Poslovni broj Gž Ovr-839/2019-2

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž Ovr-839/2019-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji dr. sc. Sanji Zagrajski, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Banka …, OIB …, koju zastupa punomoćnik T.M., odvjetnik u …, protiv ovršenika S.V. iz …, OIB …, radi: ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru poslovni broj Ovr-485/18 od 4. lipnja 2018., 5. ožujka 2020.,

 

 

r i j e š i o    j e

 

 

I. Žalba ovršenika se prihvaća, ukida rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru poslovni broj Ovr-485/18 od 4. lipnja 2018. i predmet vraća tom sudu na ponovno odlučivanje.

 

II. O zahtjevu ovršenika za naknadu troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu odlučit će sud prvog stupnja u konačnoj odluci o troškovima postupka.

 

 

Obrazloženje

 

 

              Rješenjem suda prvog stupnja udovoljeno je prijedlogu ovrhovoditelja za ovrhu protiv ovršenika na temelju ovršne isprave - Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, solemniziranog kod Javnog bilježnika V.Č. iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-14505/11 dana 6. prosinca 2011., koji je postao ovršan 29. studenoga 2017., a radi prisilne naplate tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 993.362,49 kn na ime dospjele glavnice s pripadajućom zateznom kamatom, 62.729,66 kn na ime dospjele redovne kamate, 128.764,98 kn na ime dospjele zatezne kamate do 11. siječnja 2018., kao i radi troškova ovršnog postupka, te je određena ovrha na nekretninama navedenim u prijedlogu za ovrhu, zabilježbom ovrhe, utvrđivanjem vrijednosti navedenih nekretnina, njihovom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz novčanog iznosa dobivenog prodajom.

 

              Ovo rješenje suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija ovršenik zbog razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13. 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP) i povrede odredbi čl. 32. st. 1., čl. 39. st. 1., čl. 80. i 83. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14. i 55/16. i 73/17., u daljnjem tekstu: OZ). U žalbi navodi da je ovrhovoditelj pogrešno naveo svoj naziv, jer da drugačiji naziv ovrhovoditelja proizlazi iz izvatka iz sudskog registra za ovrhovoditelja, a koji je priložen uz žalbu. Nadalje navodi da je odredbom čl. 32. st. 1. OZ-a propisano da se ovrha može odrediti na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Navodi i to da prema odredbi čl. 513. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine” broj 111/93., 34/99., 121/99. – vjerodostojno tumačenje, 52/00. – Odluka USRH, 118/03., 107/07., 146/08. i 137/09., 152/11., 111/12., 144/12., 68/13., 110/15. i 40/19., u daljnjem tekstu: ZTD) ugovor o pripajanju mora sadržavati sporazum o prijenosu imovine svakog društva koje se pripaja u zamjenu za dionice društva preuzimatelja, kao i da je odredbom čl. 518. ZTD-a propisano da ugovor o pripajanju mora biti sklopljen u obliku javnobilježničke isprave. Smatra da izostanak takvog ugovora u ovom predmetu predstavlja povredu čl. 32. st. 1. OZ-a. Nadalje navodi da je rješenjem o ovrsi ovrha određena na dvije nekretnine upisane u zk. ul. br. ..., k.o. …, s tim da je određeno da se zabilježba ovrhe izvrši u zk. ul. br. …, k.o. …, te da je time određena zabilježba ovrhe na predmetu koji nije predmet ovrhe, a zabilježba ovrhe je nužna radnja bez koje se ovrha ne može provesti. Smatra da navedena nepravilnost utječe na mogućnost provedbe ovrhe i da ovrhu nije moguće provesti, slijedom čega ju je potrebno obustaviti sukladno odredbi čl. 72. st. 1. OZ-a. Osporava i visinu i dospijeće tražbine za koju se predlaže prisilna naplata u ovršnom postupku, kao i da nisu priloženi povijesni zemljišno knjižni izvatci za predmetne nekretnine iz kojih bi se mogao utvrditi prijenos vlasništva sa  I. i M.V. na ovršenika S.V..

 

              U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj je osporio žalbene navode ovršenika kao neosnovane, te predlaže žalbu odbiti, a rješenje suda prvog stupnja potvrditi u cijelosti. Navodi i to da je uz uređeni ovršni prijedlog od 22. svibnja 2018. dostavio izvadak iz zemljišnih knjiga iz kojih je razvidan prijenos prava vlasništva sa imena I. i M.V. na S.V., kao i da je aktivnu legitimaciju dokazao dostavom rješenja Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Tt-14-2875-2 od 1. prosinca 2014. Smatra da je fiducijarni vlasnik nekretnine pasivno legitimiran za provođenje ovrhe radi naplate novčane tražbine prodajom nekretnine, a nastavno u žalbi pojašnjava pogreške u navodu katastarske općine u kojoj se nalaze nekretnine na kojoj predlaže ovrhu. Glede žalbenih navoda ovršenika u vezi dospjelosti tražbine navodi da je danom dostave pisanog otkaza Ugovora o kreditu tražbina ovrhovoditelja dospjela u cijelosti, te da je javni bilježnik izdao klauzulu ovršnosti na ovršnoj ispravi na temelju koje se predlaže ovrha.

 

              Žalba je osnovana.

 

              Ispitujući rješenje suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode ovršenika, te navode ovrhovoditelja iz odgovora na žalbu, ovaj sud je utvrdio da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ovaj sud pazi na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi sa odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a.

 

              Osnovano ovršenik navodi u žalbi da je sud prvog stupnja izdao rješenje o ovrsi protiv ovršenika S.V., za kojeg proizlazi da je fiducijarni vlasnik suvlasničkog dijela … etažno vlasništvo … kojega je kao vlasnik uz zabilježbu ograničenja vlasništva upisan I.V., a da je ovrha određena na nekretninama opisanim u prijedlogu za ovrhu, s tim da je vlasnica stana … etažno vlasništvo M.V..

 

              Uz ispravljeni prijedlog za ovrhu (list spisa ...) priložen je izvadak iz zemljišne knjige za suvlasnički udio redni broj …, dok se za suvlasnički dio … etažno vlasništvo … ne dostavlja izvadak iz zemljišne knjige iz kojega bi bilo razvidno vlasništvo M.V., odnosno u ispravljenom prijedlogu za ovrhu, vlasništvo ili fiducijarno vlasništvo S.V..

 

              U konkretnom slučaju vidljivo je da u zemljišnim knjigama za nekretninu – stan etažno vlasništvo … egzistira zabilježba, ograničenje vlasništva, da je prijenos prava vlasništva izvršen kao fiducijarni prijenos, u svrhu osiguranja potraživanja predlagatelja osiguranja, kao vjerovnika prema dužniku za iznos osiguranih tražbina od 55.000,00 EUR-a i ostalih tražbina sa imena I.V. na ime S.V., a koju odlučnu činjenicu sud prvog stupnja nije uzeo u obzir prilikom odlučivanja o prijedlogu ovrhovoditelja za donošenje rješenja o ovrsi.

 

Sud prvog stupnja treba odlučiti je li dopuštena ovrha u konkretnom slučaju na nekretnini u fiducijarnom vlasništvu, jer je predmet ovrhe pravo koje je ovršenik kao predlagatelj osiguranja stekao na predmetu osiguranja. U tom smislu utvrđuje se i vrijednost predmeta ovrhe, dakle, utvrđuje se vrijednost imovinskog prava na predmetu ovrhe, a ne vrijednost nekretnine, s tim da se na odgovarajući način primjenjuju pravila o ovrsi na nekretninama (tako Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci U-III-3303/2008 od 30. rujna 2010. godine).

 

U postupku ovrhe protiv fiducijarnog vjerovnika, vrijednost prava se utvrđuje prema visini osigurane tražbine. Dosudom prava fiducijarnog vjerovnika na kupca prelazi tražbina osigurana ugovorom o fiduciji i tražbina iz osnovnog pravnog posla. U postupku ovrhe protiv fiducijarnog dužnika vrijednost prava se utvrđuje procjenom vrijednosti nekretnine umanjena za iznos osigurane tražbine (tako u Zaključku br. 4. sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima  građanskih odjela županijskih sudova održanog 11. i 12. travnja 2016. godine).

 

Dakle, prvenstveno je potrebno odlučiti o dopuštenosti prijedloga za ovrhu protiv ovršenika kao fiducijarnog vjerovnika, a tek nakon toga, ako sud prvog stupnja utvrdi da je prijedlog dopušten, tada će odlučiti o osnovanosti prijedloga za ovrhu.

 

Nadalje, prijedlog za ovrhu potrebno je urediti sukladno odredbi čl. 32. i 39. OZ-a, a uz prijedlog za ovrhu ovrhovoditelj je dužan dostaviti dokaze o svojoj aktivnoj legitimaciji, važeće izvatke iz zemljišnih knjiga koji glase na nekretnine koje su predmet ovrhe i na označenog ovršenika, a na koje nedostatke je ovršenik pravilno ukazao u žalbi.

 

Stoga za sada nisu razmatrani žalbeni navodi ovršenika u vezi dospijeća tražbine ovrhovoditelja, jer će sud prvog stupnja kojem će predmet biti vraćen, prvenstveno odlučiti o dopuštenosti prijedloga za ovrhu, a potom i o osnovanosti prijedloga za ovrhu.

 

              Stoga je žalba ovršenika prihvaćena kao osnovana, jer je rješenje suda prvog stupnja zahvaćeno bitnom povredom odredbi iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, pa je isto ukinuto i predmet će biti vraćen sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

              U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otklonit će nedostatke na koje je upozoren ovom ukidbenom odlukom i donijeti novu i zakonitu odluku.

 

              O zahtjevu ovršenika za naknadu troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu odlučit će sud prvog stupnja u konačnoj odluci o troškovima postupka (čl. 14. st. 5., 6. i 7. OZ-a).

 

Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 380. toč. 3.ZPP-a.

 

Osijek, 5. ožujka 2020.

 

 

              Sutkinja

              dr. sc. Sanja Zagrajski, v. r.