Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-4331/19-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr. sc. Inge Vezmar Barlek, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i Ane Berlengi Fellner, članica vijeća te sudske savjetnice Dijane Bađure, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Ureda ovlaštenog arhitekta M. B. iz Z., kojeg zastupa opunomoćenik R. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika Hrvatske komore arhitekata, Z., radi brisanja iz Registra provoditelja natječaja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj UsI-3182/16-11 od 23. svibnja 2019., na sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2020.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj UsI-3182/16-11 od 23. svibnja 2019.
Obrazloženje
Rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba tužitelja podnesena radi ocjene zakonitosti rješenja tuženika KLASA: 960-07/14-22/08, URBROJ: 505-06-16-4 od 22. rujna 2016., kojim je ukinuto rješenje istog tijela KLASA: 960-07/14-22/08, URBROJ: 505-14-2 od 7. listopada 2014., te s danom 22. rujna 2016. tužitelj brisan iz Registra provoditelja natječaja upisan pod registarskim brojem 6. Naprijed navedenim rješenjem od 7. listopada 2014., tužitelj je pod rednim brojem 6 upisan u Registar provoditelja natječaja s tim danom, od kada stječe pravo na obavljanje poslova provođenjem natječaja iz područja svih stručnih smjerova na period od 4 godine.
Tužitelj žalbu podnosi iz svih zakonom propisanih razloga. Upućuje na odredbu članka 1. stavka 1. Pravilnika o javnim knjigama i evidencijama Hrvatske komore arhitekata te smatra da je navedenom odredbom propisano da podaci o upisu u Registar provoditelja natječaja predstavljaju javne podatke koji se upisuju u javne knjige. Podaci iz Registra provoditelja natječaja predstavljaju bazu podataka iz javnih knjiga, jer se temeljem rješenja o dodjeli broja provoditelja natječaja i upisa istog u Registar provoditelja natječaja, stječe pravo na obavljanje poslova provoditelja natječaja. Upućuje na odredbu članka 25. Zakona o komori arhitekata i inženjera u graditeljstvu i prostornom uređenju, te navodi kako je posljedica ispunjavanja zakonskih pretpostavki za dodjelu broja provoditelja natječaja dobivanje broja provoditelja natječaja, što je izjednačeno s licencom, odobrenjem za obavljanje poslova provoditelja natječaja i upisom istog u Registar provoditelja natječaja. Kad osoba koja ima status provoditelja natječaja taj posao obavlja u pojedinom natječaju tad treba dostaviti ispis iz Registra provoditelja natječaja iz kojeg je vidljivo da ima naprijed navedeni status. Takav ispis je javna isprava koju izdaje Hrvatska komora arhitekata temeljem javnih ovlaštenja – davanja pojedinih licenci za obavljanje pojedinih poslova. Javne ovlasti koje Hrvatska komora arhitekata u ovom slučaju ispunjava su da izdaje uvjerenja, odnosno potvrde o činjenicama o kojima Komora vodi službene evidencije, što je određeno člankom 23. stavkom 1. alineja 11. Zakona o komori arhitekata i inženjera u graditeljstvu i prostornom uređenju. Smatra da rješenje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usoz-17/17 od 27. ožujka 2019. i poslovni broj:Usoz-16/17 od 27. ožujka 2019. nisu primjenjivi u ovom predmetu, jer se radi o različitoj pravnoj situaciji. Naime, tužitelj osporava rješenje Hrvatske komora arhitekata od 22. rujna 2016. kojim je ukinuto rješenje kojim je upisan u Registar provoditelja natječaja od 7. listopada 2014., a podnositelj zahtjeva je u predmetu poslovni broj: Usoz-17/17 od 27. ožujka 2019. tražio ocjenu zakonitosti odredbi Pravilnika o javnim knjigama i evidencijama Hrvatske komore arhitekata, koje se odnose na dodjelu broja natječaja, odnosno Registra dodijeljenih registarskih brojeva natječaja. Smatra da se na tužitelja primjenjuju odredbe Registra provoditelja natječaja, čiju zakonitost Visoki upravni sud Republike Hrvatske nije obrazlagao u unaprijed navedenom rješenju. Upućuje na odredbu članka 25. stavka 2. Zakona o komori arhitekata te navodi da je rješenje kojim je tužitelj upisan u Registar provoditelja natječaja bilo izdano sa zaglavljem na kojem je navedeno „Republika Hrvatska, Hrvatska komora arhitekata“, na kojem je bio otisnut okrugli pečat s grbom Republike Hrvatske, pa smatra da je i pobijano rješenje trebalo biti izdano na isti način. Pobijano rješenje nema pouku o pravnom lijeku, a svako rješenje koje Hrvatska komora arhitekata izdaje u obavljanju javnih ovlasti, mora imati pouku o pravnom lijeku. Navodi kako mu je osporavanim aktom oduzeto pravo o obavljanju poslova provoditelja natječaja bez da je protiv njega u vrijeme donošenja osporavanog akta pokrenut stegovni postupak unutar Hrvatske komore arhitekata. Osporavani akt predstavlja akt iz članka 2. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, jer je Hrvatska komora arhitekata kao javnopravno tijelo rješavala o pravima tužitelja, neposredno primjenjujući ovlaštenja iz Zakona o komori arhitekata i komorama inženjera u graditeljstvu i prostornom uređenju, Pravilnika o javnim knjigama i evidencijama Hrvatske komore arhitekata, Registra provoditelja natječaja kao općih akata kojima se uređuje upravno područje o dodjeli, odnosno ukidanju registarskog broja provoditelja natječaja. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti osporavano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Tuženik u odgovoru na žalbu navodi kako je ispravno odbačen tužbeni zahtjev tužitelja temeljem odredbe članka 30. stavka 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima, obzirom da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora. Da bi se neka stvar mogla smatrati upravnom, sukladno članku 2. Zakona o općem upravnom postupku, potrebno je da ju rješava javnopravno tijelo u upravnom postupku te da odlučuje o pravima, obvezama i pravnim interesima fizičke ili pravne osobe. Tuženik je pobijano rješenje donio temeljem odredbe članka 14. stavka 7. Pravilnika o natječajima s područja arhitekture, urbanizma, unutarnjeg uređenja i uređenja krajobraza (Narodne novine 85/14.), prema kojoj Komora donosi rješenje o brisanju provoditelja natječaja iz Registra natječaja. Tuženik u predmetnom slučaju nije djelovao niti odlučivao u okviru svojih javnih ovlasti koje se definirane člankom 23. Zakona o komori arhitekata i komorama inženjera u graditeljstvu i prostornom uređenju. Odlučivanje temeljem naprijed navedenog Pravilnika ne predstavlja, niti je definirano kao javna ovlast u Zakonu o komori arhitekata i komorama inženjera u graditeljstvu i prostornom uređenju. Sukladno članku 7. stavku 10. Statuta Hrvatske komore arhitekata, tuženik pored javnih ovlasti, koje su jasno definirane člankom 23., može obavljati i zadatke organiziranja natječaja iz područja arhitekture, urbanizma, unutarnjeg uređenja i uređenja krajobraza i pružanje pravne pomoći naručitelju u provođenju natječaja te vođenja registra izdanih registarskih brojeva natječaja i provoditelja natječaja. Slijedom navedenog, sudjelovanje tuženika u postupcima provođenja natječaja predstavlja zadatke i poslove koje može obavljati pored određenih javnih ovlasti, te se takvi zadaci i poslovi ne smatraju javnim ovlastima. Tuženik u konkretnom slučaju nije djelovao kao javnopravno tijelo niti je donosio odluku u okviru javnih ovlasti koje ima temeljem zakona. U predmetnom slučaju ne radi se o upravnoj stvari u smislu članka 2. Zakona o općem upravnom postupku, koje shvaćanje je zauzeo i Visoki upravni sud u rješenju Usoz-16/17 od 27. ožujka 2019., kojim je odbačen zahtjev za ocjenu zakonitosti odredbi Pravilnika, jer predmetni Pravilnik nema pravnu narav općeg akta i ocjena njegove zakonitosti ne može biti predmetom upravnog spora. Pobijano rješenje ne predstavlja, niti može predstavljati pojedinačni upravni akt, jer Komora nije izvršavala javne ovlasti prilikom donošenja pobijanog rješenja, te stoga pobijano rješenje ne može biti predmet upravnog spora, što je u skladu s pravnim shvaćanjem Visokog upravnog suda iz rješenja Usoz-16/17 od 27. ožujka 2019. i pravnim shvaćanjem Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja iz Zapisnika KLASA: 041-01/16-04/17, URBROJ: 531-05-2-3-16-3 od 14. listopada 2016. Obzirom da predmetna odluka ne predstavlja upravni akt, te da se istom odlukom nije odlučivalo o pravu, obvezi ili pravnom interesu tužitelja, niti se odlučivanje niti postupanje tuženika temeljem odredbi citiranog Pravilnika može smatrati upravnom stvari, pitanje zakonitosti pobijane odluke ne može biti predmet upravnog spora. Pobijano rješenje kojim je odbačena tužba tužitelja u cijelosti je zakonito i osnovano. Predlaže odbiti žalbu tužitelja i potvrditi pobijano rješenje.
Žalba nije osnovana.
Prema ocjeni ovog Suda, prvostupanjski sud je pravilno i zakonito postupio kada je osporenim rješenjem tužbu tužitelja odbacio kao nedopuštenu, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge koje prihvaća i ovaj Sud.
Odredbom članka 3. stavka 1. točke 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17.- dalje ZUS) propisano je da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt), protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek.
Odredbom članka 2. stavka 2. ZUS-a propisano je da se javnopravnim tijelom smatra tijelo državne uprave i drugo državno tijelo, tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravna osoba koja ima javnu ovlast i pravna osoba koja obavlja javnu službu (pružatelj javnih usluga) .
Prema odredbi članka 30. stavka 1. točke 7. ZUS-a, sud će rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
Prvostupanjski sud je u obrazloženju osporenog rješenja dao valjane razloge zbog kojih je ocijenjeno da predmetna stvar nije upravna stvar o kojoj se odlučuje u upravnom postupku odnosno da osporena odluka ne predstavlja odluku javnopravnog tijela u smislu članka 3. stavka 1. u vezi s člankom 2. ZUS-a, a koja može biti predmet upravnog spora.
Odredbom članka 23. Zakona o komori arhitekata i komorama inženjera u graditeljstvu i prostornom uređenju (Narodne novine, broj 78/15., dalje: Zakon) propisane su javne ovlasti komore u koje ne spadaju poslovi u vezi s raspisivanjem i provođenjem natječaja s područja arhitektura, urbanizma, unutarnjeg uređenja i uređenja krajobraza.
Odredbom članka 7. točke 10. Statuta hrvatske komore arhitekata (Narodne novine 140/15.) propisano je da Komora pored javnih ovlasti organizira natječaje iz područja arhitekture, urbanizma, krajobrazne arhitekture i unutarnje arhitekture, pruža stručnu pomoć naručiteljima (raspisivačima) u provođenju natječaja, kada to naručitelj zatraži od Komore, i vodi registre izdanih registarskih brojeva natječaja i provoditelja natječaja, a koje poslove je prema shvaćanju ovog Suda, izraženom u odluci poslovni broj: Usoz-96/16 od 27. ožujka 2019., Komora ovlaštena obavljati izvan zakonom propisanih javnih ovlasti (članak 23. Zakona).
Osporena odluka tuženika donesena je temeljem odredbe članka 14. stavka 7. Pravilnika o natječajima s područja arhitekture, urbanizma, unutarnjeg uređenja i uređenja krajobraza Hrvatske komore arhitekata (Narodne novine 85/14.- dalje : Pravilnik) koja propisuje da HKA vodi Registar, izdaje rješenja o upisu i brisanju iz Registra.
Naprijed navedeni Pravilnik bio je predmetom ocjene zakonitosti pred ovim Sudom te je sud u predmetu poslovni broj: Usoz- 16/17 od 27. ožujka 2019. izrazio shvaćanje da isti nema svojstvo općeg akta.
Stoga odluka tuženika nije donesena u izvršavanju njegovih javnih ovlasti propisanih zakonom niti općim aktom kojim se uređuje odgovarajuće upravno područje, odnosno ne radi se o pravnoj stvari u smislu odredbe članka 2. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09.) zbog čega je pravilno odbačena tužba.
Slijedom navedenog, s obzirom da žalbeni navodi nisu osnovani niti odlučni za drugačiju odluku, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a u vezi s odredbom članka 67. stavka 3. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.
U Zagrebu, 5. ožujka 2020.
Predsjednica vijeća
mr. sc. Inga Vezmar Barlek, v.r.