- 1 -              I Kž-Us 13/2020-4

Broj: I Kž-Us 13/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. D. G. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi opt. N. Đ., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 12. prosinca 2019. broj Kv I-Us-158/2019-7. (K-Us-17/2018.), u sjednici održanoj 5. ožujka 2020.,

r i j e š i o   j e :

Odbija se žalba opt. N. Đ. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 557.a st. 1. toč. c) i d) u vezi s čl. 557.e st. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08. – I.), produljena je privremena mjera određena rješenjem Županijskog suda u Rijeci od 18. srpnja 2019. broj Kv I-Us-89/19-3. (K-Us-17/18.), koje je pravomoćno 12. rujna 2019., a koja glasi:

"Na temelju čl. 557.a st. 1. toč. c) i d) i st. 2. ZKP/08.:

1. Županijski sud u Rijeci, OIB …, R., neće ispuniti dio obveze prema okrivljeniku N. Đ. iz M., V., u visini 26.500,00 kuna od ukupnog iznosa 80.000,00 kuna, nastale temeljem rješenjem poslovnog broja Kov-Us-11/16., Kv I-Us-22/17., od 26. rujna 2017., na ime povrata uplaćene jamčevine.

2. Zabranjuje se okr. N. Đ. da primi dio ispunjenja obveze u iznosu 26.500,00 kuna od Županijskog suda u Rijeci, OIB …, R., nastale temeljem rješenjem poslovnog broja Kov-Us-11/16., Kv I-Us-22/17., od 26. rujna 2017., na ime povrata jamstva, te da u tom dijelu istom dalje raspolaže.

3. Nalaže se računovodstvu Županijskog suda u Rijeci da od iznosa jamstva u visini 80.000,00 kuna, uplaćenog na ime okr. N. Đ., po rješenju Županijskog suda u Rijeci broj Kir-Us-154/15., iznos 26.500,00 kuna s depozitnog računa Županijskog suda u Rijeci broj IBAN … prenese u korist državnog proračuna na broj IBAN …. uz model: 64 i poziv na broj: …, na koji se polažu privremeno oduzeta novčana sredstva, a kojim upravlja ministarstvo.

4. Ova privremena mjera, sukladno čl. 557.e st. 2. ZKP/08. može trajati najdulje 60 dana od dostave državnom odvjetniku obavijesti o pravomoćnosti odluke kojom je oduzeta imovinska korist.

5. Ova privremena mjera donosi se u korist Republike Hrvatske.".

Protiv tog rješenja žalbu je podnio opt. N. Đ., po branitelju G. M., odvjetniku iz R., bez posebno istaknutih žalbenih osnova, s prijedlogom pobijano rješenje preinačiti i ukinuti određenu privremenu mjeru radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi, odnosno pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Spis je, u skladu s odredbom čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08. – II.), bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba je neosnovana.

Protivno ponovljenim žalbenim tvrdnjama optuženika, ne postoji kolizija između pravomoćnog rješenja kojim je određen povrat iznosa jamstva optuženiku i pobijanog rješenja o produljenju trajanja privremene mjere osiguranja na dijelu istog tog iznosa. Neovisno o tomu što je rješenje o ukidanju jamstva i povratu iznosa jamčevine postalo pravomoćno, nema prepreke u zakonskim odredbama temeljem kojih se privremena mjera ne bi mogla odrediti na tražbini optuženika nastaloj ukidanjem jamstva. Žalitelj se ponovno upućuje na odredbu čl. 557.a st. 1. toč. d) ZKP/08. – II., sukladno kojoj je privremenu mjeru osiguranja moguće odrediti na svakoj, pa tako i na konkretnoj tražbini optuženika, proizašloj iz rješenja kojim je naložen povrat uplaćenog iznosa jamstva. Kako je već rečeno, jamstvo (kao mjera osiguranja prisutnosti okrivljenika iz čl. 102. ZKP/08. – II.) i privremena mjera osiguranja imovinske koristi (iz čl. 557.a ZKP/08. – II.), dva su, odvojena, procesnopravna instituta, s različitim dosegom i ciljem.

Niti daljnji, ponovljeni, žalbeni navodi ne dovede u sumnju osnovan zaključak prvostupanjskog suda da novčani iznos od 80.000,00 kuna, uplaćen na ime jamčevine, predstavlja imovinu opt. N. Đ., a ne njegovog oca. Navedeno, i po ocjeni ovog suda, proizlazi iz činjenice da rješenjem suca istrage Županijskog suda u Rijeci od 17. prosinca 2015. broj Kir-Us-154/15., o određivanju jamstva, nije naznačeno da će isto, za optuženika, položiti njegov otac. Isto tako, rješenjem od 26. rujna 2017. broj Kov-Us-11/16., o ukidanju jamstva, određeno je da će se novčani iznos 80.000,00 kuna vratiti upravo opt. N. Đ. Ponovno se ističe žalitelju kako opt. N. Đ. protiv tog rješenja nije podnosio žalbu, slijedom čega nije jasno kako bi uopće bilo moguće izvršiti povrat sredstava jamčevine drugoj osobi, različitoj od optuženika. Pored toga, protivno tvrdnji žalitelja kako je "... očigledno da se radi o novcu okrivljenikova oca ...", iz uplatnice jasno proizlazi da je kao „uplatitelj“ jamčevine na polog suda naznačen opt. N. Đ., te nema traga da bi uplatu izvršio njegov otac iz vlastitih sredstava.

Protivno tvrdnji žalitelja, okolnost da je ostatak jamčevine u iznosu 49.800,00 kuna, koji nije obuhvaćen određenom mjerom osiguranja imovinske koristi, nakon pravomoćnosti prethodnog rješenja kojim je određena privremena mjera osiguranja, isplaćen na račun u vlasništvu F. Đ., ne dovodi u pitanje zakonitost pobijanog rješenja. Naime, navedena isplata bazirana je na izričitom zahtjevu optuženika, te predstavlja optuženikovo slobodno raspolaganje vlastitim novcem, te nema zapreke da na taj način predlaže, kao u konkretnom slučaju, isplatu bilo kome.

S obzirom na to da istaknutim žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost pobijanog rješenja, niti je njegovim ispitivanjem, sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08. – II., utvrđena kakva povreda zakona na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08. – II. riješeno kao u izreci.

Zagreb, 5. ožujka 2020.