- 1 -

Broj:Jž-438/2020

 

 

                                

 

 

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog J.K., zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90, 29/94), odlučujući o žalbi okrivljenog J.K., podnijete protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: 2.Pp J-371/2019 od 31. siječnja 2020., na sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2020.,

 

 

      p r e s u d i o  j e

 

 

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog J.K. i prvostupanjska presuda potvrđuje.

 

II Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) okrivljeni J.K. dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 (tristo) kuna, u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje             

 

 

Pobijanom presudom okrivljeni J.K. je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci prvostupanjske presude, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 750,00 kuna, a što je protuvrijednost od 199,00 DEM-a odnosno 99,00 EUR-a i koji je upozoren da ako u roku 15 dana po pravomoćnosti presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne da će se smatrati da je u cijelosti plaćena.

 

Istom presudom okrivljeni J.K. je dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

 

Okrivljeni J.K. pravodobno je podnio žalbu zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, navodeći u bitnome da je za isti prekršaj već proveden kazneni postupak što je protivno načelu „ne bis in idem“ iz članka 31. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14).

 

Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

 

Žalba nije osnovana.

 

Rješavajući sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj je sud ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žaliteljica navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te je utvrđeno da nisu osnovani razlozi zbog kojih žalitelj pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti te da je pobijana presuda na zakonu osnovana.

 

Razmatrajući žalbene navode okrivljenika da je prvostupanjski sud počinio povredu odredba materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 3. Prekršajnog zakona odnosno da u konkretnom slučaju postoji okolnosti koja isključuje prekršajni progon budući je u odnosu na okrivljenika za isti činjenični supstrat već proveden kazneni postupak, a na što ovaj sud pazi i po službenoj dužnosti, iz stanja spisa proizlazi da je protiv okrivljenika proveden prekršajni postupak zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, budući je protiv istog podnesen optužni prijedlog ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Ploče, pod brojem 511-03-13-88-3-14-30/2018 od 24. srpnja 2018., te je prvostupanjski sud proveo glavnu raspravu i izveo dokaze čitanjem pisane obrane okrivljenika te zapisnika o ispitivanju svjedoka optužbe, a nakon čega je donio presudu kojom je okrivljenika proglasio krivim zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci pobijane presude i o čemu je iznio na zakonu osnovane razloge koje prihvaća i ovaj sud.

 

Žalbeni navodi okrivljenika da je povrijeđeno načelo zabrane dvostrukog suđenja za isti događaj, a koju okolnost nije isticao tijekom prvostupanjskog postupka u pisanoj obrani, nije osnovan budući da su žalbeni navodi okrivljenika u tom smislu paušalno izneseni, bez argumenata i odgovarajuće dokumentacije. Isto tako okolnost da je proveden kazneni postupak za isti događaj ne znači nužno da je povrijeđeno načelo „ne bis in idem“ jer se o povredi navedenog načela radi samo u slučaju kada je za isti činjenični supstrat donesena odluka kojom je okrivljenik pravomoćno osuđen, oslobođen optužbe ili je postupak protiv njega pravomoćno obustavljen, a ne radi se o slučajevima iz članka 213. Prekršajnog zakona koji se odnosi na obnovu postupka na štetu okrivljenika. Dakle, žalitelj navodi da je proveden kazneni postupak, iako navedena okolnost ne proizlazi iz stanja spisa kao niti da je tijekom eventualno provedenog kaznenog postupka donesena pravomoćna odluka, pa je u tom smislu trebalo žalbu odbiti kao neosnovanu.

 

Nadalje, budući da žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i  žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud je temeljem članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona  ispitao pobijanu presudu i u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, te nalazi da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrečena primjerena novčana kazna, koja je izrečena u minimalnom iznosu i koja je razmjerna težini prekršaj, stupnju krivnje počinitelja i drugim utvrđenim okolnostima. Naime, za prekršaj iz članka 17. Zakona prekršajima protiv javnog reda i mira je propisana novčana kazna u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 200 DEM, ili kazna zatvora do 30 dana, te je, cijeneći okolnosti koje u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, prvostupanjski sud okrivljeniku izrekao blažu vrstu propisane kazne, a po ocjeni ovog suda, novčana kazna u visini izrečenoj po prvostupanjskom sudu za predmetni prekršaj primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i zakonskoj svrsi kažnjavanja, te utvrđenim osobnim i imovinskim prilikama okrivljenika kojom će se ostvariti specijalna i generalna prevencija.

 

Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koji predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, ovaj je sud na temelju članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona obvezao okrivljenika na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

 

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, dana 4. ožujka 2020.         

 

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljeniku i ovlaštenom tužitelju.