1

              Poslovni br. 18 Povrv-458/19-9

 

                           

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

             

              Trgovački sud u Osijeku, po sucu mr.sc. Mirjani Baran, kao sucu pojedincu, a na prijedlog višeg sudskog savjetnika Augustina Jalšovec u pravnoj stvari tužitelja S. P. d.o.o., R. B. 28, S., OIB: …, zastupano po punomoćniku B. B. L., odvjetnici iz O., protiv tuženika B. O. d.o.o., J. K. 27, O., OIB: …, radi isplate iznosa od 90,00 kn, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 28. siječnja 2020. u nazočnosti tužiteljeva punomoćnika, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na ročištu za objavu sudske odluke dana 4. ožujka 2020.,  

 

p r e s u d i o  j e

 

I.Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika K. M. iz Ž., poslovni broj: Ovrv-725/2019 od 30.08. 2019. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku B. O. d.o.o., J. K. 27, O., OIB: …,  platiti tužitelju S. P. d.o.o., R. B. 28, S., OIB: …, iznos od 90,00 kn  (devedeset kuna) sa zakonskom zateznom kamatom koja  na taj iznos teče od 01.08.2017 do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te da mu naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 111,50 kn ( stojedanaestkuna i pedeset lipa) sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 30.08.2019. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od osam dana.

 

II.Djelomično se ukida platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika K. M. iz Ž., poslovni broj: Ovrv-725/2019 od  30.08. 2019. za predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu od 74,50 kn ( sedamdesetčetri kune i pedeset lipa), pa se tužbeni zahtjev u tome dijelu odbija.

 

III.Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 600,00 kn (šeststotina kuna) , u roku osam dana.

 

 

 

 

 

 

 

Obrazloženje

             

              Tužitelj je, kao ovrhovoditelj podnio protiv tuženika, kao ovršenika prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate iznosa od 90,00 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima.  Javni bilježnik K. M. iz Ž., donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: Ovrv-725/2019 od  30.08. 2019. Po prigovoru tuženika postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga pred ovim sudom.

 

Tužitelj u tužbi i tijekom postupka u bitnom navodi kako se potraživanje tužitelja u ovoj pravnoj stvari odnosi na neplaćenu uslugu korištenja usluge parkiranja na javnom parkiralištu na području G. S., a temeljem izdanih dnevnih parkirališnih karata.

 

Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. U prigovoru na rješenje o ovrsi ističe kako je predmetno tužiteljevo potraživanje neosnovano i neutemeljeno, iz razloga što ovrhovoditelj nije u vjerodostojnoj ispravi specificirao potraživanje i osnovu na temelju kojega potražuje utuženi iznos od tuženika, te navodi da o tražbini tužitelja prije ovoga postupka nije bio obaviješten, niti je primio račun, a niti poziv na plaćanje utuženog iznosa.

 

U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga broj 3147 (list 5 spisa), u izvadak iz sudskog registra za tuženika i tužitelja (list 6-10 spisa),  u specifikaciju izdanih dnevnih parkirališnih karata po vozilu (list  25 spisa), analitičku karticu ovrha (list 26 spisa), fotografije (list 27 spisa), izvadak MUP-a  (list 28 spisa), dopis tužitelja -opomenu pred ovrhu  (list 29 spisa), odluku o javnim parkiralištima na području grada S. (list 30-36), sporazum MUP-a i S. P. d.o.o. ( list 37-39 spisa), zaključak gradskog poglavarstva grada S. (list 40-42 spisa), zaključak o objedinjavanju pružanja komunalnih usluga upravljanja javnim parkiralištima na području grada S. od 22. ožujka 2016. (list 61-62 spisa). 

 

              Cijeneći izvedene dokaze, te imajući u vidu pravila o teretu dokazivanja, kao i da je riječ o sporu male vrijednosti koji se vodi pred trgovačkim sudom, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

 

Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 90,00 kn prema računu broj 18705/ParkIS/2 od dana 30.06.2017, sa danom dospijeća 31.07.2017., s osnove korištene usluge parkiranja na javnim parkiralištima na području G. S..

 

Podneskom od 24. siječnja  2020. tužitelj se očitovao na prigovor tuženika osporavajući navode iz tog prigovora kao neistinite i paušalne, a sam prigovor u cijelosti neosnovanim. Tužitelj je istaknuo da mu tuženik duguje naknadu s osnova korištenja usluge parkiranja na javnim parkiralištima na području G. S., a sve to temeljem izdane dnevne parkirališne karte. Tužitelj da naplatu usluge parkiranja vrši temeljem odredbi Zakona o sigurnosti prometa na cestama, Zaključka o objedinjavanju pružanja komunalnih usluga upravljanja javnim parkiralištima na području G. S. od 22. ožujka 2016., Odluke o javnim parkiralištima na području G. S. – pročišćeni tekst, Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o javnim parkiralištima na području G. S., Zaključka o zonama javnih parkirališta, cijeni parkirne karte i visini naknade za uporabu rezerviranih parkirališnih mjesta i načinu plaćanja te naknade (Službeni glasnik G. S. broj: 02/00, 19/01, 11/03, 29/03, 03/06, 29/11, 34/11, 45/14 i 28/15).

 

 

Nadalje, tužitelj navodi da je tuženik nesporno vlasnik odnosno korisnik vozila reg. oznake DA 861-ED    kao i da je tuženik nesporno koristio uslugu parkiranja u utuženom razdoblju. Isto tako, tužitelj je naveo da se sukladno odredbi članka 31. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o  javnim parkiralištima na području Grada Splita korisnikom parkirališta, koji podliježe plaćanju parkirališta, smatra vlasnik odnosno korisnik vozila koji je upisan u službenu evidenciju MUP-a prema registarskoj oznaci vozila, koji se može osloboditi plaćanja dnevne parkirališne karte ako dokaže da je treća osoba koristila vozilo. Do podataka o vlasnicima vozila, tužitelj dolazi temeljem Sporazuma zaključenog sa MUP-om za vozila zatečena na parkiralištu kojim upravlja tužitelj, a iz priložene dokumentacije – službene evidencije MUP-a  razvidno je da je tuženik upisan kao vlasnik (korisnik)  vozila naprijed navedenog vozila.

 

Tužitelj nadalje navodi da je odredbom članka 26. stavak 1. Odluke o javnim parkiralištima na području G. S. određeno da se za parkiranje na javnim parkiralištima plaća parkirna karta, koju je korisnik parkirališta dužan vidljivo istaknuti s unutarnje strane vjetrobranskog stakla vozila. Odredbom članka 26. stavak 2. te iste Odluke propisano je da korisnik parkirališta zaključuje s pružateljem usluge parkirališta Ugovor o parkiranju koji povlači izdavanje dnevne parkirne karte, ako ne istakne parkirnu kartu na vjetrobranskom staklu vozila ili ne plati parkiranje putem GSM operatera po dolasku na parkiralište, prihvaćajući pritom uvjete propisane Odlukom o javnim parkiralištima na području G. S. te Odlukom o izmjenama i dopunama Odluke o javnim parkiralištima na području G. S. (objavljene u Službenom glasniku Grada Splita broj 24/10).

 

Budući da tuženik parkirnu kartu nije istaknuo na vjetrobranskom staklu, a niti je platio parkiranje putem GSM operatera u roku od 5 minuta od dolaska na parkiralište, time  je zaključio Ugovor o parkiranju koji povlači plaćanje dnevne parkirne karte za korištenje parkirnog mjesta. Odredbom članka 7. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o javnim parkiralištima na području G. S. određeno je da cijena dnevne parkirne karte predstavlja umnožak važećih cijena sa ukupnim dnevnim satima koji se naplaćuju u pojedinoj zoni parkiranja. Nadalje, tužitelj ističe kako je netočan navod tuženika da nije prije ovoga postupka imao saznanja o nastanku predmetne tražbine budući je iz dostavljenih fotografija (list 27 spisa) razvidno kako je tuženiku na propisan način dostavljena dnevna parkirna karta, račun od dana 30.06.2017., te opomena pred ovrhu: 32017216 od 24.08.2017.

 

Tužitelj navodi da je dnevna parkirališna karta, a sukladno Odluci o javnim parkiralištima na području G. S., tuženiku ostavljena na prednjem vjetrobranskom staklu vozila te je nakon toga tuženiku izdan i dostavljen predmetni račun, a koji je u cijelosti osnovan. Budući da niti jedan od navoda koje je tuženik istakao u prigovoru nije razlog zbog kojeg bi se tuženik oslobodio obveze plaćanja u predmetnoj pravnoj stvari to je stoga tužitelj, a s obzirom na sve naprijed navedeno, predložio sudu usvojiti njegov tužbeni zahtjev odnosno održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave te naložiti tuženiku da naknadi tužitelju troškove ovršnog i parničnog postupka, te trošak sudskih pristojba.

 

U privitku tog podneska tužitelj je dostavio u spis isprave i dokumentaciju na kojoj temelji svoj tužbeni zahtjev prema tuženiku.

 

Uvidom u dostavljenu dokumentaciju sud je iz priloženog Zaključka o objedinjavanju pružanja komunalnih usluga upravljanja javnim parkiralištima na području G. S. (Službeni glasnik G. S. broj 15/16), utvrdio da je točkom III. tog zaključka tužitelj određen kao objedinjeno trgovačko društvo za komunalne usluge upravljanja javnim parkiralištima G. S., a koje komunalne usluge, sukladno točki II. tog zaključka, obuhvaćaju između ostalog i upravljanje i održavanje javnih parkirališta za osobna vozila, pod naplatom.

 

Nadalje, odredbom članka 26. stavak 1. Odluke o javnim parkiralištima na području G. S. (Službeni glasnik G. S. broj 6/10 i 24/10, u daljnjem tekstu: Odluka) propisano je da je korisnik parkirališta obvezan parkirnu kartu vidljivo istaknuti s unutarnje strane vjetrobranskog stakla vozila. Prema stavku 2. tog članka, isticanjem parkirne karte na vozilu, odnosno zaustavljanjem vozila na parkirnom mjestu ako parkirna karta nije istaknuta, vozač odnosno vlasnik vozila zaključuje s organizatorom parkiranja ugovor o korištenju parkirališta pod naplatom, prihvaćajući uvjete propisane tom Odlukom. Odredbom članka 27. Odluke propisano je da se korisnici parkirališta, pod naplatom, moraju pridržavati vremenskog ograničenja parkiranja (stavak 1.). Ako korisnik uličnog javnog parkirališta, uz kupljenu parkirnu kartu, prekorači dopušteno vrijeme parkiranja ili koristi parkiralište bez kupljene parkirne karte, smatra se da je sklopio ugovor o parkiranju, uz plaćanje dnevne parkirne karte (stavak 2.), a cijena dnevne karte predstavlja umnožak važećih cijena s ukupnim dnevnim satima, koji se naplaćuju u pojedinoj zoni parkiranja (stavak 3.).

 

Prema članku 31. stavak 1. Odluke, korisnikom parkirališta koji podliježe plaćanju dnevne karte smatra se vlasnik vozila koji je evidentiran u evidenciji Ministarstva unutarnjih poslova, prema registracijskoj oznaci vozila, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se u slučaju prisilne naplate kazne vlasnik vozila kojim je izvršena povreda može osloboditi plaćanja kazne ako sudu dostavi podatke osobe koja je koristila vozilo.

 

Sukladno naprijed citiranim odredbama Odluke, parkiranjem vozila na parkirnom mjestu bez kupljene parkirne karte, kao i prekoračenjem dopuštenog vremena parkiranja naznačenog u kupljenoj parkirnoj karti, smatra se da je sklopljen ugovor o parkiranju pri čemu je u tom slučaju obveza vozača, odnosno vlasnika vozila, platiti dnevnu parkirnu kartu u visini umnoška važećih cijena sa ukupnim dnevnim satima koji se naplaćuju u pojedinoj zoni parkiranja. Stoga, obveza za plaćanjem dnevne parkirne karte iz članka 27. stavak 2. Odluke u visini propisanoj stavkom 3. tog članka, ne nastaje zbog neispunjenja, zakašnjenja ili neurednog ispunjanja neke druge novčane obveze nastale u vezi s uslugom korištenja parkirališta, već se radi o obvezi isplate naknade (cijene) za korištenje parkirališta na temelju sklopljenog ugovora s organizatorom parkirališta kao dvostrano-obvezujućem ugovoru u kojem vjerovnik daje na korištenje parkirno mjesto, a dužnik mu za to plaća naknadu.

 

Iz spisu priložene foto dokumentacije o zatečenom vozilu koje je bilo parkirano na javnom parkiralištu G. S., razvidno je da je uz svaku od fotografija navedena registarska oznaka parkiranog vozila, mjesto (adresa) gdje je parkirano vozilo zatečeno, kao i datum i vrijeme kada je vozilo zatečeno odnosno uočeno parkirano na javnom parkiralištu. Isto tako razvidno je da su te fotografije sačinjene dana 21.06.2017. u 17:43 sati,  te da se na tim fotografijama nalazi vozilo marke Seat, reg oznake DA 861-ED, a koje vozilo nema s unutarnje strane vjetrobranskog stakla vidljivo istaknutu važeću parkirnu kartu, te je iz istih fotografija ujedno razvidno da je tužitelj tuženiku na vjetrobranskom staklu predmetnog vozila ostavio dnevnu parkirnu kartu, slijedom čega nije točan navod tuženika da nije bio upoznat sa potraživanjem tužitelja prije ovog postupka.

 

Iz službenih podataka MUP-a info serije 25 o vlasniku/korisniku vozila, koje je tužitelj pribavio od MUP RH, razvidno je da je tuženik u utuženom periodu bio evidentiran kao korisnik vozila Seat, reg. oznake DA 861-ED dakle upravo onog vozila koje se nalazi na priloženim fotografijama, te je stoga sukladno čl. 31. Odluke o javnim parkiralištima na području G. S. (Službeni glasnik G. S. broj 6/10 i 24/10, u daljnjem tekstu: Odluka) osnovana naplata utuženog potraživanja od tuženika kao korisnika predmetnog vozila. 

 

Nadalje, iz računa tužitelja broj 18705/ParkIS/2 od 30.06.2017. (list 25 i 26 spisa), razvidno je da se radi o računu u kojemu je obračunata naknada na ime izdane dnevne parkirališne karte tuženiku za korištenje parkirnog mjesta na javnom parkiralištu G. S., da isti račun glasi na tuženika kao obveznika plaćanja, te je u istom naveden datum izdavanja i datum dospijeća na plaćanje računa. Isto tako, razvidno je i da su podaci navedeni u tom računu o datumu, vremenu i mjestu izdavanja dnevne parkirališne karte za vozilo tuženika također u skladu s priloženom foto dokumentacijom, odnosno podacima koji su o tome navedeni uz priložene fotografije. Na kraju, razvidno je da se radi upravo o računu koji je naveden u izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja broj 3147 od 27.08.2019. (list 5 spisa), koji je dostavljen uz podneseni prijedlog za ovrhu.

 

Odredbom članka 219. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 dalje: ZPP) propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Prema odredbi članka 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

Budući da je tužitelj ispravama dostavljenim u spis i to prije svega izdanom računu, izvodom iz poslovnih knjiga, priloženom foto dokumentacijom te podacima pribavljenim od MUP-a o vlasništvu vozila, dokazao postojanje utuženog potraživanja prema tuženiku na ime izdanog računa za dnevnu parkirališnu kartu za korištenje javnih parkirališta na području G. S. kojima tužitelj upravlja, to je stoga teret dokaza da nema dugovanja prema tužitelju bio na tuženiku. Međutim, tuženik tijekom ovog postupka nije ponudio ili predočio sudu niti jedan dokaz kojim bi isti dokazao svoje navode iz podnesenog prigovora da isti nema dugovanja prema tužitelju, odnosno da je tužiteljevo potraživanje u ovom postupku iz bilo kojeg razloga neosnovano.

 

Slijedom iznijetoga sukladno članku 8. ZPP-a i primjenom pravilima o teretu dokazivanja, sud je zaključio da je tužitelj svoju ugovornu obvezu davanja na korištenje parkirnog mjesta ispunio u cijelosti, dok tuženik svoju ugovornu obvezu plaćanja cijene korištenja parkirnog mjesta nije ispunio. Obveza tuženika na plaćanje cijene dnevne parkirne karte proizlazi iz samog ugovora o korištenju parkirnog mjesta kojeg je on sklopio s tužiteljem činom parkiranja vozila bez kupljene parkirne karte, odnosno korištenjem parkirališnog mjesta nakon proteka dopuštenog vremena parkiranja naznačenog u kupljenoj parkirnoj karti, sukladno citiranim odredbama Odluke o javnim parkiralištima na području G. S., slijedom čega je već na temelju te činjenice valjalo obvezati tuženika na plaćanje utuženog iznosa od 90,00 kn.

 

Budući da tuženik svoje obveze prema tužitelju nije platio po dospijeću te isti kao dužnik kasni s ispunjenjem novčane obveze to je stoga tužbeni zahtjev tužitelja, osim za isplatu glavnice tražbine u iznosu od 90,00 kn, trebalo usvojiti i u dijelu kojim tužitelj potražuje zatezne kamate i sukladno tome obvezati tuženika na plaćanje zateznih kamata koje na iznos utuženog računa teku od dospijeća računa pa do isplate i to po stopi propisanoj za ostale odnose kako je to tužitelj i zatražio, sve to sukladno odredbama članka 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

 

Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev se ukazuje osnovanim u ovom dijelu i valjalo ga je prihvatiti te primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a  platni nalog iz rješenja o ovrsi u tome dijelu održati na snazi kao u točki I. izreke presude. Sud je ujedno tužitelju priznao i zatezne kamate na temelju odredbe čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, od dospijeća kako je to u računu navedeno pa da isplate, te nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 111,50 kn sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, sukladno članku 14. stavak 4. i članka 30. stavak 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 u daljnjem tekstu OZ).

 

Tužitelju nije priznat               predvidivi trošak ovršnog postupka u ukupnom iznosu  od 74,00 kn iz razloga što je tuženik na rješenje o ovrsi izjavio prigovor, te radnje za predvidive troškove ovršnog postupka nisu niti obavljene, te je stoga odlučeno kao u točki III. izreke.

 

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155.st.1. i st.2.  ZPP-a.  Visina troškova odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12 dalje: Ot) i Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03 – pročišćeni tekst, 125/11 i 157/13). Sud je tužitelju priznao parnični  trošak u ukupnom iznosu od 600,00 kn, a koji se trošak odnosi na jednokratnu odvjetničku nagradu za cijeli prvostupanjski postupak sukladno Tbr. 7. t.8. Ot, u iznosu od 500,00 kn, te  iznos sudske pristojbe od 100,00 kn za presudu.

 

Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

 

             

U Osijeku 4. ožujka 2020.

 

ZAPISNIČAR:                                                                                                   S U D A C :

Gordana Harc                                                                                                    mr.sc. Mirjana Baran

 

                                                                                                                              Viši sudski savjetnik

                                                                                                                              Augustin Jalšovec

 

 

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovoga suda, pismeno u 4 primjerka u roku od 8 dana od dana objave.