavio naguravati s napadačem, te držeći pištolj u ruci kojeg nije uspio oteti iz ruku napadača, bacio se na njega, uhvatio cijev od pištolja kada je napadač ispalio i drugi metak, koji je prošao kraj njegovih rebara i udario u zid. Prilikom opaljenja drugog metka držao je pištolj pokušavajući napadaču ga istrgnuti, a kada je ispalio drugi metak napadač je izvukao pištolj iz njegove ruke nakon čega mu je uperio pištolj u prsa što ga je šokiralo pa je podigao ruke za predaju. Ovaj drugi metak prošao je  pored njegovih rebara i nije ga pogodio, već je metak udario u zid. Kasnije je saznao da je dio od tog metka pronađen na košulji M. B. te ga je taj dio metka pogodio i imao je ozljede na prsima.

 

Oštećeni Š. je izjavio kako prije pucanja nije vidio da bi ta osoba repetirala pištolj. Naveo je kako je po ponašanju napadača zaključio da se radi o profesionalnom kriminalcu ili nekome s iskustvom iz policije ili vojske. Izjavio je kako je napadač iskoristio taj trenutak, i dalje držeći pištolj u desnoj ruci, a lijevom rukom je uzeo torbu s novcem, riječ je o torbi u kojoj su se nalazi novci, stavlja torbu na lijevo rame držeći je ispred sebe, torba je bila plave boje sa sivim ručkama. Iako mu je vidio dva puta lice nije ga uspio zapamtiti. Napadač je počeo bježati prema predjelu F., a on kada se pribrao potrčao za njim, te je napadač cijelo vrijeme držao pištolj u ruci i vidio je mjesto na kojem je napada skočio u more u blizini kule te da skače držeći torbu na prsima te kada je skočio u more iza kule na predjelu zvanom F. plivao je na drugu stranu obale.

 

Ističe da smatra da se novci u torbi nisu mogli smočiti jer je torba bila plastična s patentom. Vidio je da je ta osoba izašla na drugu stranu obale s torbom na ramenu, ali nije vidio da i dalje drži pištolj. Iako ga je pokušavao uhvatiti u tome nije uspio, a policiji je pokazao mjesto gdje je napadač skočio u mre te su ronioci – policajci pronašli pištolj.

 

Dakle, iz iskaza oštećenika M. Š., a posebno biološkog vještačenja Centra od 10. listopada 2007. proizlazi da je okrivljeni Z. Č. počinio kazneno djelo razbojništva i to na način kako je opisano u izreci presude. Već iz samog iskaza oštećenog M. Š. ispitanog pred istražnim sucem proizlazi da je u torbi s novcem bilo negdje oko 1.800.000,00 kuna. Oštećenici obrt A. T. su sudu u spis i dostavili stanje blagajne na dan 9. srpnja 2007. u ponoć, točnije 23:59:56 (list 121 spisa) iz kojeg je jasno vidljivo da je stanje na blagajni u inkriminirano vrijeme bilo 1.790.081,07 kuna, a riječ je o novcu koji je nosio u torbi M. Š., koju torbu je na opisani način optuženi Z. Č. otuđio.

 

Nadalje, iz blagajničkog izvješća za dan 9. srpnja 2007. (list 283 spisa) te konačne obračune dnevne blagajne za dan 8. i 9. srpnja 2007. (list 284-285 spisa) ukazuje da se navedeni podaci temelje na licenciranom i zaštićenom programskom sustavu za postupanje mjenjačnice M. W. Stoga je i sud prihvatio navod voditelja oštećenog obrta svjedoka M. Š. koji je u istrazi, a i na raspravi suglasno tvrdi da mu je kritične prigode otuđen utržak mjenjačnice u iznosu od 1.790.081,07 kuna u raznim valutama.

 

Na navedene okolnosti ispitana je svjedokinja L. Š., supruga oštećenika M. Š. te vlasnica oštećenog obrta M. A. T., koja je u svom iskazu navela da je bilo negdje iza ponoći, da je bila kući i da je čula viku i galamu, iako su prozori bili zatvoreni, pa da je otvorila prozor i prepoznala suprugov glas kako joj govori da zovne policiju. Navela je kako od tu nije ništa vidjela, a onda da je sišla na donji kat odakle je čula kako njihov sin zove policiju i viče da mu pljačkaju tatu i pucaju. Kazala je kako je njezin srednji sin vidio kako se njegov otac i jedna osoba hrvaju, što joj je kasnije rekao, pa su ona i djeca bili u šoku. Također je izjavila kako je čula pucanj, pa da je čak mislila da joj je ubilo muža, te kako zna da im je ukradeno 1.800.000,00 kuna. Na upit kako zna da je ukradeno 1.800.000,00 kuna, kazala je da joj je to rekao suprug, te da ona ne vodi nikakve poslove u mjenjačnici, već da je mjenjačnica samo otvorena na njeno ime. Na poseban upit svjedokinja, koja je vlasnica mjenjačnice A. T., je navela kako je zainteresirana za kazneni progon protiv okrivljenika te da postavlja imovinskopravni zahtjev u iznosu od 1.790.081,07 kuna, te da je njezin suprug vodio poslovanje mjenjačnice, tako da je on bio opunomoćena osoba i voditelj mjenjačnice, dok je ona bila samo formalno vlasnica.

 

Dakle i iz iskaza predstavnika oštećenog obrta svjedoka M. Š., kao i svjedokinje L. Š. vlasnice mjenjačnice A. T., što upravo proizlazi i iz pregledane pisane izjave L. Š. od 10. listopada 2010. (list 536 spisa) da je otuđeni novac iz mjenjačnice u iznosu od 1.790.081,07 kuna u raznim valutama te je u odnosu na navedeni iznos i postavljen imovinskopravni zahtjev.

 

Nije sporno da je njezin suprug vodio poslovanje mjenjačnice, te je isti bio opunomoćena osoba i voditelj mjenjačnice, a ona formalna vlasnica.

 

Da je okrivljenik Z. Č. svojim ponašanjem u potpunosti ostvario obilježja kaznenog djela razbojništva uporabom sile i prijetnje te izravno napao na život i tijelo oštećene žrtve M. Š. proizlazi iz iskaza svjedoka oštećenika M. B.

 

Naime, oštećeni M. B. je u svom iskazu te u ponovljenom postupku opisao ono što je tada vidio. Iskazao je kako je u jednoj mračnoj ulici čuo kako netko viče, da je jedan čovjek vikao „Mene si našao pljačkati“, pa da je tada išao do tu i vidio je kako se na podu čupaju i vuku dvojica muškaraca, od kojih je jedan bio M. Š., dok drugog nije mogao vidjeti jer je na sebi imao crnu potkapu. Naveo je kako je u jednom trenutku vidio da taj muškarac u ruci ima pištolj i da je tada M. rekao da pazi da ovaj ima pištolj, ali je tada ovaj muškarac opalio iz pištolja, misli da je metak pogodio Š. u ruku, a onda je pogodilo zid, odbilo se od zida i pogodilo njega u desnu stranu prsiju. Kazao je kako ga je samo okrznulo, da je zbog toga bio na hitnoj pomoći, da mu je išla krv, ali da nije imao neku posebnu povredu. Svjedok B. je kazao i kako je Š. žena bila na prozoru i da je ona vikala, te da je iza ovog muškarca kasnije na podu ostalo nekoliko stvari, među kojima je bila i ta potkapa, koju je M. toj osobi otrgnuo s glave. Ponovno je naveo da tu osobu nije vidio u licu jer je imala potkapu i da se sve odigralo vrlo brzo, a kada je njega metak okrznuo u prsi, vidio je da su se Š. i ta osoba digli i počeli su trčati, prvo ta osoba, a za njim i Š. Na poseban upit svjedok je izjavio kako od ove povrede danas ne osjeća nikakve posljedice i da je ovaj pogodak doživio više kao pogodak od rikošeta ili odbijanja zrna. Također je svjedok kazao kako nije zainteresiran za kazneni progon protiv okrivljenika, niti da postavlja imovinskopravni zahtjev.

 

Iz zapisnika o očevidu Policijske postaje T. od 10. srpnja 2007.  (list 89 spisa) i izvješća o kriminalističko-tehničkoj pretrazi mjesta događaja Policijske postaje T. od 10. srpnja 2007. g. (list 90 spisa) proizlazi, kako je to već ranije navedeno, da su na licu mjesta pronađeni i izuzeti crna potkapa s izrezima za oči, crna platnena kapa s frontinom i gumena palica dužine 30 cm, promjera 3,5 cm, omotana crnom samoljepljivom trakom gumena palica dužine 40 cm omotana, koje predmete je okrivljenik uporabio prilikom počinjenja kaznenih djela. Isto tako, iz službene zabilješke Policijske postaje T. od 14. srpnja 2007. g. (list 31 spisa) proizlazi da su djelatnici policije pronašli tijekom ronjenja, na mjestu gdje im je pokazao oštećenik M. Š., pištolj marke „Pietro Beretta“, model 71, call. 22 L.R., kojeg je okrivljenik također koristio prilikom počinjenja kaznenih djela. Prema tome, prilikom počinjenja kaznenog djela razbojništva okrivljenik je uporabio oružje (naprijed navedeni pištolj) i opasno oruđe (gumena palica dužine 30 cm, promjera 3,5 cm).

 

Isto tako iz izvješća o kriminalističko tehničkoj pretrazi mjesta događaja (list 7 spisa) proizlazi i opisano je upravo mjesto izvršenja i mjesto događaja ovog sukoba kada je M. Š. voditelja mjenjačnice A. T. sačekao napadač i nakon zatvaranja mjenjačnice kada se s utrškom kući penjući se stepenicama na kat obiteljske kuće zaskočio ga te na već opisan način svojim ponašanjem ostvario obilježja kaznenog djela za koje je proglašen krivim.

 

U odnosu na kazneno djelo počinjeno na štetu oštećenika M. B. jasno proizlazi da je optuženik Z. Č. svojim ponašanjem ostvario i obilježje kaznenog djela opće opasnim sredstvom izazvao opasnost za život i tijelo ljudi, kada je lakšu tjelesnu ozljedu zadobio M. B. dok je oštećeni M. Š. isto te prigode zadobio tešku tjelesnu ozljedu.

 

U odnosu na djelo počinjeno u odnosu na oštećenika M. B. potvrđeno je iskazom kao i nalazom i mišljenjem vještaka A. A. što je već i ranije navedeno i to kao nesporno da je oštećeni M. B. zadobio ranu nepravilnih rubova, opekotine prednje desne strane prsnog koša što predstavlja laku tjelesnu ozljedu, a isto tako i iz vještačenja dr. A. A. proizlazi da je oštećeni M. Š. zadobio tešku tjelesnu ozljedu što nije sporno.

 

Iz pisanog balističkog i mehanoskopskog vještačenja Centra od 29. kolovoza 2007.  s fotodokumentacijom vještačenja (list 103-113 spisa) je razvidno da je okrivljenik Z. Č., prilikom počinjenja kaznenih djela, uporabio pištolj marke „Pietro Beretta“, model 71, call. 22 L.R., uništenog tvorničkog broja, koji je bio u funkcionalnom stanju i iz kojeg je tada pucano. Naime, iz tog vještačenja je razvidno i kako je čahura streljiva, koja je pronađena na licu mjesta, ispaljena upravo iz tog pištolja i da je deformirani fragment zrna streljiva, pronađen na licu mjesta, ispaljen iz tog pištolja.

 

Što se tiče kaznenog djela teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti za istaći je da je predmetni pištolj općeopasno sredstvo jer u sebi nosi povećanu opasnost s mogućnošću ugrožavanja ljudi, a pucnjava iz takvog pištolja je općeopasna radnja, jer se time oslobađa sila koju počinitelj ne može držati pod nadzorom.

 

Optuženik Z. Č. je bio svjestan, te je znao i pristao na to da pucanjem, s obzirom na snagu oružja, kamene zidove i tvrdu podlogu, može ugroziti život i tijelo osoba koje su se nalazile u njegovoj blizini, što se i dogodilo, jer je dva puta pucao iz pištolja, od kojih je prvi metak pogodio M. Š., koji je pritom zadobio strijelnu ranu petog prsta lijeve šake s otvorenim višekomadnim kompliciranim prijelomom zadnjeg članka petog prsta, što predstavlja tešku tjelesnu ozljedu, dok je drugi ispaljeni metak prošao u neposrednoj blizini tijela M. Š., udario u zid od čega se fragment zrna odbio i zahvatio prolaznika M. B. koji je pritom zadobio ranu nepravilnih rubova, opekotinu prednje desne strane prsnog koša, što predstavlja laku tjelesnu ozljedu. Na taj način je optuženik prouzročio konkretnu opasnost za život i tijelo M. Š. i M. B.

 

Dakle, sud nije prihvatio obranu optuženika kojom poriče počinjenje navedenih kaznenih djela, kao i činjenicu da u vrijeme učina nije bio u Republici Hrvatskoj što je u suprotnosti sa svim izvedenim dokazima, kao i u suprotnosti s biološkim vještačenjem Centra iz kojeg na nedvojben način zaključujemo da je upravo optuženik Z. Č. bio te prigode na licu mjesta i da je upravo on počinitelj ovih kaznenih djela, a što je potkrijepljeno iskazima ispitanih oštećenika M. Š. i M. B.

 

Iz svega naprijed navedenog izvodi se zaključak da je optuženik Z. Č. počinio kaznena djela na način kako je opisano u izreci presude, odnosno da je, uporabom sile i prijetnjom da će izravno napasti na život ili tijelo neke osobe, oduzeo tuđe pokretne stvari s ciljem da ih protupravno prisvoji, pri čemu je uporabljeno opasno oružje (pištolj) i opasno oruđe (gumena palica dužine 30 cm), te da je općeopasnim sredstvom izazvao opasnost za život i tijelo ljudi, pri čemu je prouzročena teška tjelesna ozljeda jedne osobe.

 

Glede subjektivnog odnosa prema počinjenim kaznenim djelima, a imajući u vidu oblik krivnje vijeće drži kako je optuženik kazneno djelo razbojništva počinio s izravnom namjerom jer je bio svjestan svoga djela i protupravnosti svog ponašanja te je htio njegovo počinjenje. U pogledu kaznenog djela teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti, vijeće drži da je okrivljenik to kazneno djelo počinio s neizravnom namjerom jer je bio svjestan da može počiniti to djelo, pa je na to pristao. Kako je optuženik kaznena djela počinio s namjerom, te kako je u vrijeme počinjenja djela bio ubrojiv, što tijekom postupka nije bilo upitno, niti je isticano kao sporno, onda je kriv za počinjenje predmetnih kaznenih djela.

 

Nakon što je utvrđeno da je optuženik počinio kaznena djela za koja je proglašen krivim, trebalo je donijeti odluku o vrsti i visini kaznene sankcije.

 

Prilikom odabira vrste i visine kaznene sankcije, vijeće je optuženiku Z. Č. cijenilo sve okolnosti koje bi mogle utjecati na pravilan izbor iste, pa mu je, kao olakotne okolnosti, cijenilo činjenicu što do sada nije osuđivan u Republici Hrvatskoj, a cijenilo mu je i obiteljske prilike, odnosno što je otac dvoje djece, dok mu je kao otegotne okolnosti cijenilo način počinjenja kaznenih djela, činjenicu što je otuđio veću količinu novca i ozlijedio dvije osobe i činjenicu što ovakva djela predstavljaju veliku društvenu opasnost.

 

Uzimajući u obzir sve naprijed navedene okolnosti, vijeće je optuženiku, za svako djelo za koje je proglašen krivim, prethodno utvrdilo kazne zatvora, tako da je za kazneno djelo razbojništva utvrdilo kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i 6 mjeseci, a za kazneno djelo teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci, nakon čega je, primjenjujući odredbe o stjecaju, okrivljenik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 godine i 6 mjeseci, smatrajući da će se time postići svrha kažnjavanja, odnosno da će se time postići ciljevi kako generalne, tako i specijalne prevencije.

 

Temeljem članka 54. KZ/11 u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora optuženiku Z. Č. se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 18. listopada 2007. do 3. srpnja 2008. i od 13. prosinca 2009. do 18. rujna 2011.

 

Temeljem članka 79. KZ/11 oduzimaju se predmeti koji su bili uporabljeni za počinjenje kaznenih djela i to pištolj marke „Pietro Beretta“, model 71, call. 22 L.R., crna potkapa s izrezima za oči, crna platnena kapa s frontinom i gumena palica dužine 30 cm, promjera 3,5 cm, omotana crnom samoljepljivom trakom, a koji predmeti su već ranije pronađeni od strane djelatnika policije.

 

Temeljem članak 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19– dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik Z. Č. je dužan, na ime postavljenog imovinskopravnog zahtjeva, u roku od 15 dana, po pravomoćnosti presude, isplatiti oštećeniku obrtu M. A. T. u vlasništvu L. Š. iznos od 1.790.081,07 kuna.

 

Temeljem članku 148. stavak 1. u svezi s članka 145. stavak 1. i stavak 2. ZKP/08 optuženik Z. Č. je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka i platiti, na ime troškova sudskomedicinskog vještačenja iznos od 4.330,00 kuna, kao i paušalni iznos od 5.000,00 kuna, dok će se troškovi branitelja po službenoj dužnosti isplatiti iz sredstava tijela koje vodi postupak, a naplatiti naknadno od optuženika o čemu će biti doneseno posebno rješenje. 

 

U Splitu 5. ožujka 2020.