- 1 -

              Broj: Jž-428/2020.

 

                              

 

 

                           Broj: Jž-428/2020.

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: Anđe Ćorluka  kao predsjednice vijeća, te Ivanke Mašić i Mirjane Margetić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika V.P., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ 70/17), rješavajući povodom žalbe okrivljenika V.P., podnijetoj po branitelju I.P., odvjetniku iz Z., protiv presude Općinskog suda u Zadru od dana 6. prosinca 2019., broj: 3. Pp J-1738/2019, na sjednici vijeća održanoj dana 4. ožujka 2020.

 

p r e s u d i o  j e :

 

I Odbija se žalba okrivljenika V.P. kao neosnovana, te se pobijana presuda potvrđuje.

 

II Temeljem članka 138.stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okr. V.P. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 (dvjesto)kuna ,u roku od 60 dana od primitka ove presude.

 

                                                              Obrazloženje:

 

Pobijanom presudom proglašen je krivim okrivljenik V.P. proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 6.000,00 kn ( šest tisuća kuna), zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

 

Temeljem odredbe čl. 40. st. 1. Prekršajnog zakona u izrečenu kaznu zatvora okrivljeniku se uračunava vrijeme provedeno u zadržavanju po izvješću PU zadarske, II policijske postaje Zadar u trajanju od 5. prosinca 2019. od 21,50 do 6. prosinca 2019. do 12,50 sati, kada je priveden na sud, tako da se navedeno vrijeme izjednačava sa 600,00 kuna novčane kazne, pa mu preostaje još platiti 5.400, 00 ( pettisućačetiristotine) kuna novčane kazne.

 

Na temelju članka 15.  Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji prema okrivljeniku se primjenjuje zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koji će trajati najmanje šest mjeseci sve do prestanka razloga zbog kojih je određena, a koja će se izvršiti po pravomoćnosti presude.

 

Okrivljenik je dužan na ime troška postupka platiti iznos u ukupnom iznosu od 100,00 kuna.

              Protiv navedene presude okrivljenik V.P. je pravodobno po svom branitelju podnio žalbu zbog bitne povrede postupka,pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja odluke o prekršajnopravnim sankcijama i troškovima postupka.

             

Žalba nije osnovana.

 

Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 202. Prekršajnog zakona uz ocjenu navoda žalbe vijeće ovog suda je utvrdilo, da prvostupanjski sud pobijanom presudom nisu počinjenje bitne povrede postupka i povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Tvrdnja žalitelja da je u postupku počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka zbog nejasnih i proturječnih razloga o odlučnim činjenicama je proizvoljna i neosnovana. Naprotiv, razloge o odlučnim činjenicama prvostupanjski sud je valjano i argumentirano obrazložio.

 

Svoju odluku o utvrđenim činjenicama i krivnji žalitelja prvostupanjski sud je valjano i argumentirano obrazložio, pa navedeno obrazloženje prihvaća i ovaj Sud. Činjenica kako prvostupanjski sud nije naveo broj Narodnih novina, nije povreda koja bi izreku pobijane presude činila ne razumljivom, niti navedena manjkavost utječe na zakonitost i pravilnost pobijane odluke.

 

Neosnovano žalitelj ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona počinjenu povredom prava na obranu, jer je prvostupanjski sud proveo glavnu raspravu na kojoj je izveden dokaz na kojima temelji svoju odluku u nazočnosti okrivljenika, pa tako Zapisnik o ispitivanju svjedokinje N.P., na čiji sadržaj ukazuje žalitelj. Stoga, kako to proizlazi iz zapisnika o ispitivanju okrivljenika u žurnom postupku od 6. prosinca 2019., okrivljenik je imao mogućnost sukladno čl. 85. st. 2. Prekršajnog zakona, očitovati se o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i iznijeti sve činjenice i dokaze koji mu ide u prilog, međutim, na izvedene dokaze nije imao primjedbi. Nakon što je okrivljenik pravilno upozoren u smislu odredbe čl. 120. Prekršajnog zakona, o pravu da zapisnik pročita isti je odbio čitanje zapisnika navodeći da je slušao glasan diktat, te je takav zapisnik bez prigovora potpisao. Dakle, okrivljenik je imao mogućnost predlagati nove dokaz, stavljati primjedbe na izvođenje , što nije učinio, stoga njegova neukost na koju ukazuje u žalbi, nije od utjecaja na pravilan i zakonit provedeni postupak od strane prvostupanjskog suda.

 

Ispitujući nadalje presudu povodom žalbe okrivljenika,ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica,nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i cijenio,a za što je u pobijanoj presudi iznio valjane razloge,koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud.

 

Prvostupanjski sud je valjano poklonio vjeru iskazu oštećenice A.K., čiji iskaz je jasan i uvjerljiv. Njezin iskaz je doveo pravilno u vezu sa svim ostalim provedenim dokazima, dajući jasne razloge na osnovu kojih je izveo zaključak o krivnji. Zaključak suda kako nema potrebe za provođenjem drugih dokaza, prihvaća i ovaj Sud.

 

Stoga ovaj Sud ne nalazi da je u smislu odredbe članka 197.stavka 2. Prekršajnog zakona,činjenično stanje dovedeno u sumnju u pogledu pravilnosti utvrđenja odlučnih činjenica,pa žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

              Ispitujući odluku o kazni ovaj sud smatra da izrečena novčana kazna primjerena težini prekršaja, opasnosti djela, te ostalim okolnostima mjerodavnim za izbor mjere kazne.

 

              U svezi s tim valja istaći da je  prvostupanjski sud prilikom određivanja kazni maksimalno vrednovao i uzeo u obzir sve olakotne okolnosti na strani žalitelja, te ovaj sud smatra da u svojim žalbenim navodima okrivljenik nije naveo nikakve dodatne okolnosti koje bi opravdavale ublažavanje kazne.

 

              Odluka o primjeni mjere obaveznog psihosocijalnog tretmana , prvostupanjski sud je izrekao na temelju zakona. Odluku o primjeni mjere valjano je  obrazložena, potkrjepljujući primjenu iste mjere konkretnim razlozima, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud.

 

                Odluka o troškovima postupka pravilno je i zakonito izrečena , vodeći računa o imovnom stanju okrivljenika i trajanju i složenosti postupka.

 

Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka ovog suda temelji se na odredbi čl. 138. stavke 2. točke 3. C Prekršajnog zakona. Kako je rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („N.N.“broj 18/13)propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna,to je visina paušalnog iznosa troškova postupka iz čl. 138.stavke 2. Točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 200,00 kuna,što je po stanovištu ovog  suda primjereno s obzirom na trajanje i složenost postupka te imovno stanje okrivljenika.

 

              Iz navedenih razloga trebalo je žalbu okrivljenika odbiti i presuditi kao u izreci .

 

     U Zagrebu, 4. ožujka 2020.                                                                           

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 5 otpravka: za spis, okrivljenika,branitelja i podnositelja optužnog prijedloga.