1                            Poslovni broj: Kž-146/2020-9

Poslovni broj: Kž-146/2020-9

U   I M E   R E P U B L I K E   H R VA T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću, sastavljenom od sudaca ovoga suda Bruna Kleina kao predsjednika vijeća te Marie Majić i Nevena Cambja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Darije Miše, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika M. P. zbog kaznenog djela iz članka 224. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 - odluka Ustavnog suda broj 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi branitelja osuđenika, Ž. O., odvjetnika u S., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broj Kv-690/2019-6 (K-19/15) od 14. siječnja 2020., u sjednici održanoj 4. ožujka 2020.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba branitelja osuđenog M. P., Ž. O., odvjetnika u S., kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Općinski sud u Splitu pobijanom presudom na temelju članka 564. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08) osuđenom M. P. opozvao je uvjetnu osudu primijenjenu mu pravomoćnom presudom istog suda poslovnog broja K-19/15 od 7. ožujka 2017. te je određeno da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine ima izvršiti.

Protiv navedene presude žalbu je podnio branitelj osuđenika, Ž. O., odvjetnik u S., bez navođenja žalbenih osnova zbog kojih se presuda pobija, ali iz sadržaja žalbe proizlazi kako se presuda pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona,te se predlaže da se presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, podredno da se preinači u smislu žalbenih navoda.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Prije održavanja sjednice vijeća prema članku 474. stavku 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, nakon čega je vraćen ovom sudu na daljnje postupanje.

Žalba branitelja osuđenika Ž. O., odvjetnika u S. nije osnovana.

U žalbi branitelj osuđenika ističe kako zaključci prvostupanjskog suda nisu utemeljeni na zakonu i da su protivni ispravama koje prileže spisu, budući da je osuđenik platio više od polovine ukupno dugovanog iznosa i izvršio naloženu obvezu u pretežitom dijelu. Upravo te okolnosti da ukazuju kako nisu ispunjeni zakonski uvjeti za opoziv uvjetne osude, budući da je odredbom članka 58. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11)  propisano kako će se uvjetna osuda opozvati i odrediti izvršenje kazne osuđeniku koji u roku, u kojem mu je određen, ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri obvezu navedenu u članku 62. KZ/11.

Nadalje, ističe se u žalbi kako na strani osuđenika postoje opravdani razlozi zbog kojih nije u cijelosti podmirio naloženu obvezu jer da je nezaposlen i bez prihoda.

Ispitujući pobijanu presudu u povodu istaknutih žalbenih navoda ovaj drugostupanjski sud je utvrdio kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su od odlučnog značaja za pravilno i potpuno utvrđenje činjeničnog stanja, a za što je dao valjane razloge koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Prema pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-19/17 od 7. ožujka 2017. M. P. obvezan je da u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude u državni proračun Republike Hrvatske uplatiti imovinsku korist koju je pribavio kaznenim djelom u iznosu od 18.000,00 EUR-a, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan uplate. U postupku opoziva uvjetne osude odlukom Općinskog suda u Splitu broj Kv-291/18 od 5. rujna 2018. osuđeniku je produljen rok za ispunjenje izrečene obveze za daljnjih šest mjeseci, dakle do 5. ožujka 2019. Nadalje, 1. lipnja 2018. osuđenik je uplatio iznos od 66.500,00 kuna, što predstavlja polovicu sveukupnog duga. Kako osuđenik niti do danas nije platio ostatak dugovane obveze, a radi se o radno sposobnoj osobi, srednje životne dobi, koja je i povremenim radom, čak obavljajući najjednostavnije poslove, mogla u potpunosti podmiriti dugovanje, stav je i ovog suda kako je u razdoblju od 16. siječnja 2018. tj. od pravomoćnosti presude, kojom mu je određena obveza naknade pribavljene imovinske koristi, pa do okončanja postupka opoziva uvjetne osude 14. siječnja 2020., osuđenik bio u mogućnosti u potpunosti izvršiti naloženu obvezu.

Nije u pravu branitelj osuđenika kada navodi kako se u konkretnom slučaju nisu ispunili uvjeti propisani člankom 58. KZ/11 jer da se uvjetna osuda može opozvati i odrediti izvršenje kazne, ako osuđenik u potpunosti ili u većoj mjeri ne izvrši naloženu obvezu. Budući da je osuđenik samo djelomično ispunio naloženu obvezu i to u polovini dosuđenog iznosa, ne može se govoriti da bi naložena obveza bila ispunjena u većoj mjeri.

I konačno, nije u pravu branitelj osuđenika kada pobija presudu zbog povrede kaznenog zakona ističući kako je u konkretnom slučaju "proteklo šest mjeseci od isteka roka određenog za izvršenje obveze iz članka 62. KZ/11 pa je s obzirom na protek zakonskog roka razvidno da u predmetnoj pravnoj stvari nisu ispunjeni zakonski uvjeti za vođenje postupka opoziva uvjetna osude".

Naime, branitelj osuđenika zanemaruje kako je odredbom članka 58. KZ/11 propisano da se uvjetna osuda ne može opozvati nakon što je proteklo godinu dana od isteka roka određenog za izvršavanje obveze iz članka 62. tog Zakona. Kako u konkretnom slučaju taj rok nije protekao, pravilno je prvostupanjski sud proveo postupak opoziva uvjetne osude, tijekom kojeg je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i valjano primijenio kazneni zakon kada je opozvao uvjetnu osudu osuđeniku primijenjenu mu presudom Općinskog suda u Splitu broj K-19/15 od 7. ožujka 2017., određujući da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine ima izvršiti.

Kako navodima svoje žalbe branitelj osuđenika nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude, a nisu nađene ni povrede zakona na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, prema članku 476. stavku 1. ZKP/08, to je tu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, a u suglasju sa člankom 482. ZKP/08.

U Splitu 4. ožujka 2020.