- 1 -

                                  Broj: Jž-2287/2018

 

                                         

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog M.M., zbog prekršaja iz čl. 25. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, broj 85/08. i 112/12.), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave ličko-senjske, Službe policije broj 511-04-05/2-9-OP-62/15, podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Gospiću od 21. rujna 2018., broj: Pp 5 J-609/17, na sjednici vijeća održanoj dana 04. ožujka 2020.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave ličko-senjske, Službe policije broj 511-04-05/2-9-OP-62/15 i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

Pobijanom presudom je okrivljeni M.M. oslobođen je od optužbe zbog prekršaja iz čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, a temeljem čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ), s obrazloženjem da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj.

             

Protiv te presude ovlašteni tužitelj pravodobno je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći prvenstveno da je prvostupanjski sud trebao ekstenzivno tumačiti zakonsku odredbu čl. 25. Zakona o zabrani diskriminacije u skladu sa presudama ESLJP te razdvojiti ulogu i položaj u društvu policijskih službenika A.P. i M.K. od njih kao civilnih osoba, da su policijski službenici koje je okrivljenik na svom internetskom blogu omalovažavao, upravo zbog svog statusa policijskih rukovoditelja, bili „meta“ okrivljenika koji ih je diskriminirao na temelju društvenog položaja koje predstavlja zaštićeno obilježje prema istom Zakonu, a ne postoji niti jedna odredba, kriterij ili praksa koja može objektivno navedeni izražaj u odnosu na ulogu policijskih službenika opravdati legitimnim ciljem. U žalbi ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 11. PZ-a, navodeći da je izreka presude proturječna sebi i razlozima, odnosno da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a u obrazloženju je nejasno zašto navedeno djelo nije prekršaj, odnosno zašto činjenice navedene u optužnom prijedlogu ne predstavljaju biće djela (subjektivni i objektivni identitet), odnosno, ne postoji valjano obrazloženje glede odlučnih činjenica u odnosu na pojam društvenog položaja. Stoga predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu na ponovno suđenje.

 

Žalba je neosnovana.

 

Rješavajući o žalbi, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u smislu navoda žalbe i odredbe čl. 202. st. 1. PZ-a i utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. PZ-a, niti su povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika te da nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, niti su počinjene povrede na koje žalitelj ukazuje.

 

Suprotno žalbenim navodima u pogledu povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 11. PZ-a, prvostupanjski je sud, jasno i bez ikakvog proturječja iznio razloge zbog kojih smatra da djelo za koje je protiv okrivljenika podnesen optužni prijedlog ne ispunjava biće prekršaja iz čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije. Ne radi se o bitnoj povredi odredaba prekršajnog postupka ukoliko se tužitelj ne slaže s takvom odlukom prvostupanjskog suda. Stoga, po ocjeni ovog suda, presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni te je ocijenjeno da žalba tužitelja zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

 

Nadalje, po ocjeni ovog suda, a suprotno navodima žalbe, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da djelo za koje je protiv okrivljenika podnesen optužni prijedlog ne ispunjava biće prekršaja iz čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, za što je u pobijanoj presudi iznio valjane i dostatne razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud.

 

Poseban oblik diskriminacije odnosi se na verbalno ili neverbalno ponašanje prema osobi koja pripada određenoj skupini povezanoj s diskriminacijskom osnovom. Zakon o suzbijanju diskriminacije u čl. 25. regulira uznemiravanje kao oblik diskriminacije, time da nije dovoljno povrijediti dostojanstvo osobe po nekom od diskriminacijskih osnova, nego se traži i cilj počinitelja da prouzroči strah drugome ili stvori neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. Diskriminacijske osnove u smislu čl. 25. st. 1. Zakona su: rasa, etnička pripadnost, boja kože, spol, jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, imovno stanje, članstvo u sindikatu, društveni položaj, bračni ili obiteljski status, dob, zdravstveno stanje, invaliditet, genetsko nasljeđe, rodni identitet ili izražavanje spolne orijentacije. Dakle, poseban oblik diskriminacije odnosi se na verbalno ili neverbalno ponašanje prema osobi koja pripada određenoj skupini povezanoj s diskriminacijskom osnovom, a da bi se takav čin mogao klasificirati kao uznemiravanje, on mora biti neželjen od strane pogođene osobe te imati kao svrhu ili posljedicu povredu dostojanstva osobe time što uzrokuje strah i stvara neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.

 

„Zaštićena osnova“ je osobina pojedinca koja se ne smije smatrati relevantnom za različito postupanje ili uživanje posebne koristi.

 

Iz navedene zakonske odredbe jasno proizlazi da određeni društveni položaj u profesionalnom smislu, odnosno obavljanje određene funkcije u okviru profesionalne djelatnosti, ne predstavlja osobinu pojedinca koja bi se smatrala relevantnom za različito postupanje ili uživanje posebne koristi. Policija nije posebna društvena skupina u smislu odredbi Zakona o suzbijanju diskriminacije, niti su funkcije u ustrojstvu Ministarstva unutarnjih poslova „zaštićena osnova“, slijedom čega A.P. i M.K. kao djelatnici MUP-a, načelnik i zamjenik načelnika PU xx, nisu po toj osnovi osobe koje pripadaju određenoj skupini povezanoj s diskriminacijskom osnovom.

 

Prema tome, po stanovištu ovog suda, položaj načelnika i zamjenika načelnika Policijske uprave Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske ne može biti, sam za sebe „pravno zaštićena osnova“ u antidiskriminacijskom pravu.

 

              Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju članka 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 04. ožujka 2020.

 

 

Zapisničarka:                                                                                           Predsjednica vijeća:

 

Emina Bašić, v.r.                                                                             Goranka Ratković, v.r.

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Gospiću u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.