Baza je ažurirana 13.08.2026. zaključno sa NN 77/26  EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

                                                                                                                            Broj: Jž-1497/2019

                                  

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Mašić kao predsjednice vijeća, te Siniše Senjanovića i Renate Popović kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog M.V., zbog prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj 70/17), odlučujući o žalbi okrivljenog M.V., izjavljenoj podnesenoj po njegovim izabranim braniteljima dr.sc. K.C. i B.H., odvjetnicima iz Z., protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Pp J-796/2019 od 5. lipnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2020.,

 

p r e s u d i o  j e

             

I.              Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog M.V. i potvrđuje se pobijana presuda.

 

II.     Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), okrivljeni M.V. obvezuje se naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 300,00 (tristo) kuna u roku 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Pp J-796/2019 od 5. lipnja 2019., okrivljeni M.V. proglašen je krivim zbog počinjenog prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koje djelo mu je izrečena kazna zatvora od 15 dana, na koju je temeljem članka 44. Prekršajnog zakona primjenjena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od šest mjeseci. U slučaju opoziva uvjetne osude, u izrečenu kaznu zatvora uračunati će se vrijeme lišenja slobode dana 4. lipnja 2019., kao jedan dan zatvora.

 

Istom presudom, temeljem članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane uznemiravanja žrtve nasilja, supruge J.V., u trajanju od šest mjeseci, dok je na ime troškova prekršajnog postupka dužan platiti paušalni iznos od 500,00 kuna.

 

Protiv te presude, okrivljeni je po svojim izabranim braniteljima dr.sc. K.O. i B.H., odvjetnicima iz Z., podnio pravodobnu žalbu, pobijajući prvostupanjsku presudu iz svih zakonom dopuštenih razloga. U bitnome navodi da je sud u tijeku dokaznog postupka propustio izvesti dokaz pregleda snimke kućne kamere i telefonskih poziva, a što je on predlagao. Pregledom istih, sud je mogao vjerodostojnije utvrditi činjenično stanje u odnosnu na ključna obilježja djela prekršaja, a ovako nije svestrano raspravljen predmet odnosno povrijeđeno je pravo okrivljenika da iznese sve činjenice koje mu idu u korist. Sud je počinio bitnu povredu odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 11. Prekršajnog zakona i kada je u činjeničnom opisu izmijenio redoslijed radnji oko naguravanja, pada na krevet i ugriza, budući je isto suprotno razlozima presude i sadržaju sudskih zapisnika. Povreda materijalnog prekršajnog prava ogleda se u činjenici da u postupku nije dokazano da bi on imao namjeru oduzeti oštećenoj mobitel u cilju trajnog onemogućavanja korištenja osobnom ili zajedničkom imovinom, čime nisu ispunjena zakonska obilježja djela prekršaja opisanog u odredbi članka 10. točka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Također nisu ispunjena zakonska obilježja prekršaja opisanog u odredbi članka 10. točka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, budući naguravanje koje je rezultiralo zajedničkim padom nije fizičko nasilje. Pri ovome je oštećena bila u napadu, a on u obrani. Žalbi prilaže presliku komunikacije sa rođakom oštećene. Izrečena sankcija je previsoka, budući u postupku nije cijenjen doprinos oštećene. Predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovnu odluku.

 

Žalba nije osnovana.

 

Ovaj sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Ispitujući pobijanu presudu iz razloga koji se navode u žalbi, prije svega valja navesti da ovaj sud nije pronašao povredu odredaba prekršajnog postupka  iz članka 195. stavak 1. točka 11. Prekršajnog zakona, iz kojih razloga pobijanu presudu ne bi bilo moguće ispitati.

 

Suprotno žalbenim navodima, koji unatoč svojoj opširnosti i pozivanjem na više zakonskih osnova, ustvari sadržajno predstavljaju žalbu na utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je zadovoljavajuće i dostatno obrazložio svoju odluku o krivnji žalitelja.

 

Činjenično stanje prvostupanjski sud je utvrdio analizom i ocjenom obrane okrivljenog M.V., analizom i ocjenom iskaza u postupku ispitane žrtve J.V., te analizom i ocjenom materijalne dokumentacije u spisu. Detaljna analiza i ocjena navedenog nalazi se u obrazloženju pobijane odluke, kao i odluka o krivnji, te se žalitelj upućuje upravo na valjano i argumentirano obrazloženje, i u svemu prihvatljive razloge, a kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje.

 

Žalbenim navodima nije dovedena u pitanje odluka prvostupanjskog suda o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika za počinjeno djelo prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, opisano u materijalnoj normi članka 10. točka 1., a kažnjivog po članku 22. stavak 1. istog Zakona. Okrivljeni M.V. u postupku pred sudom okolnosno je priznao počinjenje prekršaja koji mu je stavljen na teret, te nije imao primjedbi na iskaz žrtve koja je iskazivala o inkriminiranom događaju, navodeći da je isti istinit i prikazan na identičan način kao što je on to naveo.

 

Navedeno, u odnosu s materijalnim dokazima u spisu, dostatno je za odluku o prekršajnoj odgovornosti okrivljenog M.V. za terećeni ga prekršaj. Stoga, po ocjeni ovog suda nema mjesta dvojbi glede odlučnih činjenica koje je prvostupanjski sud utvrdio, izveo pravilan i nedvojben zaključak o tome da je okrivljenik radnjama opisanim u činjeničnom opisu pobijane presude ostvario obilježja prekršaja nasilja u obitelji opisanog u članku 10. točka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a za što je temeljem članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i proglašen krivim. Pri tome je sud dopustivo izmijenio činjenični opis djela, sukladno utvrđenjima po provedenom dokaznom postupku, a bez da je pri tome izmijenio objektivni identitet optužbe.

 

U odnosu na dio žalbenih navoda, niti je ovlašteni tužitelj optužnim prijedlogom okrivljeniku stavio na teret, niti je sud okrivljenika proglasio krivim za postupanje opisano u materijalnoj normi članka 10. točka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te stoga niti nije trebalo utvrđivati bitna zakonska obilježja tog djela prekršaja, odnosno pitanje onemogućavanja korištenja zajedničke ili osobne imovine, kako se to u žalbi sugerira.

 

Jednako tako, za ispunjenje bića djela fizičkog nasilja nije bitan elemet osobnog doživljaja okrivljenika o tome tko je prethodno svojim činjenjem, koje usput rečeno ne predstavlja radnju prekršaja, eventualno isprovocirao njegovu protupravnu reakciju. U postupku je nedvojbeno dokazano, a to ne osporava niti sam okrivljenik, da je on žrtvu srušio na krevet i ugrizao za zapešće desne ruke, a za što je i proglašen krivim.

 

U tom smislu nisu doveli u pitanje opstojnost prvostupanjske presude niti žalbeni navodi o tome kako je sud propustio utvrđivati okolnosti koje su prethodile samom činu fizičkog nasilja. Pri tome svakako žalitelju treba ukazati i na to da prijedlozi izneseni u žalbi vezano uz pregled eventualnih privatnih snimci, znače sugeriranje sudu provođenja nezakonitih dokaza.

 

Izrekavši okrivljeniku kaznu zatvora unutar zakonskog okvira za djelo prekršaja za koje je proglašen krivim, te primijenivši mjeru upozorenja – uvjetnu osudu, okrivljenom M.V. upućena je takva vrsta prijekora kojom je po mišljenju prvostupanjskog suda omogućeno ostvarenje svrhe prekršajno pravnih sankcija izricanjem kazne bez njezina izvršenja. Takva sankcija primjerena je i dostatna okolnostima počinjenog prekršaja, ličnosti okrivljenika i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te će se upravo ovako izrečenom sankcijom ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona.

 

U odnosu na zaštitnu mjeru iz članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja obitelji, prvostupanjski sud je valjano i dostatno obrazložio potrebu za njezinom primjenom, kao i vrijeme trajanja, a što prihvaća i ovaj sud, a sve imajući u vidu činjenicu naglašeno narušenih obiteljskih odnosa sa suprugom. Primjenom tako izrečene zaštitn mjere onemogućiti će se daljnja eskalacija nasilja, dok istovremeno zaštitna mjera neće utjecati na kvalitetu okrivljenikova života u smislu ograničavanja svakodnevnih aktivnosti.

 

Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota okrivljenom Miroslavu Vukoviću određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te ocjenu ovoga suda da takvim plaćanjem neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

 

Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 4. ožujka 2020.

 

 

Zapisničarka:                                                                                                  Predsjednica vijeća:

Koraljka Polak Medaković, v.r.                                                        Branka Mašić, v.r.

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 7 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja, žrtvu, Centar za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Novi Zagreb i tužitelja.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu