Poslovni broj: 10 Gž-881/2019-3.            

 

 

 

 

 

          REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

                 SLAVONSKI BROD                             

                                                                                     Poslovni broj: 10 Gž-881/2019-3.

 

 

U  I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A 

 

 

                            Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović Terzić predsjednice vijeća, Dubravke Šimić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te mr. sc. Zlatka Pirc člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. L. iz S. B., (OIB: …), zastupan po punomoćnicima iz O. D. H. i partneri d.o.o. iz S. B., protiv tuženika T. O. iz R., (OIB: …), zastupan po punomoćniku M. K. odvjetniku iz S. B., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 9. svibnja 2019., poslovni broj: 16 P-2/2016-42., u sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

                            I. Prihvaća se žalba tužitelja I. L., preinačuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 9. svibnja 2019., poslovni broj: 16 P-2/2016-42. i sudi:

 

                            Nalaže se tuženiku T. O. isplatiti tužitelju I. L. iznos od 1.000.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15. prosinca 2011., kao dana podnošenja tužbe do isplate, po stopi koja odgovara visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

 

                            II. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 165.625,00 kn, u roku od 15 dana.

 

                           

Obrazloženje

 

 

                            Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se tuženiku naloži da mu isplati iznos od 1.000.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom i naknadi parnični trošak (točka I. izreke); tužitelju je naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 155.384,37 kn (točka II. izreke).

                                         

                            Protiv presude tužitelj je pravovremeno podnio žalbu zbog razloga navedenih u članku 353. stavku 1. točka 1-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj  53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP). Predlaže da se presuda preinači i tužbeni zahtjev usvoji, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe.

 

                            Tuženik u odgovoru na žalbu predlaže da se žalba odbije i prvostupanjska presuda potvrdi. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

             

                            Žalba je osnovana.

 

                            Osnovano se iznosi u žalbi da prvostupanjska presuda ne sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, pa ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, čime je u prvostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a.

 

                            Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 1.000.000,00 kn temeljem Ugovora o prijenosu dionica C. d.d. S. B. od 3. lipnja 2011. (dalje: Ugovor).

 

                            Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev jer zaključuje da obveza tuženika prema tužitelju iz predmetnog Ugovora nije dospjela, obzirom da je u Ugovoru navedeno da će tuženik isplatiti tužitelja nakon prodaje zemljišta u R., pa kako to zemljište nije još prodano, navedeni uvjet iz Ugovora nije ispunjen i tužitelj ne može tražiti isplatu ugovorenih 1.000.000,00 kn.

 

                            Tužitelj je isticao tijekom prvostupanjskog postupka, što ponavlja i u žalbi, da je nakon zaključenja Ugovora na nekretnini u R. uknjiženo pravo zaloga za iznos od 935.000 EUR u kunskoj protuvrijednosti u korist E.&S. bank d.d. R., pa smatra da je opterećenjem nekretnine hipotekom tuženik postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja, jer je zbog upisanog zaloga otežana prodaja nekretnine, zbog čega se ima smatrati da je uvjet iz Ugovora ispunjen, sukladno članku 297. stavak 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO).

 

                            Prvostupanjski sud na te navode tužitelja nije odgovorio, odnosno nije obrazložio da li je tuženik, nakon zaključenja Ugovora, upisom hipoteke na nekretnini u k.o. R. postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da li su se ostvarile pretpostavke za primjenu članka 297. stavak 4. ZOO, na koji se poziva tužitelj, pa se presuda ne može ispitati.

 

                            Međutim, unatoč navedenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka ovaj sud je odlučio o tužbenom zahtjevu temeljem članka 373. a. ZPP-a, jer je bitne činjenice moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, a koje prvostupanjsku sud nije uzeo u obzir prilikom donošenja pobijane odluke.

 

                            Prema odredbi članka 297. ZOO ugovor je sklopljen pod uvjetom kad njegov nastanak ili prestanak zavisi od neke neizvjesne činjenice (stavak 1.); uzima se da je uvjet ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječi strana na čiji je teret određen, odnosno da nije ispunjen ako njegovo ispunjenje protivno načelu savjesnosti i poštenja prouzroči strana u čiju je korist određen (stavak 4.).

 

                            U prvostupanjskom postupku je utvrđeno da su tužitelj i Ž. B., s jedne strane kao prenositelji, te tuženik, kao stjecatelj i M. O. kao jamac, s druge strane, 3. lipnja 2011. zaključili Ugovora o prijenosu dionica kojim su prenositelji prenijeli na stjecatelja svoje dionice u tvrtki C. d.d. 5967 dionica serije "A" kontrolnih brojeva 11081 do 17046, a stjecatelj se obvezao isplatiti prenositeljima na ime naknade za prijenos dionica iznos od 2.000.000,00 kn, koji iznos će isplatiti prenositeljima nakon što se izvrši isplata kupoprodajne cijene zemljišta upisanog u z.k. ul. broj 6 k.o. R. i to kč.br. 186/1 kuća i dvorište u ulici R. žrtava sa 4632 m2, a koja se sastoji od dvorišta površine 4503 m2, te kuća broj 37 površine 129 m2, te kč.br. 186/2 oranica u ulici R. žrtava sa 14654 m2, vlasništvo M. O., koje će otkupiti tvrtka C. d.d. od M. O., a po cijeni koju će utvrditi ovlašteni sudski vještak, dok se M. O. obvezao da će, ukoliko stjecatelj T. O. ne izvrši isplatu navedenih iznosa novca iz ovog Ugovora, on kao jamac izvršiti isplatu novca u roku od 5 dana od primitka novca za kupoprodaju nekretnina upisanih u z.k. ul. broj 6 k.o. R., da do kupoprodaje zemljišta u k.o. R. prenositelji ne mogu potraživati navedeni iznos novca od stjecatelja, niti od jamca, kao i da je tužitelj izvršio svoju obvezu iz Ugovora, dok tuženik svoju obvezu nije izvršio, odnosno nije isplatio tužitelju iznos od 1.000.000,00 kn.

 

                            Temeljem navedenog utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je zaključio da je Ugovor između stranaka zaključen pod odgodnim uvjetom, te da taj uvjet još nije ostvaren jer nije izvršena prodaja zemljišta u k.o. R., pa je pobijanom presudom odbio tužbeni zahtjev.

 

                            Međutim ne obrazlaže da li je ostvarenje uvjeta protivno načelu savjesnosti i poštenju, spriječio tuženik, kao strana na čiji teret je uvjet određen, obzirom da je predmetna nekretnina dana u zalog nakon zaključenja Ugovora, na što je ukazivao tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka.

 

                            Iz izvatka iz zemljišne knjige za predmetne nekretnine vidljivo je da je na istima temeljem Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranja broj ES 343/11-1. od 20. rujna 2011., 14. rujna 2015. i 14. rujna 2015. solemniziranih po javnom bilježniku, uknjiženo založno pravo radi osiguranja novčanih tražbina u iznosu od 935.000 EUR u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 10.000.000,00 kn i 5.000.000,00 kn, sve za korist E.&S. bank d.d. R., iz Ugovora, članka 4. da će tuženik naknadu za prijenos dionica tužitelju isplatiti nakon što se izvrši isplata kupoprodajne cijene za zemljište u k.o. R., a koje će otkupiti tvrtka C. d.d. od M. O., a iz iskaza tuženika da je zemljište u R. opterećeno hipotekom jer je poduzeće njegovog oca M. O., F. regulacija d.o.o., podiglo kredit kod E.&S. bank d.d. R., a koji novac je iskorišten za likvidnost tvrtke C. d.d. i P. za ceste, kao i da je prilikom pregovaranja bio upoznat sa dugovanjima poduzeća čije je dionice kupio.

 

                            Temeljem navedenog utvrđenog činjeničnog stanja ovaj sud zaključuje da je tuženik postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja obzirom da je uz njegovo znanje nekretninu u R., svega nekoliko mjeseci nakon zaključenja Ugovora, njegov otac, a jamac iz tog Ugovora, opteretio založnim pravom, a znajući da je uvjet za ispunjenje njegove obveze iz Ugovora prodaja te nekretnine, obzirom da je logično da će se teže prodati nekretnina koja je opterećena hipotekom od one koja to nije.

 

                            Također, u Ugovoru je navedeno da će nekretnine u k.o. R. otkupiti C. d.d. od M. O., čiji je vlasnik postao tuženik nakon prijenosa dionica, međutim do te kupoprodaje nije došlo jer je to poduzeće bilo u dugovima, kako je iskazao tuženik.

 

                            Međutim, tuženik je iskazao i da je prilikom pregovaranja oko kupoprodaje dionica bio upoznat sa dugovanjem poduzeća koje kupuje, pa je po ocjeni ovog suda nepošteno postupio kada je kao razlog zbog čega C. d.d. nisu kupile nekretninu u k.o. R. niti u roku od 9 godina od zaključenja Ugovora, naveo dugove Ceste d.d.

                           

                            Kako je tuženik spriječio ostvarenje uvjeta, smatra se da je uvjetu udovoljeno, sukladno članku 297. stavak 4. ZOO, pa je tuženik dužan izvršiti svoju ugovornu obvezu i isplatiti tužitelju iznos od 1.000.000,00 kn, kako se i obvezao Ugovorom.

 

                            Stoga je žalba prihvaćena i prvostupanjska presuda preinačena, sukladno članku 373. a. ZPP-a, te je tuženik obvezan isplatiti tužitelju iznos od 1.000.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe, kako je tužitelj sam zatražio, obzirom da u ovom slučaju učinci Ugovora nastaju od trenutka njegova sklapanja, sukladno članku 297. stavak 2. ZOO.

 

                            Nakon preinake prvostupanjske presude tužitelj je uspio u cijelosti u postupku, pa mu je tuženik dužan naknaditi parnični trošak, sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a.

 

                            Tužitelju u prvostupanjskom postupku pripada trošak sastava tužbe u iznosu od 10.000,00 kn, prema Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje: Tarifa), zastupanja po punomoćniku na ročištima 28. listopada 2013., 11. prosinca 2013., 2. travnja 2015., 26. lipnja 2015., 23. ožujka 2018., 19. rujna 2018. i 26. ožujka 2018., prema Tbr. 9. točka 1. Tarife, za svako u iznosu od 10.000,00 kn, za ročište 23. rujna 2013. u iznosu od 5.000,00 kn, prema Tbr. 9. točka 2. Tarife jer se na tom ročištu nisu izvodili dokazi, na ročištima 24. studenog 2016., 30. siječnja 2017. i 18. svibnja 2018., za svako u iznosu od 2.500,00 kn, prema Tbr. 9. točka 5. Tarife jer su ista odgođena prije početka raspravljanja, trošak pristupa na ročište za objavu presude 14. svibnja 2015., 10. kolovoza 2015. i 9. svibnja 2019., za svako u iznosu od 500,00 kn, trošak sastava obrazloženog podneska od 27. veljače 2019. kojim se očitovao na nalaz vještaka, u iznosu od 10.000,00 kn, prema Tbr. 8. točka 1. Tarife, PDV u iznosu od 26.000,00 kn, prema Tbr. 42. Tarife, te trošak pristojbe na presudu, za svako u iznosu od 5.000,00 kn, ukupno 140.000,00 kn.

 

                            U drugostupanjskom postupku tužitelju pripada trošak sastava žalbe u iznosu od 12.500,00 kn, PDV u iznosu 3.125,00 kn i trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 10.000,00 kn, ukupno 25.625,00 kn.

 

                            Ukupni troškovi koji pripadaju tužitelju u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku iznose 165.625,00 kn.

                                                                                                 

Slavonski Brod, 5. ožujka 2020.

 

                                                                                                                    Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                Irena Dikanović Terzić