1             

3 P-278/2018-41                            

 

             

   Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

  Osijek, Zagrebačka 2                                                                Poslovni broj: 3 P-278/2018-41                             

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Trgovački  sud u Osijeku, po sucu pojedincu Gordani Njari, u pravnoj stvari tužitelja A.-L. d.o.o. K., K. 83, OIB … kojeg zastupa punomoćnik Z. S. odvjetnik iz B. M. protiv tuženika HRVATSKE ŠUME d.o.o. Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, OIB 69693144506, Uprava šuma Podružnica Osijek, Prolaz J. Benešića 1, radi povrata avansa i naknade štete u iznosu od 126.240,17 kn, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 23. siječnja 2020. u nazočnosti punomoćnika stranaka, te ročišta za objavu presude od 5. ožujka 2020.                                                           

 

 

p r e s u d i o  j e

 

             

              I  Nalaže se tuženiku HRVATSKE ŠUME d.o.o. Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, OIB 69693144506, Uprava šuma Podružnica Osijek, Prolaz J. Benešića 1, da tužitelju A.-L. d.o.o. K. OIB … isplati iznos od 17.650,00 kn (slovima: sedamnaesttisućašestopdesetkuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. lipnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 10,05% godišnje, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 9,88% godišnje, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 9,68% godišnje, od 1. srpnja 2017. do 31 prosinca 2017. po stopi od 9,41% godišnje, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 9,09% godišnje, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018.  po stopi  od 8,82 % godišnje, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 8,54% godišnje, od  1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 8,30% godišnje i od 1. siječnja 2020. do isplate po stopi od 8,11% godišnje, odnosno u slučaju promjene po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 8 dana.

 

              II Odbija se tužbeni zahtjev za iznos od 54.690,17 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. siječnja 2016. do isplate.

 

              III Odbija se tužbeni zahtjev za iznos od 53.900,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. lipnja 2016. do isplate.

 

              IV Tuženik je dužan tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 6.033,86 kn u roku od 8 dana.

 

             

 

V Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 3.125,00 kn.

 

 

Obrazloženje

 

 

              Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom zaključio Ugovor o kupoprodaji drvnih sortimenata na panju kojim se je tuženik obvezao isporučiti tužitelju 887 m3, različitih drvnih sortimenata (drvo za ogrjev) s rokom završetka do 31. prosinca 2014. koji rok je produžen prvo do 30. lipnja 2015. a onda do 30. rujna 2015.

 

              Dodaje da je čl. 2. Ugovora ugovoreno da se obračun radi na temelju stvarno isporučenih količina, a primopredaja izrađenog drvnog materijala se vrši u šumi, o čemu se sačinjava zapisnik temeljem kojeg se ispostavlja faktura, te da je isporuka drvnih sortimenata vršena sukcesivno s pomoćnog stovarišta u nazočnosti nadležne osobe šumarije koja je sačinila popratnicu, a tužiteljev kupac je potpisao popratnicu za svaki teret, kao dokaz o isporuci.

 

              Navodi da je nakon uvođenja u posao, tužitelj u šumskom predjelu H. – K. šume Odjel 100C izradio ukupno 1643,5 prostornih metara (u daljnjem tekstu prm) raznog ogrjevnog drveta te 42 prm trupaca o čemu je sačinjen zapisnik, te je u vremenu od travnja 2015. do srpnja 2015. bilo ukupno 74 izvoza za koje su sačinjene popratnice, a tuženik je izvezena drva fakturirao u ukupnoj količini od 1012 prm ogrjevnog drveta temeljem računa br. 8185 – 0200-1 od 20. travnja 2015., br. 8248-0200-1 od 30. travnja 2015., br. 8375-0200-1 od 22. svibnja 2015., br. 8541-0200-1 od 4. lipnja 2015., br. 8799-0200-1 od 25. lipnja 2015., br. 8905-0200-1 od 3. srpnja 2015., br. 8962-0200-1 od 15. srpnja 2015. i br. 9084-0200-1 od 22. srpnja 2015. koje račune je tužitelj platio tuženiku s tim da je bio u preplati u iznosu od 30.721,22 kn.

 

              Dodaje da je prije kraja izrade ogrjevnog drveta bez pitanja i pristanka tužitelja, tuženik na mjesto rada uveo veći broj fizičkih osoba zbog uvođenja šumskog reda slijedom čega je došlo do poremećaja u izvršenju Ugovora, a kako je po procjeni tužitelja na ograđenom pomoćnom stovarištu ostalo još cca 630 prm drvnih sortimenata, tužitelj je 7. srpnja 2015. zatražio od tuženika da kupcu tužitelja izvrši isporuku određene količine izrađenog ogrjevnog drveta, međutim, izlaskom na teret je utvrđeno da je na pomoćnom skladištu ostala samo manja količina cca 206 prm uz ogradu stovarišta.

 

              Navodi da je pomoćno skladište u šumi bilo ograđeno, a ključeve od kapije su imale        samo ovlaštene osobe tuženika, pa je tužitelj zatražio od tuženika da izvrši kontrolu isporuke drva smatrajući da je moguće kako je odgovorna osoba tuženika nepažnjom prodala osim svog (izrađenog u samoizradi) i ogrijev tužitelja što je tuženik odbio učiniti navodeći da po Ugovoru ne snosi odgovornost, slijedom čega je tužitelj o tome izvijestio PP Beli Manastir dopisom od 9. srpnja 2015., te je dana 22. srpnja 2015. podnio odštetni zahtjev protiv nepoznatog počinitelja u iznosu od 96.482,50 kn prema vrijednosti otuđene drvne mase, izrađene i složene u metrice.

 

             

Nadalje, navodi da je dana 8. rujna 2015. MUP RH PP Beli Manastir obavijestio tužitelja kako provedenim izvidima nisu utvrdili elemente kaznenog djela za koje se progoni po službenoj dužnosti slijedom čega je očito da su drva izvezena iz ograđenog i zaključanog skladišta tuženika, nepažnjom (odnosno uz suglasnost) ovlaštenih osoba tuženika.

 

              Tužitelj navodi da po osnovu otuđenih drva složenih u metrice od 414,50 prm potražuje od tuženika iznos rada i izgubljene dobiti u visini od 53.900,00 kn, te za drvnu masu izrađenu po tuženiku od 206 prm, a koja je zatečena na stovarištu u blizini ograde koju je tuženik zadržao i prodao za svoj račun potražuje po osnovu uloženog rada i izgubljene dobiti iznos od 17.650,00 kn.

 

              Osim navedenog, tužitelj navodi da od tuženika potražuje povrat iznosa od 54.690,17 kn od čega iznos od 30.721,22 kn s osnova preplate i iznos od 23.968,95 kn s osnova neosnovano ovršenih sredstava temeljem bjanko zadužnice koju je tuženik bez sačinjenog konačnog obračuna pustio na naplatu.

 

              Ukupno tužitelj od tuženika potražuje iznos od 126.240,17 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 54.690,17 kn od 1. siječnja 2016. do isplate a na iznos od 71.550,00 kn od 1. lipnja 2016. do isplate.

 

U odgovoru na tužbu tuženik čini nespornim da je između stranaka zaključen Ugovor o kupoprodaji drvnih sortimenata na panju od 7. studenog 2014., ali osporava navode tužitelja da tuženik nije sačinio konačni obračun navodeći da su o izvršenim primopredajama izrađenih drvnih materijala sačinjeni zapisnici koje je potpisalo tročlano povjerenstvo šumnije D. i predstavnika tužitelja te je tuženik temeljem potpisanog zapisnika dana 31. kolovoza 2015. tužitelju ispostavio račun sukladno potpisanom zapisniku, a tužitelj je dana 23. listopada 2015. dostavio dopis tuženiku u kojem vraća ispostavljeni račun te isti odbija platiti.

 

Dodaje da je tuženik uvidom u svoje poslovne knjige utvrdio da tužitelj ima dug prema tuženiku u iznosu od 24.205,63 kn koji odbija platiti pa je radi nepodmirenog dugovanja poslao na naplatu sredstvo osiguranja plaćanja sukladno čl. 215. Ovršnog zakona, a tužitelj je pred Trgovačkim sudom u Osijeku vodio postupak protiv tuženika radi proglašenje ovrhe nedopuštenom pod poslovnim brojem P-116/18. u kojem je donijeta presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

Osporava navode tužitelja da je uvođenjem fizičkih osoba na mjesto rada od strane tuženika, došlo do poremećaja u izvršenju Ugovora ističući da je do produljenja ugovorenog roka završetka radova došlo zbog otežanih vremenskih prilika i velikog broja neradnih dana, a tuženik nije imao obvezu ishoditi pristanak tužitelja za uvođenje šumskog reda, jer se isto vrši po sili zakona sukladno Pravilniku o doznaci stabala, obilježavanju drvnih sortimenata, popratnici i šumskom redu (NN 17/15 i 57/17.)

 

Nadalje, navodi da tuženik u svojoj organizaciji poslovanja i sistematizaciji nema predviđenu zaštitarsku službu niti 24 satno čuvanje stovarišta već ima organiziranu čuvarsku službu koja provodi nadzor prvenstveno nad stojećim stablima, a tek podredno na izrađenom drvnom materijalu s tim da čuvar – lugar vrši nadzor nad cijelim područjem i po potrebi obilazi radilišta, slijedom čega je u čl. 4. Ugovora o kupoprodaji navedeno da prodavatelj ne odgovara za izrađeni i zaprimljeni drvni materijal u slučaju otuđenja.

 

Dodaje da je tuženik izvršio inventuru temeljem koje nije utvrđena točnost navoda tužitelja o otuđivanju spornih količina drvnog materijala, a PU Osječko-baranjska kojoj je tuženik dostavio tražene podatke za eventualno pokretanje postupka, nije utvrdila elemente kaznenog djela za koje vrši progon po službenoj dužnosti.

 

Tužitelj navodi da je nesporno da je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zatražio da sud utvrdi nedopuštenost ovrhe po zadužnici odbijen prvostupanjskom, nepravomoćnom presudom ali ističe da sud u tom postupku nije ulazio u meritum spora i nije utvrđivao da li je tražbina postojala ili ne, niti je utvrđivao činjenice da li je zadužnicu tuženik imao pravo poslati na naplatu protivno Ugovoru.

 

Osporava navode tuženika da je sačinjen konačni obračun te ističe da je tužitelj upravo zbog navedenog razloga vratio račun tuženiku.

 

Tuženik navodi da su prema Ugovoru nakon izrada i prerade drveta u metarsko drvo sačinjeni primopredajni zapisnici koje su potpisali i predstavnici tužitelja a temeljem kojih su ispostavljene fakture, a tužitelj je vratio račun tuženiku iz razloga što se iskazao manjak drvnog materijala na stovarištu tužitelja, te je kod tužitelja nastala razlika između količine ogrijeva izrađenog u šumi i preuzetog po zapisnicima u odnosu na količinu koju je tužitelj isporučio sa svog stovarišta direktnim kupcima, a za nastali manjak tuženik ne može odgovarati ni u kom slučaju.

 

Nadalje, čini nespornim da lugar tuženika prije svakog izvoza mora izdati popratnicu, ali ističe da se isto obavlja u radnom vremenu i na zahtjev kupca, a ključeve ulaznih vrata osim tuženika ima i lovoovlaštenik i tijekom radnog vremena vrata su otključana i tuženik ne može utjecati na okolnost da netko odveze robu bez traženja popratnice.

 

U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu koju čine: Odluka o odabiru od 31. listopada 2014., Ugovor o kupoprodaji drvnih sortimenata na panju od 7. studenog 2014., Odluka o produljenju ugovorenog roka završetka radova od 30. lipnja 2015., računi sa specifikacijom otpreme br. 8185 – 0200-1 od 20. travnja 2015. na iznos od 22.651,49 kn, br. 8248-0200-1 od 30. travnja 2015. na iznos od 20.018,72 kn, br. 8375-0200-1 od 10. svibnja 2015. na iznos 4.507,31 kn , br. 8541-0200-1 od 20. svibnja 2015. na iznso od 12.950,42 , br. 8799-0200-1 od 10. lipnja 2015. na iznos od 23.250,80 kn, br. 8905-0200-1 od 20. lipnja 2015. na iznos od 13.749,81 kn, br. 8962-0200-1 od 30. lipnja 2015. na iznos od 18.058,97 kn i br. 9084-0200-1 od 10. srpnja 2015. na iznos od 4.863,47 kn, prijava od 9. srpnja 2015., odštetnih zahtjev od 21. srpnja 2015., dopis RH MUP PU Osječko-baranjska PP Beli Manastir od 8.rujna 2015., dopis tuženika od 6. travnja 2015., račun br. 9477-0200-1 od 31. kolovoza 2015. na iznos od 53.479,11 kn, ponuda br. 020300060-15 od 30. studenog 2015., dopis tužitelja o povratu računa od 20. listopada 2015., bjanko zadužnica do 50.000,00 kn od 22. kolovoza 2013., dopis tuženika FINI od 9. lipnja 2016., očevidnik FINE o redoslijedu plaćanja s obračunatom kamatom od 23. lipnja 2016., izvadak po transakcijskom računu PBZ od 1. kolovoza 2015., preslika presude Trgovačkog suda u Osijeku broj P-116/18-7 od 11. lipnja 2018., zapisnik o preuzimanju izvršenih radova sječe i izrade iz plana od 7. travnja 2015., zapisnici o primopredaji drvnih sortimenata br. 04/15. od 31. ožujka 2015., br. 03/15 od 19. ožujka 2015., br. 03/15. od 4. veljače 2015., br. 02/14. od 23. prosinca 2014., br. 01/14. od 2. prosinca 2014. i zapisnik o primopredaji sastojine za sječu po planu za 2014. od 14. studenog 2014.

 

              Osim toga je provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku F. j.d.o.o. B., i dopunsko vještačenje po istom vještaku, te su saslušani svjedoci R. P., K. P., O. N. i D. B..

 

              Nije sporno između stranaka da su zaključili Ugovor o kupoprodaji drvnih sortimenata na panju dana 7. studenog 2014. temeljem kojeg se je tuženik kao prodavatelj obvezao tužitelju kao kupcu isporučiti drvne sortimente VM ogrjev, na panju u Š. D. odjel H. – K. šume, 100C u količini od 887 m3, a sukladno čl. 2. Ugovora obračun se radi na temelju stvarno isporučene količina po kakvoći i količini za vrstu drva po debljinskim razredima, dok se sukladno čl. 4. Ugovora primopredaja izrađenog drvnog materijala između prodavatelja, ovdje tuženika i kupca ovdje tužitelja vrši u šumi o čemu će se sačiniti zapisnik na temelju kojega tuženik tužitelju ispostavlja fakturu, a tuženik kao prodavatelj ne odgovara za izrađeni i zaprimljeni drvni materijal u slučaju otuđenja. Isporuka drvnih sortimenata vrši se sukcesivno s pomoćnog stovarišta, a prilikom otpreme zaprimljenog drvnog materijala nadležna osoba šumarije izdaje i potpisuje popratnicu za svaki teret.

 

              Nesporno je da je tužitelj u navedenom šumskom predjelu izradio ukupno 1643,50 prm raznog ogrjevnog drveta, a što je razvidno iz zapisnika o primopredaji drvnih sortimenata (list spisa 57-63) a koji su potpisani od strane predstavnika tužitelja i članova komisije šumarije D..

 

              Također je nesporno da je tužitelj sukcesivno s pomoćnog stovarišta odvozio drva, a isporuka je vršena u prisustvu nadležne osobe šumarije koja je sačinila popratnicu koju je potpisao tužiteljev kupac za svaki teret, a tuženik je temeljem specificiranih popratnica ispostavljao tužitelju račune br.  8185 – 0200-1 od 20. travnja 2015. na iznos od 22.651,49 kn, br. 8248-0200-1 od 30. travnja 2015. na iznos od 20.018,72 kn, br. 8375-0200-1 od 10. svibnja 2015. na iznos 4.507,31 kn , br. 8541-0200-1 od 20. svibnja 2015. na iznos od 12.950,42 , br. 8799-0200-1 od 10. lipnja 2015. na iznos od 23.250,80 kn, br. 8905-0200-1 od 20. lipnja 2015. na iznos od 13.749,81 kn, br. 8962-0200-1 od  30. lipnja 2015. na iznos od 18.058,97 kn i br. 9084-0200-1 od 10. srpnja 2015. na iznos od 4.863,47 kn  uz koje račune je priložena i specifikacija otpreme. (list spisa 14-28)

 

              Prema navodima tužitelja na ograđenom pomoćnom stovarištu ostalo je još cca 630 prm drvnih sortimenata koji nisu odvezeni, a izlaskom na teren tužitelj je utvrdio da nedostaje cca 414,50 prm ogrijeva.

 

              Nesporno je da je tužitelj tuženiku izvršio povrat računa br. 020300406-15  od 31. kolovoza 2015. na iznos od 53.479,11 kn  dopisom od 20. listopada 2015. navodeći da su u računu specificirana drva koja tužitelj nije izvezao iz šume pa ih ne može niti platiti (list spisa 37), kao i da je tuženik radi naplate dijela navedenog računa u iznosu od 24.205,63 kn dostavio FINI na naplatu bjanko zadužnicu od 22. kolovoza 2013. br. OV-13855/13. koja je naplaćena u iznosu od 23.968,95 kn. (list spisa 38-41)

 

              Iz nalaza i mišljenja vještaka financijsko-knjigovodstvene struke od 1. veljače 2019. je razvidno da je temeljem zapisnika o primopredaji drvenih sortimenata br. 1/14, 2/14, 3/15 i 4/15. tužitelj od tuženika preuzeo 1162,80 m3 drvnih sortimenata, a tuženik je tužitelju za iste ispostavljao račune sa pratećom dokumentacijom u ukupnom iznosu od 174.757,89 kn od kojih je tužitelj tuženiku osporio i vratio račun br. 9477-0200-1 od 31. ožujka 2015. na iznos od 53.479,11 kn koji je tuženik ispostavio tužitelju za isporuku 314,65 m3 drvnih sortimenata.

 

              Na stranici 5 nalaza, vještak navodi da je po navedenom računu tuženik evidentirao plaćanja iz dijela avansa uplaćenog 16. lipnja 2015. u iznosu od 10.721,22 kn i uplaćenog avansa 29. lipnja 2015. u iznosu od 20.000,00 kn odnosno ukupno 30.721,22 kn, dok je preostali dio računa tuženik od tužitelja naplatio aktiviranjem tužiteljeve zadužnice.

 

              Na stranici 6 nalaza, vještak navodi da je uz navedeni račun priložena specifikacija otprema br. 4938 sa navedenim brojem otpreme DB 320 koja navodi isporuku, vrsta i količina drvnih sortimenata specificiranih na predmetnom računu, a popratnica br. DB 320 nije potpisana od strane tužitelja.

 

              U zaključku nalaza i mišljenja na stranici 7, vještak navodi da je sukladno zapisnicima o primopredaji drvnih sortimenata tužitelj u šumi izradio i preuzeo ukupno 1162,80 m3 drvnih sortimenata od kojih je prema fakturama tuženika i popratnicama izvezao i uredno platio tuženiku ukupno 706,22 m3 čija vrijednost prema ispostavljenim računima iznosi 121.278,78 kn, da je tuženik tužitelju fakturirao drvne sortimente koje je tužitelj izradio i zapisnicima o primopredaji drvnih sortimenata iste preuzeo u šumi ali ih nije izvezao iz šume u količini od 316,65 m3 a koje je tuženik naplatio od tužitelja temeljem spornog računa u iznosu od 53.479,11 kn i da je tuženik za svoj račun prodao drvne sortimente u količini od 141,93 m3 koje je tužitelj izradio i zapisnikom o primopredaji iste preuzeo u šumi, a iste tuženik nije tužitelju fakturirao niti je od tužitelja naplatio  njihovu vrijednost u iznosu od 24.297,00 kn.

 

              Nadalje, na stranici 9 zaključka, vještak navodi da je sa predmetnog skladišta H. – K. 100C otpremljeno ukupno 1296,77 m3 drvnih sortimenata tijekom 2015., 2016 i 2017 od čega je tuženik tužitelju fakturirao 1020,87 m3, a tužitelj osporava dio koji se odnosi na 314,65 m3 koje tužitelj nije izvezao iz šume.

 

              Tužitelj je imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka navodeći da vještak zapisnik o preuzimanju izvršenih radova sječe navodi kao konačni obračun a isti to nije jer je tuženik odbio sačiniti konačni obračun te je jednostrano fakturirao tužitelju iznos od 53.479,11 kn, te da utvrđeno stanje prodane količine drvne mase po tuženiku ne odgovara stvarnom stanju dok se ne izvrši uvid u dokumentaciju tuženika koju je prema mišljenju tužitelja tuženik dao na uvid samo djelomično iz koje proizlazi prodana količina od 127,65 m3 dok je stvarna    količina znatno veća.

 

              Tuženik je također imao primjedbu na nalaz i mišljenje vještaka u dijelu u kojem vještak navodi da popratnica br. DB 320 nije niti potpisana od strane tužitelja kao kupca ističući da je ista izdana na iznos razlike između ukupno utvrđenih izrađenih količina drvne mase temeljem zapisnika o primopredaji drvnih sortimenata i tužitelju fakturiranih drvnih sortimenata od koje razlike je oduzeta količina drvnih sortimenata koje je tužitelj izradio, a nije izvezao, a koje je tuženik za svoj račun prodao i nije fakturirao tužitelju.

 

              Navodi da nije točno da je tuženik prodao 315 m3 drvne mase iz ovog kontingenta nego je prodao 142 m3 drvne mase koja je izrađena i nije fakturirana tužitelju.

 

              Vještak  se očitovao na primjedbe tužitelja i tuženika pismenim podneskom od 12. travnja 2019. a u usmenom iskazu danom na ročištu od l5. svibnja 2019. je navela da ostaje u cijelosti kod pismenog nalaza i mišljenja i očitovanja, te da je količinu drvnih sortimenata koje su krajnji kupci sami za sebe proizveli na predmetnom prostoru šume, a tuženik im je istu drvnu masu naplatio, utvrdila na temelju kratice izlistane iz knjigovodstva tuženika na kojoj su evidentirane sve otpreme sa skladišta H. K. 100C te da nije imala uvid u originalne dokumente, nakon čega je tužitelj predložio da vještak dopuni nalaz i mišljenje na način da izvrši uvid u originalne popratnice i uplatnice za drvnu masu koja je izvezena iz šumskog predjela K. u 2015. odjel 100C s kojim prijedlogom se tuženik suglasio.

 

              U dopuni nalaza i mišljenja od 29. srpnja 2019. vještak navodi da je po popratnicama br. 60493, 60494, 60495 tužitelju otpremljeno ukupno 17,25 m3 drvne mase koje nisu fakturirane tužitelju i nisu evidentirane u knjigovodstvu tuženika dok su sve ostale popratnice kojima je otpremljena drvna masa tužitelju sadržane u specifikacijama otpreme (popis popratnica) priloženim uz račune koje je tuženik ispostavio tužitelju, te da je sukladno specifikaciji svih otprema popratnicama priloženih na stranici 4-10 nalaza sa H. K. 100C u 2015. godini otpremljeno ukupno 1149,21 m3, od čega se 314,65 m3 odnosi na spornu otpremu otuđene drvne mase, a 128,34 m3 se odnosi na prodaju tuženika u maloprodaji drugim kupcima koji su sami za sebe proizveli predmetnu drvnu masu odnosno da je sveukupno u 2015. izvezeno 1166,46 m3 drvne mase sa stovarišta H. – K. 100C.

 

Nadalje, navodi da je tijekom 2016. sa predmetnog skladišta izvezeno ukupno 142,02 m3 drvne mase a u 2017. godini 134,66 m3 drvne mase, što znači da je ukupno u periodu od 2015 do 2017. sa navedenog stovarišta otpremljeno 1.314,79 m3 od čega je otpremljeno tužitelju i fakturirano 706,21 m3, otpremljeno tužitelju a nije fakturirano 17,25 m3, sporna otprema koja je otuđena i fakturirana tužitelju je 314,65 m3, kupcima je otpremljeno u maloprodaji drvo koje su sami proizveli u količini 134,66 m3 i tuženik je robu tužitelja prodao za svoju korist u količini od 142,02 m3.

 

Tužitelj i tuženik nisu imali primjedbi na dopunski nalaz i mišljenje vještaka pa ga je sud u cijelosti prihvatio.

 

Tuženik je sukladno dopunskom nalazu i mišljenju vještaka priznao tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 17.650,00 kn koji se odnosi na trošak izrade i privlačenja ogrijeva koje je tuženik u 2016. prodao za svoj račun u količini od 141,93 m3, pa je sud u tom dijelu usvojio tužbeni zahtjev zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. lipnja 2016. do isplate i presudio kao u točki I izreke presude sukladno čl. 29. st. 1 i 2 i čl. 1045.  st. 1 i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05.,  41/08., 78/15.  i 29/18. u daljnjem tekstu ZOO-a)

 

              Iz iskaza saslušanih svjedoka R. P. djelatnika tuženika uposlenog u Š. B. i K. P. djelatnika tuženika koji je bio upravitelj šumarije  D. u razdoblju u kojem je nastao poslovni odnos između stranaka, slijedi da je izrađeni ogrjev zaprimala tročlana komisija i predstavnik tužitelja o čemu se je sastavljao zapisnik koji su potpisivali članovi komisije i tužitelj, a tim zapisnikom je tužitelj preuzeo izrađeni drvni materijal te je polako isti izvozio iz šume na prosjeku uz rub šume i skladištio ga je u ograđeni šumski revir, a jedan dio je slagao  izvan ograde.

 

              Nadalje, iz njihovog iskaza slijedi da nakon primopredaje drvnog materijala su djelatnici tužitelja sami slagali taj dio i oni su bili zaduženi da isti čuvaju, a djelatnici tuženika nisu sudjelovali ni u čemu drugom osim u izdavanju drvne mase i izdavanju popratnica, te da su ključeve od ulaznih vrata na ogradi pomoćnog stovarišta imali djelatnici šumarije, lugar koji je za to zadužen i predstavnici tužitelja, te da im nije poznato da li se je otprema vršila izvan radnog vremena šumarije ili nakon toga odnosno u neradne dane.

 

              Oba svjedoka su iskazala da im je poznato da postoji razlika između zaprimljene količine drvne mase prema zapisnicima o primopredaji u šumi i stvarno otpremljene količine temeljem izdanih popratnica, te da ista iznosi cca 400 prm odnosno  da nedostaje navedena količina.

 

              Iz iskaza saslušanog svjedoka O. N. koji je bio lovočuvar kod tužitelja slijedi da je isti vodio prodaju i izvoz drva iz predmetnog šumskog odjela te da su izrađenu drvnu masu izvozili djelatnici tužitelja do kapije, poslije toga su je isjekli i načinili metrice, a nakon toga se je radila primka od strane djelatnika Hrvatskih šuma gosp. P. i gosp. L. T. u više navrata i u svakoj primci je bila navedena količina koja je napravljena i složena.

 

              Nadalje, iz njegovog iskaza slijedi da je tužitelj nakon sačinjene primke dobio i zapisnik koji su sačinile Hrvatske šume i koji je bio potpisan od strane Hrvatskih šuma i predstavnika tužitelja, te da je tužitelj sukcesivno odvozio drva kupcima, a onaj dio koji je ostao se nalazio u ograđenom prostoru dok se je izvan ograđenog prostora nalazila samo manja količina koja je bila pripremljena za odvoz za slijedeći dan.

 

              Upitan da li je tužitelj izvezao sve što je zapisnički utvrđeno svjedok je iskazao da nije, te da je prilikom inventure utvrdio da nedostaje dosta drvnog materijala oko 400 prm, te da ta količina nije bila izvezena do kapije već se nalazila još u šumi koja je u tom dijelu bila ograđena, a ključeve kapije je imao tehničar iz Hrvatskih šuma i tehničar iz A. lova, D. B. i R. P., a da se drvni materijal izvozio isključivo unutar radnog vremena.

 

Također je iskazao da je o manjku drvnog materijala obaviješten direktor tužitelja a nakon toga i policija koja je došla na lice mjesta ali nije mogla utvrditi stanje.

 

              Sva tri saslušana svjedoka su također iskazala da da su u navedeni šumski revir nakon što je tužitelj očistio određenu površinu, dolazili i građani koji su izrađivali sječenicu radi uspostave šumskog reda, a što je tuženik bio dužan učiniti po zakonu.

 

              Svjedok D. B., uposlen kod tužitelja na poslovima šumskog sjekača, je u svom iskazu naveo da se je posao odvijao na način da su djelatnici tužitelja drva rezali, kalali i slagali u metre, a svaki od  sjekača je evidentirao onu količinu ogrjevnog materijala koju je izradio, te su podatke predavali šefu, g. O. N., a sav ogrjevni materijal koji su izvezli iz parcela je ostajao u ograđenom prostoru na ulazu šume, odnosno u skladištu, koje je bilo ograđeno.

 

Također je naveo da su ostavljali određenu količinu izvan ograde, ali samo onoliko metara koliko će se odvesti taj dan, a ključeve od vrata na ogradi je imao tužiteljev tehničar i njegov šef te tehničar Hrvatskih šuma, a djelatnici tužitelja su  zaključavali kapiju kada su    odlazili kući s posla i sva otprema  se je odvijala unutar radnog vremena.

 

Nadalje je naveo da su djelatnici tužitelja  primijetili da se je svakim danom nalazilo sve manje i manje drva, a prema šefu je trebala biti veća količina pa je šef zvao policiju, vezano za ta drva koja nedostaju.

 

              Sud je poklonio vjeru iskazima svih saslušanih svjedoka jer su isti u bitnom iskazivali identično i njihov iskaz nije međusobno proturječan.

 

Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, cijeneći svaki dokaz pojedinačno i sve dokaze zajedno sud je  došao do uvjerenja da tužbeni zahtjev nije osnovan za iznos od 54.690,17 kn  kojim tužitelj potražuje iznos od 30.721,22 kn po osnovu preplaćenog iznosa koji je tuženiku avansno platio za izrađenih 314,65 m3 koje nije izvezao iz šume i iznos od 23.968,95 kn koji je tuženik naplatio putem zadužnice koju je tužitelj izdao kao sredstvo osiguranja plaćanja temeljem zaključenog Ugovora.

 

Naime, nesporno je da je tuženik tužitelju račun br. 9477-0200-1 od 31. kolovoza 2015. u iznosu od 53.479,11 kn za otpremljeno ogrjevno drvo u količini od 314,65 m3  (list spisa 34) naplatio avansno u iznosu od 30.721,22 kn dok je ostatak računa u iznosu od 22.757,89 kn uvećan za troškove kamata i ovrhe naplatio putem zadužnice koju mu je tužitelj izdao kao sredstvo osiguranja temeljem zaključenog Ugovora o kupoprodaji u ukupnom iznosu od 23.968,95 kn a što je razvidno iz izvatka po transakcijskom računu PBZ od 1. kolovoza 2016. (list spisa 38-41)

 

Navedeni račun je kao i sve ostale račune tuženik tužitelju ispostavio sukladno potpisanom zapisniku o primopredaji izrađenog drvnog materijala sukladno čl. 4. Ugovora o kupoprodaji koji je potpisan od strane predstavnika tužitelja i od strane tročlanog povjerenstva šumarije Darda, a što su potvrdili u svom iskazu svi saslušani svjedoci.

 

Iz navedenog slijedi sa nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a jer je tužitelj preuzeo tu količinu drvnog materijala samo je nije izvezao iz šume, pa neosnovano navodi da je tuženik po tom računu neosnovano od tužitelja naplatio iznos od 54.690,17 kn u kojem iznosu su uračunati troškovi kamata i ovrhe putem zadužnice u iznosu od 1.211,06 kn.

 

Naime, sukladno čl. 4. Ugovora o kupoprodaji drvnih sortimenata na panju od 7. studenog 2014., primopredaja izrađenog drvnog materijala između prodavatelja ovdje tuženika i kupca ovdje tužitelja vrši se u šumi o čemu se sačinjava zapisnik, a temeljem zapisnika o zaprimljenom drvnom materijalu se ispostavlja faktura, a prodavatelj ne odgovara za izrađeni i zaprimljeni drvni materijal u slučaju otuđenja.

 

Nesporno je da je tuženik tužitelju sve fakture ispostavljao temeljem zapisnika o zaprimljenom drvnom materijalu, te da drvnu masu u količini od 314,65 m3 tužitelj nije izvezao iz šumskog stovarišta, ali tužitelj nije dokazao da je za otuđenje  predmetne drvne mase odgovoran tuženik, tim više, što iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da su ključeve od predmetnog stovarišta imali i djelatnici tužitelja i djelatnici tuženika.

 

Slijedom navedenog valjalo je za iznos od 54.690,17 kn odbiti tužbeni zahtjev i presuditi kao u točki II izreke presude.

 

Sud je ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor litispedencije u odnosu na na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje ostatak duga po računu br. 9477-0200-1 od 31. kolovoza 2015. koji je naplaćen putem bjanko zadužnice u ukupnom iznosu od 23.968,95 kn.

 

Sukladno čl. 194. st. 3 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01., 117/03., 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13., 89/14. i 70/19. u daljnjem tekstu ZPP), dok parnica teče, ne može se u pogledu istog zahtjeva pokrenuti nova parnica među istim strankama, a ako takva parnica bude pokrenuta, sud će tužbu odbaciti, a sukladno st. 4., sud će u tijeku cijelog postupka po službenoj dužnosti paziti teče li već druga parnica o istom zahtjevu među istim strankama.

 

Nesporno je da je između istih stranaka u tijeku parnični postupak koji se vodi po istom činjeničnom osnovu radi proglašenje nedopuštenom ovrhe radi naplate tražbine ovrhovoditelja ovdje tuženika pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava sa računa ovršenika ovdje tužitelja po zahtjevu za izravnu naplatu temeljem zadužnice solemnizirane pod brojem OV-13855/136 od 22. kolovoza 2013. po javnom bilježniku M. B. iz O., pod poslovnim brojem   P-116/18 u kojem je donijeta nepravomoćna presuda od 11. lipnja 2018. kojom je odbijen tužbeni zahtjev (list spisa 49-50)

 

Iz navedenog slijedi da se parnični postupak pod poslovnim brojem P-116/18. ne vodi u pogledu istog zahtjeva koji je tužitelj postavio u ovom postupku.

 

Sud je također ocijenio neosnovanim i tužbeni zahtjev kojim tužitelj od tuženika potražuje iznos od 53.900,00 kn na ime prosječnih troškova izrade za drvnu masu u količini od 314,65 m3 koji predstavljaju naknadu u razlici plaćene kupoprodajne cijene od 53.479,11 kn i troškova izrade od iznosa koji bi ostvario njihovom daljnjom prodajom. Ovo iz razloga što je sud na temelju provedenih dokaza došao do zaključka da tužitelj nije dokazao da bi tuženik bio odgovoran za nestanak drvne mase od 314,65 m3 a slijedom čega bi bio u obvezi tužitelju naknaditi iznos od 53.900,00 kn na ime troškova izrade za navedenu količinu drvne mase  sukladno čl. 1045. st. 1 i čl. 1046. ZOO-a.

 

Slijedom navedenog sud je presudio kao u točki III izreke presude.

 

Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 2 a u svezi s čl. 155. ZPP-a,  pa je tužitelju dosuđen trošak postupka u iznosu od 6.033,86 kn.

 

Naime, da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu pripadao bi mu trošak postupka u iznosu od 43.099,00 kn na ime troškova zastupanja po punomoćniku – odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14 i 118/14.)  Tbr. 8 t. 1,  Tbr. 9. t. 1 i Tbr. 42 – za sastav tužbe u iznosu od 3.125,00 kn s PDV-om, za sastav podneska od 12. listopada 2018. - 3.125,00 kn s PDV-om, za pristup na ročište od  16. listopada 2018. - 3.125,00 kn s PDV-om , za sastav podneska od 9. studenog 2018. - 3.125,00 kn s PDV-om, za pristup na ročište od 20. studenog 2018. - 3.125,00 kn s PDV-om , za sastav podneska od 18. veljače 2019. - 3.125,00 kn s PDV-om, za pristup na ročište od 15. svibnja 2019. - 3.125,00 kn s PDV-om, za pristup na ročište od 24. listopada 2019. - 3.125,00 kn s PDV-om, za sastav podneska od 19. studenog 2019. - 3.125,00 kn s PDV-om, za pristup na ročište od 3. prosinca 2019. - 3.125,00 kn s PDV-om i za pristup na ročište od 23. siječnja 2020. - 3.125,00 kn s PDV-om, te za trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 1.612,00 kn i na presudu u iznosu od 1.612,00 kn u skladu sa Tarifom sudskih pristojbi Tbr. 1. st. 1 i   Tbr. 2 st. 1 a koja je sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/19.) kao i trošak vještačenja u iznosu od 5.500,00 kn.

 

Kako je tužitelj u sporu uspio sa oko 14% a tuženik nije imao troškove postupka pripada mu pravo na trošak parničnog postupka u iznosu od 6.033,86 kn pa je sud u točki IV   izreke presude obvezao tuženika da naknadi ovaj iznos tužitelju.

 

U točki V sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 3.125,00 kn s PDV-om na ime pristupa na ročište od l9. ožujka 2019. budući da navedeno ročište nije održano jer je odgođeno.  

 

U Osijeku, 5. ožujka 2020. 

 

ZAPISNIČAR                                                                                            S U D A C

Sanja Ban                                                                                                 Gordana Njari

 

 

 

 

 

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom Trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 8 dana pismeno u 2 primjerka putem ovog suda.