Broj: Gžst-311/14

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Luke Grgata kao predsjednika vijeća, te Andree Boras Ivanišević, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Borisa Mimice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice O. D. iz D. kbr. 103, OIB …, zastupane po punomoćnici S. K., odvjetnici iz Z., protiv tuženih K. S.,  P.,  F. R., G. J., R.,  K. Z.,  K.,  M. M., K., i  K. M., K.,  kao pravnih sljednika zk. vlasnika K. I., pok. T. iz Ž.,  zk. vlasnika K. V. pok. I., Z. i  zk. vlasnika  K. D. pok. I., rođ. K., svih zastupanih po punomoćnicima iz ZOU B., T. K. i T. iz K.,  K. I., P.,  kao pravnog slijednika zk. vlasnika K. M., pok. A. iz Ž., zk. vlasnika J. J. ud. M. ,  rođ. K. T. Ž. i zk. vlasnika K. M. ud. I.,  P., H. M., R., za sebe i kao pravnog slijednika zk. vlasnika K. A. iz R. i J. J. p. J., Ž., Š., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Krku pod poslovnim brojem P-741/09 od 23. prosinca 2013. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 5. studenog 2015. godine,

 

r i j e š i o   j e

 

              Ukida se presuda  Općinskog suda u Krku pod poslovnim brojem P-741/09 od 23. prosinca 2013. godine u dijelu točke I. i III. izreke te u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je nekretnina koja se sastoji od z. k. č. br. 3321/1, pašnjak, upisana u g.t. 10 z.k.ul. br. 3348  (prije 573) k.o. S., isključivo vlasništvo tužitelja O. D., D. 103 OIB: …, a što su tuženici K. S.,  P.,  F. R., P.,  G. J., R., K. Z.,  K.,  M. M., K.,  i  K. M., K.,  kao pravni sljednici zk. vlasnika K. I., pok. T. iz Ž.,  zk. vlasnika K. V. pok. I., Z. i  zk. vlasnika  K. D. pok. I., rođ. K.,  K. I., P.,  kao pravni sljednik zk. vlasnika K. M., pok. A. iz Ž., zk. vlasnika J. J. ud. M. ,  rođ. K. T. Ž. i zk. vlasnika K. M. ud. I.,  P., H. M., R., za sebe i kao pravni slijednik zk. vlasnika K. A. iz R. i J. J. p. J., Ž., Š., dužni priznati (točka I. izreke).

 

U odluci pod točkom II. izreke  odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu kojem se traži izdavanje valjane tabularne isprave   za uknjižbu prava vlasništva u zemljišne knjige.

 

Ujedno je naloženo tuženima K. S., F. R.,  G. J., K. Z., M. M. i  K. M. da tužiteljici solidarno  nadoknade parnični trošak u  ukupnom iznosu od  13. 806,37 kn (slovima: trinaesttisućaosamstošestkunaitridesetsedamlipa) u roku od 15 dana dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odbijen kao neosnovan (točka III. izreke).

 

Protiv navedene presude žale se tuženici pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

Tužiteljica je odgovorila na žalbu tuženika te osporila žalbene navode i predložila žalbu tuženika u cijelosti odbiti kao neosnovanu.

 

Žalba je osnovana.

 

           Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužiteljice za utvrđenjem prava vlasništva na nekretnini koja se sastoji od z.k.č.br.  3321/1,  pašnjak, upisana u g.t. 10 z.k.ul. br. 3348  (prije 573) k.o. S., uz zahtjev za izdavanjem tabularne isprave podobne za upis tužiteljeva prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, koju će u protivnom zamijeniti sudska presuda.

 

Tužiteljica svoj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da predmetna nekretnina predstavlja javni put i površinu javne namjene u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, pa se radi o pogrešnom upisu privatnog vlasništva.

 

Prvostupanjski sud je po provedenom dokaznom postupku osnovom kazivanja tijekom postupka saslušanih mještana te načelnika O. D., prethodno identificirajući predmet spora po vještaku geodetske struke, a koja u naravi predstavlja dijelom puteve, a dijelom zemljište s građevinskim objektima, prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja držeći kako se u konkretnom slučaju radi o utvrđenom posjedu društvenog vlasništva pod upravom O. D. od 1972. godine pri čemu se od osnutka katastarskog operata od 1954. godine predmetna nekretnina nalazila u posjedu pravnog prednika tužiteljice Savjeta za nauku i kulturu NR RH, čime su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva u smislu odredbe čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, u daljnjem tekstu: ZVDSP).

 

Navedena odlučna činjenična utvrđenja za sada nije moguće prihvatiti kao pravilna pa s time ni ispitati pravilnost ocjene primjene materijalnog prava od stane prvostupanjskog suda.

             

Naime, karakteristika javnih dobara jest da mogu biti u vlasti određenih pravnih osoba pa tako i objektom prava vlasništva ili drugih stvarnih prava. Tako javna dobra predstavljaju one stvari koje su u vlasništvu prije svega RH, a potom i drugih osoba javnog prava, a to su prije svega jedinice lokalne i područne samouprave (Zakon o lokalnoj i područnoj samoupravi Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi NN 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 36/09, 150/11, 144/12, 19/2013.)

 

Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, u daljnjem tekstu: ZVDSP) u čl. 35. propisuje postupanje osoba javnog prava u odnosu na stvari u vlasništvu tih osoba, ali i određuje da su javna dobra u općoj uporabi te javna dobra u javnoj uporabi.

 

U konkretnom slučaju prema utvrđenju suda prvog stupnja radi se o nekretnini koja dijelom predstavlja puteve namijenjene za korištenje stanovnika obližnjeg naselja, a dijelom zapušteno zemljište te dijelom zemljište na kojem se nalaze određene građevinski objekti pa je u tom smislu uputiti prvostupanjski sud na različit pravni status predmetne nekretnine ovisno o namjeni korištenja iste.

 

Naime, iz spisu dostavljenog izvatka iz zemljišnih knjiga za KO S. razvidno je da je predmet spora nekretnina označena kao čest. zem. 3321/1 upisana u zu 3348 u naravi pašnjak površine od 16881 m2, upisanog prava vlasništva tuženika u ovom postupku.

 

U tom pravcu od odlučnog značenja je bilo utvrditi koji dio predmetne nekretnine se koristi u javne svrhe odnosno predstavlja javni put i javnu površinu namijenjenu za korištenje u javne svrhe, jer o tomu ovisi i ocjena osnovanosti zahtjeva tužiteljice upravljenog na utvrđenje prava vlasništva.

 

Naime, novi Zakon o cestama (NN 84/11), koji je stupio na snagu 28. srpnja 2011. godine, za razliku od njime derogiranog Zakona o javnim cestama, uz javne ceste na ekstenzivan način regulira i materiju vezano uz nerazvrstane ceste. Do sada je nerazvrstana cesta prema zakonu o sigurnosti prometa na cestama bila definirana kao površina koja se koristi za promet po bilo kojoj osnovi i koja je dostupna većem broju raznih korisnika poput seoskih, poljskih i šumskih puteva, prostora parkirališta i sl. Novim zakonom ukinuta je odredba Zakona o komunalnom gospodarstvu koja je nerazvrstanu cestu definirala kao površinu namijenjenu za promet po bilo kojoj osnovi i koja je pristupačna većem broju korisnika, a koja nije bila razvrstana cesta u smislu posebnih propisa.

 

Dakle, prema novom uređenju iz Zakona o cestama, nerazvrstane ceste su ceste koje se koriste za promet vozilima i koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetom određenim Zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste. Sada je i čl. 101. citiranog Zakona izričito propisano da nerazvrstana cesta predstavlja javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi.

 

Međutim, tek pravomoćnost uporabne dozvole odnosno izdavanjem drugog akta na kojem je dopuštena uporaba nerazvrstane ceste ista postaje javno dobro u općoj uporabi (čl. 102. st. 1. ZC) te se ista upisuje kao javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu jedinca lokalne samouprave.

 

Naime, čl. 98. ZC-a propisuje da su nerazvrstane ceste ceste koje se koriste za promete i koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim ovim Zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ovoga Zakona, pa se tako između ostalog navodi da status nerazvrstanih cesta imaju i pristupne ceste do stambenih, poslovnih, gospodarskih i drugih građevina.

 

Utoliko je za priznanje statusa spornog dijela nekretnine u postupku bilo od odlučnog značenja prethodno u smislu naprijed citiranih odredaba utvrditi status dijela predmetne nekretnine, o čemu ovisi i osnovanost zahtjeva tužiteljice.

 

Naime, u čl. 130. st. 6. ZC-a izričito je određeno da nekretnine koje su bile nerazvrstane ceste i koje su bile u uporabi kao nerazvrstane ili javne ceste prije 1. siječnja 1997. godine, su javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze.

 

No, ukoliko nekretnina u zemljišnoj knjizi nije po načinu korištenja određena kao cesta (put), niti je ista u katastru navedena kao javno dobro u općoj uporabi, tada nije moguće već temeljem odredbi Zakona o javnim cestama dozvoliti predloženi upis ceste kao općeg dobra.

 

Naime, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o javnim cestama („NN“ broj) koji je stupio na snagu 28. srpnja 2014. godine, člankom 3. izmijenjen je članak 131. stavci 4. i 5. tako da isti glase:

 

(4) Nerazvrstane ceste izgrađene do dana stupanja na snagu Zakona o cestama (»Narodne novine«, br. 84/11.) koje nisu evidentirane u katastru ili nije evidentirano njihovo stvarno stanje, evidentiraju se u katastru na temelju geodetskog elaborata izvedenog stanja nerazvrstane ceste, a koji pribavlja i nadležnom tijelu za katastar dostavlja jedinica lokalne samouprave, odnosno pravna osoba koja je ovlaštena upravljati nerazvrstanom cestom sukladno propisima iz članka 107. ovoga Zakona i rješenja nadležnog zemljišnoknjižnog suda o provedbi prijavnog lista.

(5) Prijavni list za prethodnu provedbu u zemljišnoj knjizi iz stavka 4. ovoga članka zemljišnoknjižnom sudu po službenoj dužnosti dostavlja nadležni ured za katastar na temelju pregledanog i potvrđenog geodetskog elaborata izvedenog stanja nerazvrstane ceste.«.

Iza stavka 5. dodaje se novi stavak 6. koji glasi:

(6) Nerazvrstane ceste iz stavka 1. ovoga članka upisat će se u zemljišnu knjigu kao javno dobro u općoj uporabi, kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave uz upis pravne osobe koja upravlja javnom cestom, bez obzira na postojeće upise u zemljišnoj knjizi.«

 

Međutim, u činjeničnim okolnostima postojanja spora o naravi korištenja dijela nekretnine u privatnom vlasništvu s obzirom na načelo kontradiktornosti parničnog postupka upravo je sud opće nadležnosti ujedno nadležan za ocjenu postojanja pretpostavke za priznanje stečenog prava vlasništva u smislu odredaba kojima se regulira status javnih odnosno nerazvrstanih cesta.

 

S druge, pak, strane Zakon o komunalnom gospodarstvu („NN“ 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 144/12, 94/13) u čl. 3. navodi kao jednu od komunalnih djelatnosti jedinice lokalne samouprave održavanje javnih površina naročito se razumijeva održavanje javnih zelenih površina, pješačkih staza, pješačkih zona, otvorenih odvodnih kanala, trgova, parkova, dječjih igra­lišta i javnih prometnih površina te dijelova javnih cesta koje prolaze kroz naselje, kad se ti dijelovi ne održavaju kao javne ceste prema posebnom zakonu.

 

U tom kontekstu je i bilo raspraviti pravnu ocjenu osnovanosti zahtjeva tužiteljice pa je utoliko uvažavanjem žalbe tuženika pobijanu prvostupanjsku presudu na temelju odredbe čl. 370. ZPP-a valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupanja na ponovni postupak i odlučivanje.

 

U nastavku postupka prvostupanjski sud će sukladno iznesenim primjedbama i uputama nadopuniti činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužiteljice, u okviru dokaznih prijedloga stanaka, te će valjanom ocjenom svih izvedenih dokaza kako to nalaže odredba čl. 8. ZPP-a ponovno odlučiti o zahtjevu tužiteljice.

 

U Splitu, 5. studenog 2015. godine