- 1 -

Broj:Jž-239/2020

 

 

 

                                

 

 

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljene E.F. i okrivljene I.M., zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90, 29/94), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Makarska, podnijete protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj: 15 Pp J-458/2019 od 30. listopada 2019., na sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2020.,

 

 

      p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se kao neosnovana žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Makarska i pobijana presuda potvrđuje.

 

Obrazloženje

 

 

Pobijanom presudom okrivljena E.F. i okrivljena I.M. su na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) oslobođene od optužbe zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, dok su troškovi prekršajnog postupka pali na teret proračunskih sredstava, s obrazloženjem da u tijeku postupka nije nedvojbeno utvrđeno da su se posljedice radnji okrivljenica iz dvorišta kao mjesta počinjenja prekršaja, reflektirale u javnosti, te da se radi o prostoru koje je ograđeno bršljanom, te su postavljeni bambus i orah te da su prozori susjedne kuće okrenuti na sjever, slijedom čega u konkretnom slučaju nije dokazano da bi okrivljenice počinile prekršaj.

 

Ovlašteni tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Makarska, pravodobno je podnijela žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, navodeći u bitnome da je konstitutivno obilježje navedenog prekršaja javno mjesto, te da zakon ne propisuje definiciju, dok je sudska praksa i pravna teorija zauzela stav o obilježjima javnog mjesta kao i da se dvorišta kuća mogu smatrati javnim mjestima koja su pristupačna svim stanarima, a redovno i vidiku iz stanova, dok su u konkretnom slučaju viku okrivljenica čuli R.F. te E.M.B..

 

Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati, te da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

Žalba nije osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te je utvrdio da ne postoje povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i da je pobijana odluka kojom se okrivljenici oslobađaju od optužbe na zakonu osnovana.

 

              Naime, iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud proveo glavnu raspravu dana 29. listopada 2019. godine na kojoj je izveo dokaze čitanjem pisane obrane okrivljene I.M. te ispitivanjem okrivljene E.F., kao i svjedoka R.F. te je izvršen uvid u prijavu zavoda za hitnu medicinu za okrivljenice, dok iz optužnog prijedloga ovlaštenog tužitelja broj: 511-12-29/05-5-66-1/2019 od 2. rujna 2019., proizlazi da nisu bili predloženi drugi relevantni dokazi.

 

              Prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza pravilno zaključio unutar granica objektivnog identiteta optužbe, da se inkriminirani događaj dogodio u dvorištu obiteljske kuće u mjestu xx kućni broj 2, ali da u konkretnom slučaju nije nedvojbeno utvrđeno da bi se posljedice radnji okrivljenica reflektirale u javnosti, a što predstavlja odlučnu činjenicu i konstitutivno obilježje navedenog prekršaja. Naime, bitno zakonsko obilježje prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira predstavlja lokalitet radnje dakle javno mjesto ili fiktivno javno mjesto koje po prirodi nije javnog karaktera, ali se posljedice reflektiraju na javno mjesto. U konkretnom slučaju lokalitet radnje je dvorište obiteljske kuće koje a priori nije javno mjesto već se radi o privatnom mjestu koje može biti fiktivno javno mjesto u slučaju reflektiranja posljedica u javnosti, a što je potrebno utvrđivati u konkretnom slučaju, a iz provedenih dokaza prvostupanjski sud nije nedvojbeno utvrdio navedenu odlučnu činjenicu iako je u tom smislu proveo sve raspoložive dokaze, pa je u slučaju dvojbe o postojanju odlučnih činjenica pravilno primijenio načelo „in dubio pro reo“ rješavajući u korist okrivljenica i u nedostatku drugih relevantnih dokaza na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona okrivljenice oslobodio od optužbe i o čemu je prvostupanjski sud dao na zakonu osnovane razloge koje prihvaća i ovaj sud, dok iz stanja spisa ne proizlazi da bi se u ponovljenom postupku mogli izvesti i neki drugi relevantni i primjereni dokazi radi utvrđivanja odlučnih činjenica slijedom čega je pobijana odluka na zakonu osnovana.

 

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu, dana 4. ožujka 2020.

 

 

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Makarskoj, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenicima i ovlaštenom tužitelju.