1              Poslovni broj Gž R-379/2019-2

 

 

             

     Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž R-379/2019-2

 

 

U     I M E     R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Drage Grubeše predsjednika vijeća, Krunoslave Dropulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Snježane Androš članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice M.M. iz C., OIB: …, koju zastupa punomoćnik M.M. odvjetnik iz …, protiv tuženika H.t. iz Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici M.R. i N.G.R., odvjetnici …, radi utvrđenja otkaza ugovora o radu nedopuštenim, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Osijeku od 9. svibnja 2019. broj Pr-408/2016-30,, u sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2020.,

 

 

p r e s u d i o     j e     i     r i j e š i o     j e

 

 

              Žalba tuženika se odbija kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana, pa se presuda i rješenje Općinskog suda u Osijeku od 9. svibnja 2019. broj Pr-408/2016-30:

 

              a) potvrđuje u pobijanom usvajajućem dijelu u kojem se utvrđuje nedopuštenom Odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljici i nalaže tuženiku vratiti tužiteljicu na rad (toč. I/ izreke),

 

              b) ukida se u pobijanom usvajajućem dijelu u kojem se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici izgubljene mjesečne plaće (točka II/ izreke), kao i odluka o parničnom trošku (točka III/ izreke) i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje,

 

              c) potvrđuje se rješenje o privremenoj mjeri.

 

 

Obrazloženje

 

 

              Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

              "I/ Utvrđuje se kao nedopuštena i nezakonita Odluka o otkazu Ugovora o radu od ..., te da radni odnos tužiteljice M.M. iz C., OIB: …, kod tuženika  H.t. iz Z., OIB: …, nije prestao, pa se nalaže tuženiku vratiti tužiteljicu na rad, na radno mjesto Viši agent – Odsjek za komercijalne upite privatnih korisnika – Odjel za podršku privatnim korisnicima – Područje za korisničko iskustvo, u roku od 8 dana.

 

II/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici naknadu izgubljenih mjesečnih plaća u visini od po 6.600,00 kn (slovima:šesttisućašestotinakuna) i to od dana prestanka rada tužiteljice kod tuženika, sukladno odluci tuženika do ponovnog vraćanja tužiteljice na rad, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od svakog 8. dana u mjesecu kao dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa plaće do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za 5%-tnih poena, sukladno članku 29. stavak 2. ZOO-a, sve u roku od 8 dana.

 

III/ Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 8.125,00 kn, uvećane za zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5%-tnih poena, sukladno članku 29. stavak 2. ZOO-a koje teku od 9. svibnja 2019. kao dana presuđenja do namirenja."

 

              Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

 

"I/ Određuje se privremena mjera kojom se nalaže tuženiku – protivniku osiguranja H.T. iz Z., OIB: …, da u roku od 3 (tri) dana od dana dostave ovog rješenja, privremeno do okončanja ovog spora, vrati tužiteljicu – predlagateljicu osiguranja M.M. iz C., OIB: …, na rad na poslove radnog mjesta Viši agent - Odsjek za komercijalne upite privatnih korisnika – Odjel za podršku privatnim korisnicima – Područje za korisničko iskustvo, koje je obavljala sukladno ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od ...g.

 

II/ Ako protivnik osiguranja u određenom roku ne ispuni obvezu iz točke I ovog rješenja, izreći će mu se novčana kazna u iznosu od 30.000,00 kn (slovima: tridesettisućakuna).

 

III/ Ova privremena mjera ostaje na snazi do  pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka ili do drugačije odluke suda.

 

IV/ Preostali dio prijedloga za privremenu mjeru se odbija kao neosnovan."

 

              Ovu presudu i rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u članku 353. stavak 1. točke 1., i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 125/11, 25/13 – dalje ZPP), kao i u odluci o parničnom trošku, s prijedlogom da se u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev i privremena mjera odbiju

 

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Žalba je djelomično osnovana.

 

              Presuda suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a na koje se ukazuje u izjavljenoj žalbi, tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

              Predmet spora je utvrđenje nedopušteni Ugovora o radu od 1. travnja 2016., da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, te zahtjev tužiteljice da ju se vrati na rad, kao i isplatu naknade izgubljenih plaća.

 

              Tijekom postupka prvostupanjski sud je utvrdio:

 

              - da je tužiteljica kod tuženika bila zaposlena na radnom mjestu viši agent – Odsjek za komercijalne upite privatnih korisnika – Odjel za podršku privatnih korisnika,

 

              - da je tuženik 12. veljače 2016. donio Odluku o namjeri rješavanja kolektivnog viška radnika u H.t.. u 2016. godini, kojom se utvrđuju razlozi zbog kojih prestaje potreba za radom radnika, broju ukupno zaposlenih radnika, broju, zvanju i poslovima radnika za čijim radom prestaje potreba, kriterijima izbora takvih radnika, iznosu i načinu obračuna otpremnina i drugih davanja radnicima, te mjerama zbrinjavanja viška radnika. Tom Odlukom je utvrđeno da prestaje potreba za radom dva viša agenta u Odsjeku za komercijalne upite privatnih korisnika,

 

              - da je u očitovanju na navedenu Odluku Radničko vijeće tuženika navelo da kod poslodavca nema pada obujma posla i smanjenja tržišta ili neprofitabilnosti, niti je takve podatke poslodavac dostavio Radničkom vijeću,

 

              - da je tuženik 9. ožujka 2016. dostavio Radničkom vijeću prijedlog Odluke o otkazu Ugovora o radu tužiteljici,

 

              - da se je Radničko vijeće protivilo otkazivanju Ugovora o radu tužiteljici, jer poslodavac nije proveo savjetovanje s Radničkim vijećem prema čl. 127. st. 1. Zakona o radu radi postizanja sporazuma u svrhu otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada, već je samo informirao Radničko vijeće o namjeri kolektivnog otkazivanja kolektivnog viška radnika bez dostavljanja svih relevantnih podataka koji utječu na položaj radnika, te Radničko vijeće nije moglo utvrditi primjenom kojih kriterija se otkazuje Ugovor o radu baš tužiteljici,

 

              - da je 31. ožujka 2016. tuženik donio Odluku o otkazu Ugovora o radu tužiteljici zbog poslovno uvjetovanih razloga,

 

              - da je tužiteljica 13. travnja 2016. istakla zahtjev za zaštitu prava na koji se tuženik nije očitovao.

 

              Na temelju utvrđenog s pravom je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenjem nedopuštene i nezakonite Odluke o otkazu tužiteljici, da radni odnos nije prestao i naložio vraćanje tužiteljice na rad.

 

              Sukladno propisu čl. 127. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, dalje ZOR) poslodavac kod kojeg bi u razdoblju od 90 dana mogla prestati potreba za radom najmanje 20 radnika, od kojih bi poslovno uvjetovanim otkazom prestali ugovori o radu najmanje petorice radnika, dužan je pravodobno i na način propisan ovim Zakonom, savjetovati s Radničkim vijećem radi postizanja sporazuma u svrhu otklanjanja ili prestanka potrebe za radom radnika.

 

              Naime, prema odredbi čl. 150. st. 1. ZOR-a prije donošenja odluke važne za položaj radnika poslodavac se mora savjetovati s Radničkim vijećem o namjeravanoj odluci, te mora Radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika, a sukladno stavku 3. važnim odlukama se između ostalih smatra i otkaz. Također prema st. 4. istog članka podaci o namjeravanoj odluci moraju se dostaviti Radničkom vijeću potpuno i pravodobno, tako da mu se omogući davanje primjedbi i prijedloga kako bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke.

 

              U konkretnom sporu nesporno Radničko vijeće se protivilo prijedlogu tuženika o otkazivanju Ugovora o radu tužiteljici, jer poslodavac prilikom dostave prijedloga odluke o namjeri otkazivanja nije naveo podatke koji su usporedni radnici, pa Radničko vijeće nije moglo jasno i nedvojbeno utvrditi da li je poslodavac zaista vodio računa o kriterijima iz čl. 115. ZOR-a, Kriterijima za socijalni odabir propisanim u čl. 79. Kolektivnog ugovora, Procjeni učinka radnika za 2015., ili je možda poslodavac vodio računa i o nekim drugim kriterijima koje u obrazloženju otkaza ne navodi. Navode i da paušalnim navodima poslodavca Radničko vijeće se u potpunosti protivi, jer je nejasno na koji način i u kojoj mjeri, odnosno koji je težinski omjer pojedinog kriterija primijenjen prilikom otkazivanja ugovora o radu. Za poslovima radnika nije prestala potreba, jer poslovi koje radnik obavlja i dalje postoje i za njima postoji potreba. Radničko vijeće ne može prihvatiti razlog poslodavca da je zbog drugačije organizacije procesa rada došlo do prestanka potrebe za radom radnika iz razloga što novom organizacijom poslodavac nije predvidio smanjenje broja izvršitelja, odnosno ukidanje radnog mjesta na kojem je radnik radio.

 

              Dakle, poslodavac u postupku savjetovanja nije postupio sukladno propisu čl. 127. i čl. 150. ZOR-a, a prije otkazivanja, odnosno Radničkom vijeću nisu dostavljeni potpuni podaci o namjeravanoj odluci, te nije mogla biti provedena kvalitetna rasprava koja bi stvarno mogla utjecati na donošenje odluke.

 

              Stoga je u tom dijelu žalba tuženika odbijena i prvostupanjska presuda potvrđena.

 

              Iako prvostupanjski sud iz ovih razloga nije prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice, to nije od utjecaja na odluku o osnovanosti zahtjeva tužiteljice pod točkom I. izreke, jer o zahtjevu tužiteljice o otkazu ugovora o radu nedopuštenom, treba jednako odlučiti.

 

              Neodlučni su žalbeni navodi tuženika da kako tužiteljica nije imala usporednih radnika, da nije bilo osnova za provođenje postupka usporedbe i primjene kriterija utvrđenih kolektivnim viškom, jer se tužiteljica nije imala s kim uspoređivati.

 

              Naime, iz odluke Radničkog vijeća H.T. je vidljivo da tuženik Radničkom vijeću nije dostavio podatak o broju izvršitelja na radnom mjestu tužiteljice, pa nije niti vidljivo na temelju kojih kriterija je otkazan Ugovor o radu baš tužiteljici. Prema tome Radničko vijeću nije bilo poznato da tužiteljica eventualno nema usporednog radnika, pa time nije niti mogao biti kvalitetno proveden postupak savjetovanja, a imajući u vidu i da tuženik nije dokazao da je radno mjesto tužiteljice ukinuto, niti da je obim poslova smanjen.

 

              Ipak, osnovano tuženik u žalbi ističe da je nejasno od kojeg dana prestanka rada tuženik treba isplatiti naknadu plaće tužiteljici, a obzirom da je tužiteljica u jednom razdoblju vraćena na rad privremenom mjerom, kao i da prvostupanjski sud nije pravilno odredio plaćanje naknade plaće do vraćanja na rad tužiteljice.

 

              Naime, prvostupanjski sud nije razmotrio činjenicu da je tužiteljica vraćena na rad privremenom mjerom, a u kojem razdoblju obzirom da je primala plaću, nema pravo na naknadu plaće. Također nije imao u vidu niti propis čl. 326. ZPP-a prema kojem sud mora naložiti tuženiku da izvrši određenu činidbu, samo ako je ona dospjela do zaključenja glavne rasprave.

 

              Stoga je u tom dijelu (točka II/ izreke) odluka ukinuta i presuda je vraćena prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              U nastavku postupka prvostupanjski sud će dopuniti činjenično stanje u smislu primjedbi iznijetih u razlozima ovog rješenja i donijeti novu na zakonu osnovanu odluku.

 

              Pravilno je prvostupanjski sud usvojio prijedlog za donošenjem rješenja o privremenoj mjeri, kojom se tužiteljica vraća na rad, s obzirom da je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem nedopuštenim otkaza Ugovora o radu i vraćanja na rad tužiteljice.

 

              U novoj odluci prvostupanjski sud će odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka.

 

              Dakle, s obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. i čl. 370. ZPP-a).

 

 

U Osijeku 5. ožujka 2020.

 

 

                                                                                                                           Predsjednik vijeća

       Drago Grubeša, v.r.