- 1 -              II Kž 92/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 92/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinje i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog I. V., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 153. stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18 - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 20. veljače 2020. broj Ov Kov-6/2020-9, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 4. ožujka 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se žalba okrivljenog I. V. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu od 20. veljače 2020. broj Ov Kov-6/2020-9, nakon podnesene optužnice protiv okrivljenog I. V., zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 154. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 153. stavkom 1. i drugih KZ/11., protiv okrivljenika je na temelju članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni I. V. po braniteljici, odvjetnici D. K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske "usvoji žalbu okrivljenika I. V. i preinači pobijano rješenje Županijskog suda u Varaždinu broj: Ov Kov-6/2020. od 20. veljače 2020. ili da pobijano rješenje ukine i vrati na ponovno odlučivanje sudu prvog stupnja".

 

Žalba nije osnovana.

 

Okrivljenik ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., ali je ne obrazlaže, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da pobija prvostupanjsko rješenje prigovorima činjenične naravi.

 

Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog I. V. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kako onih koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i onih koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika.

 

Naime, prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da postoji osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja se tereti podignutom optužnicom, a koja osnovana sumnja proizlazi iz iskaza same žrtve čiji sadržaj potkrjepljuju i drugi dokazi, a posebno dopis Centra za socijalnu skrb K. od 12. prosinca 2019.

 

Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i da nadalje postoje osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će okrivljenik boravkom na slobodi ponoviti kaznena djela, a koje okolnosti su da su odnosi između okrivljenika i žrtve trajno poremećeni, sam način počinjenja kaznenih djela za koja je okrivljenik osnovano sumnjiv, činjenica da je okrivljenik prekršio mjeru opreza zabrane približavanja žrtvi zbog čega mu je navedena mjera opreza i zamijenjena istražnim zatvorom kao i da iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka proizlazi da kod okrivljenika postoji visok rizik ponovnog počinjenja kaznenih djela.

 

Sve navedene okolnosti, bez obzira na sadašnje navode žrtve da želi da okrivljenik izađe iz istražnog zatvora kao i činjenicu da je žrtva zatražila dozvolu za posjet okrivljenika u zatvoru, i dalje predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će okrivljenik boravkom na slobodi ponoviti kaznena djela, a ovo pogotovo uzimajući u obzir činjenicu da je okrivljeniku već jednom bila izrečena mjera opreza zabrane približavanja žrtvi na razdaljinu bližu od 50 metara, koju je okrivljenik prekršio vrativši se u kuću u kojoj je živio zajedno sa žrtvom i nakon čega je protiv okrivljenika žrtva podnijela i novu kaznenu prijavu zbog kaznenog djela prijetnje, a zbog kojeg kaznenog djela se okrivljenik između ostalog tereti i podignutom optužnicom.

 

Slijedom navedenog, neosnovano okrivljenik u žalbi navodi da kod njega ne postoji opasnost od ponavljanja kaznenog djela kao i da bi se svrha istražnog zatvora mogla ostvariti nekom od mjera opreza.

 

Što se tiče navoda žalbe okrivljenika o njegovom lošem zdravstvenom stanju, ističe se kako je zdravstvena skrb istražnih zatvorenika osigurana unutar zatvorskog sustava.

 

Iz navedenih razloga žalba okrivljenika nije prihvaćena, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, žalba okrivljenika je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odbijena kao neosnovana, a kako je to navedeno u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 4. ožujka 2020.