Poslovni broj: 10 Gž-110/2020-2.            

 

 

 

 

 

          REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

                 SLAVONSKI BROD                             

                                                                                     Poslovni broj: 10 Gž-110/2020-2.

 

 

U  I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A 

 

 

                            Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović Terzić predsjednice vijeća, Dubravke Šimić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te mr. sc. Zlatka Pirc člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. L. d.o.o. u likvidaciji Z., (OIB: …), zastupani po punomoćnicima iz OD J., L. i M. iz Z., protiv tuženice M. B. iz V., (OIB: …), zastupana po punomoćnici D. H. odvjetnici iz Z., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu od 19. prosinca 2019., poslovni broj: 39 P-120/2019., u sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

                            I. Prihvaća se žalba tužitelja V. L. d.o.o. u likvidaciji Z., preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu od 19. prosinca 2019., poslovni broj: 39 P-120/2019. i sudi:

 

                            Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika V. Š. iz Z., poslovni broj: Ovrv-314/09. od 20. srpnja 2009., u dijelu radi naplate novčane tražbine u iznosu od 451.428,76 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 9. srpnja 2009. do isplate, po stopi određenoj uvećanjem za osam postotnih poena eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu (članak 29 stavak 2 ZOO), i troškova ovršnog postupka u iznosu od 22.716,40 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 20. srpnja 2009. do isplate, po stopi određenoj uvećanjem za osam postotnih poena eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu (članak 29 stavak 2 ZOO).

 

                            II. Nalaže se tuženici M. B. da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 82.899,50 kn, u roku od 15 dana.

 

                           

Obrazloženje

 

 

                            Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

                            "Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika V. Š. iz Z., br. Ovrv-314/09 od 20. srpnja 2008.g., u dijelu radi naplate novčane tražbine u iznosu od 451.428,76 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

                            -na iznos od 451.428,76 kn od 9. srpnja 2009.g. do isplate, po stopi određenoj uvećanjem za osam postotnih poena eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu (čl. 29 st. 2 ZOO), te troškova ovršnog postupka u iznosu od 22.716,40 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 20. srpnja 2009.g. do isplate, po stopi određenoj uvećanjem za osam postotnih poena eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu (čl. 29 st. 2 ZOO)," te je u tome dijelu platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika V. Š. iz Z., poslovni broj: Ovrv-314/09 od 20. srpnja 2008. ukinut; tužitelju je naloženo da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 58.437,50 kn.

                                         

                            Protiv presude tužitelj je pravovremeno podni žalbu zbog razloga navedenih u članku 353. stavku 1. točka 1-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj  53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP). Predlaže da se presuda preinači i tužbeni zahtjev usvoji. Traži trošak sastava žalbe.

 

                            Odgovor na žalbu nije podnesen.

             

                            Žalba je osnovana.

 

                            Prvostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su dovoljno jasni, pa nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a provedene dokaze prvostupanjski sud je ocijenio svaki posebno i sve zajedno.

 

                            Stoga u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 8. i članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koje se neosnovano ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.

 

                            Predmet spora je osnovanost platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika V. Š. poslovni broj: Ovrv-314/09. od 20. srpnja 2009., kojim je tuženici naloženo na temelju mjenice isplatiti tužitelju iznos od 451.428,76 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a tužitelj taj zahtjev temelji na mjeničnom jamstvu i mjenici izdanoj radi osiguranja naplate tražbine po Ugovorima o operativnom leasingu i Ugovoru o financijskom leasingu, koje je kao davatelj leasinga zaključio s izdavateljem mjenice H. d.o.o., kao korisnikom leasinga.

                           

                            U prvostupanjskom postupku je utvrđeno da su 2005. između tužitelja, kao davatelja leasinga, i H. d.o.o., kao primatelja leasinga, sklopljena 4 Ugovora o operativnom leasingu, te Ugovor o financijskom leasingu, da je u svim Ugovorima kao jamac platac naznačena tuženica, da je mjenica sastavljena 30. travnja 2005. u Zagrebu, da je u istoj navedeno da se iznos od 1.355.303,90  kn plati 8. srpnja 2009. po naredbi VB L. d.o.o. Z., da je kao trasat i trasant naveden H. d.o.o. V., da je na dnu mjenice navedeno da se radi o mjenici "bez protesta", da je ispod oznake trasata i trasanta pečat trgovačkog društva H. d.o.o. V., te potpis koji je nečitak, da je tužitelj kod H. A. A. B. d.d. 8. srpnja 2009. pokušao od trgovačkog društva H. d.o.o. V. naplatiti svoju tražbinu po dospijeću temeljem gore navedene mjenice, te da mjenica nije naplaćena jer H. d.o.o. V. nije imalo pokrića na svome računu.

 

                            Temeljem navedenog utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je prihvatio kao osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije koji je istaknula tuženica, jer na mjenici kraj potpisa, za koji tužitelj tvrdi da je potpis tuženice, nisu navedene riječi "per aval", "kao jamac", "kao poruk", pa tužitelj nije dokazao da je tuženica tim potpisom pristala biti mjenični jamac, zbog čega je tužbeni zahtjev odbijen.

 

                            Tužitelj u žalbi osporava navedeno utvrđenje i zaključak prvostupanjskog suda, ističe da su između njega i "tuženika" sklopljena 4 Ugovora o operativnom leasingu u kojima je primatelj leasinga H. d.o.o., a davatelj leasinga tužitelj, da je tuženica zakonska zastupnica društva H. d.o.o., da je u svim navedenim Ugovorima ona označena kao jamac platac, te da je na licu mjenice potpis tuženice koji ima svojstvo avala, sukladno članku 30. Zakona o mjenici ("Narodne novine" broj 74/94, 92/10 – dalje: ZM), pa je tužbeni zahtjev trebalo usvojiti.

 

                            Osnovano se ukazuje žalbom da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da članak 30. stavak 2. ZM imperativno propisuje da uz potpis jamca na licu mjenice trebaju biti navedene riječi "kao jamac", "kao poruk" ili neki drugi izraz da bi se potpisnik smatrao avalistom, jer to ne proizlazi iz odredbe članka 30. stavka 2. ZM.

 

                            Navedenom zakonskom odredbom je propisano da se aval daje na mjenici ili na alonžu i potpisuje ga avalist (stavak 1.), aval se izražava riječima per aval, kao jamac, kao poruk, ili ma kojim drugim izrazom, koji to isto znači (stavak 2.), za davanje avala dovoljan je potpis na licu mjenice, osim ako je u pitanju potpis trasata ili trasanta (stavak 3.); iz avala treba da se vidi za koja je dan. Ako se to ne vidi, vrijedi kao da je dan za trasanta (stavak 4.).

 

                            Stoga je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da tuženica nije kao mjenični jamac potpisala mjenicu zbog toga što na licu mjenice uz potpis mjeničnog jamca nije upisano "per aval", "kao jamac", "kao poruk", kako se osnovano iznosi u žalbi.

 

                            Pored navedenog, prvostupanjski sud je obio tužbeni zahtjev i iz razloga jer je tuženica negirala da je na mjenici njezin potpis, a tužitelj nije predložio provođenje dokaza grafološkim vještačenjem radi utvrđenja da je na mjenici potpis tuženice.

 

                            Osnovano se iznosi u žalbi da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije.

 

                            Tuženica je na raspravnom ročištu 14. studenog 2019., na kojem ročištu je zaključena glavna rasprava, prvi puta tijekom prvostupanjskog postupka, a koji je započeo 3. kolovoza 2009., navela da tijekom postupka nije utvrđeno da je potpis na mjenici njezin, jer nije nikada saslušana na tu okolnost, a prvostupanjski sud je, obzirom da tužitelj nije predložio provođenje dokaza grafološkim vještačenjem, zaključio da tužitelj nije dokazao da je tuženica potpisala mjenicu i odbio tužbeni zahtjev i zbog promašene pasivne legitimacije.

 

                            Međutim, kako sama tuženica nije predložila provođenje dokaza njezinim saslušanjem na okolnost da nije potpisala mjenicu, radi se o paušalnom prigovoru, ničim dokazanim, pa je prvostupanjski sud pogrešno taj prigovor prihvatio kao osnovan i odbio tužbeni zahtjev zbog promašene pasivne legitimacije.

 

                            Iz sadržaja mjenice, na kojoj tužitelj temelji tužbeni zahtjev, vidljivo je da se radi o vlastitoj trasiranoj mjenici, obzirom da je u istoj i kao trasant i kao trasat označena ista osoba, H. d.o.o., odnosno jer tom mjenicom njezin izdavatelj – trasant, vuče mjenicu na samog sebe – označava sebe kao trasata.

 

                            Mjenica je izdana u Z. 30. travnja 2005., na licu mjenice – na mjestu gdje se unose potpisi trasata i trasanta otisnut je štambilj tvrtke H. d.o.o. uz koji se nalazi vlastoručni potpis, a koji se nalazi i na sredini lica mjenice.

 

                            Obzirom da tuženica nije dokazala da potpis na sredini lica mjenice nije njezin, da je u vrijeme izdavanja mjenice bila zakonska zastupnica tvrtke H. d.o.o., te da je u svim Ugovorima o operativnom leasingu zaključenim između tužitelja i H. d.o.o. označena kao jamac platac, osnovani su žalbeni navodi da je tuženica mjenicu potpisala, osim kao zakonska zastupnica trasata i trasanta, i osobno, kao avalist, jer se njezin potpis nalazi na sredini, na licu mjenice.

 

                            Mjenica je dospjela na naplatu 8. srpnja 2009., a prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (mjenice), radi namirenja mjenične tražbine podnesen je javnom bilježniku 16. srpnja 2009., pa kako predmetna mjenica sadržava sve ono što vlastita mjenica treba sadržavati prema odredbi članka 109. ZM i propisno je popunjena, to tužitelj kao imatelj mjenice, u smislu odredbe članka 46. stavka 1. i 2. ZM, ima pravo zahtijevati naplatu mjeničnog iznosa od tuženice kao avaliste, jer mu ona odgovara solidarno sa trasantom.

 

                            Tuženica nije mjenični dužnik, koja bi istovremeno bila i sudionik (ugovorna strana) osnovnog pravnog posla, već je jamac za obveze iz tog posla (koje ugovorna strana za koju jamči ne bi namirila), pa je dužna isplatiti tužitelju mjeničnu svotu, za koju je vještačenjem utvrđeno da je ostala nepodmirena od strane korisnika leasinga.

 

                            Pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev je trebalo usvojiti, pa je žalba prihvaćena i prvostupanjska presuda preinačena, sukladno članku 373. ZPP-a, te je odlučeno kao u izreci.

 

                            Nakon preinake prvostupanjske presude tužitelj je uspio u cijelosti u postupku, pa mu je tuženica dužna naknaditi parnični trošak, sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a.

 

                            Tužitelju u prvostupanjskom postupku pripada trošak zastupanja po punomoćniku na ročištima 11. ožujka 2014., 10. veljače 2016., 25. rujna 2017., 23. listopada 2017., 21. ožujka 2018. i 14. studenog 2019., za svako u iznosu od 5.000,00 kn, a za ročište 31. siječnja 2014. u iznosu od 500,00 kn, trošak ročišta za objavu presude u iznosu od 500,00 kn, trošak sastava obrazloženih podnesaka od 7. rujna 2009., kojim se očitovao na prigovor tuženice protiv rješenja o ovrsi, od 26. srpnja 2010., kojim je precizirao tužbeni zahtjev, i 8. svibnja 2017., kojim se očitovao na nalaz vještaka, za svaki u iznosu od 5.000,00 kn, PDV u iznosu od 11.500,00 kn, trošak financijskog vještačenja u iznosu od 3.000,00 kn, te trošak pristojbe na presudu u iznosu od 4.858,00 kn, ukupno 65.358,00 kn.

 

                            Tužitelju nisu priznati troškovi sastava obrazloženih podnesaka od 28. listopada 2016. (kojim predlaže pozvati vještaka na ročište) i 31. listopada 2017. (kojim izvješćuje sud da je je uputio dopis vještaku) jer nisu bili potrebni za vođenje postupka, i od 13. veljače 2018. jer je navode iz podneska mogao iznijeti na ročištu 21. ožujka 2018., za koji mu je priznat trošak zastupanja po punomoćniku, kao ni trošak sastava odgovora na žalbu jer ta radnja nije bila potrebna za vođenje postupka.

 

                            U drugostupanjskom postupku tužitelju pripada trošak sastava žalbe sa PDV-om u iznosu 7.812,50 kn i trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 9.729,00 kn, ukupno 17.541,50 kn.

 

                            Ukupni troškovi koji pripadaju tužitelju u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku iznose 82.899,50 kn.

                                                                                   

                            Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

                                                                     

Slavonski Brod, 5. ožujka 2020.

 

                                                                                                                    Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                  Irena Dikanović Terzić