Broj: Rev 822/12

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Lj. P. iz R., OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik u N., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Našicama, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-52/2012-2 od 12. siječnja 2012., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Našicama broj P-242/11-11 od 2. prosinca 2011., u sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2015.,

r i j e š i o   j e

Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužiteljica vlasnica nekretnina upisanih u z.k.ul. br. 791 k.o. R. i to kčbr. 38/7 C., oranica površine 6718 m2, što je tuženica Republika Hrvatska dužna priznati i trpjeti brisanje svog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi uz istovremeni upis prava vlasništva u korist tužiteljice i tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 6.005,00 kuna, sve u roku od 15 dana.

Presudom drugog stupnja preinačena je presuda suda prvog stupnja pa je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica Lj. P. vlasnica nekretnina upisanih u zk.ul. br. 791 k.o. R. i to kč.br. 38/7 C. oranica površine 6718 m2 pa je tuženica Republika Hrvatska dužna priznati brisanje prava vlasništva u zemljišnoj knjizi uz istovremeni upis toga prava u korist tužiteljice, kao i da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 6.005,00 kuna sve u roku od 15 dana." (točka I. izreke), a tužiteljici je naloženo da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.750,00 kuna u roku od 15 dana (točka II. izreke)."

Protiv drugostupanjske presude suda tužiteljica je podnijela izvanrednu reviziju pozivom na čl. 382. st. 2 u vezi s čl. 399. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Predložila je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, drugostupanjsku presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev. Podredno je predložila reviziju prihvatiti, ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Tužbenim zahtjevom u ovom postupku tužiteljica je zahtijevala utvrđenje da je vlasnica nekretnine upisane u zk.ul. br. 791 k.o. R. i to kč.br. 38/7 C. oranica površine 6718 m2, što je tuženica dužna priznati i trpjeti brisanje prava vlasništva upisanog u zemljišnoj knjizi uz istovremeni upis prava vlasništva tužiteljice.

Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku odluku i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan pozivom na odredbe čl. 160. st. 6. u vezi s čl. 18. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ocijenivši da je prednik tužiteljice J. N. 17. prosinca 2008. prestao biti u poštenom, savjesnom i istinitom posjedu jer je saznao da nije vlasnik predmetne nekretnine, zbog čega niti tužiteljica nije sukladno odredbi čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 – dalje: ZVDSP) stekla nekretninu dosjelošću jer nije protekao rok od 20 godina koji teče od zaključenja kupoprodajnog ugovora 4. studenog 2010.

Tužiteljica je u reviziji određeno navela da protiv drugostupanjske presude podnosi izvanrednu reviziju, odnosno reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP. U predmetnoj reviziji tužiteljica iznesenim navodima osporava pravilnost primjene materijalnog prava, iako je, kako to i sama navodi, podnijela izvanrednu reviziju.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP), u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz odredbe čl. 382. st. 1 ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točkama 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP propisano je da u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Odlučujući o dopuštenosti predmetne revizije u smislu citiranih odredbi čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP ovaj sud je ocijenio da podnesena revizija nije dopuštena jer revidentica u reviziji nije određeno naznačila niti jedno postupovnopravno niti materijalnopravno pitanje u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP. Naime, opširni navodi tužiteljice izneseni u reviziji prema ocjeni revizijskog suda svode se na obrazlaganje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, što nije dopušteno činiti u izvanrednoj reviziji.

Revizijski navodi kojima revidentica u predmetnoj izvanrednoj reviziji obrazlaže revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava ne mogu se uzeti u razmatranje prilikom odlučivanja o dopuštenosti izvanredne revizije. To stoga što se revizijski sud, odlučujući o izvanrednoj reviziji, ne može na isti način kao kod redovne revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, upuštati u ispitivanje osnovanosti revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava u situaciji kad je revidentica propustila u reviziji određeno i jasno navesti, odnosno naznačiti pravno (materijalnopravno ili postupovnopravno) pitanje zbog kojeg je izvanredna revizija u konkretnom slučaju podnesena.

Prema tome, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost izvanredne revizije iz čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP.

Zbog navedenog je na temelju čl. 392.b. st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 28. listopada 2015.