- 1 -              II Kž 98/2020-4

Broj: II Kž 98/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinje i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog B. D., zbog počinjenja u stanju neubrojivosti protupravnog djela iz člankom 111. točke 6. u vezi s člankom 34. stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18 - dalje: KZ/11.) i drug, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku od 20. veljače 2020. broj Kov-1/20, o produljenju istražnog zatvora nakon podnesene optužnice, u sjednici održanoj 4. ožujka 2020.,

r i j e š i o   j e :

Odbija se žalba okrivljenog B. D. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Šibeniku od 20. veljače 2020. broj Kov-1/20, nakon podnesene optužnice protiv okrivljenog B. D., zbog počinjenja u stanju neubrojivosti protupravnog djela iz članka 111. točke 6. u vezi s člankom 34. stavkom 1. i drugih KZ/11., protiv okrivljenika je na temelju članka 551. stavka 1. a u svezi članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19- dalje u tekstu: ZKP/08.) (pravilno bi bilo samo na temelju članka 551. stavka 1. ZKP/08.) produljen istražni zatvor.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni B. D. po branitelju, odvjetniku T. B., bez navođenja zakonskih osnova, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske "uvaži žalbu, ukine istražni zatvor i okrivljenika pusti na slobodu".

Žalba nije osnovana.

Naime, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog B. D., iz osnove u članku 551. stavku 1. ZKP/08., kako onih koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i onih koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika.

Naime, prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da postoji osnovana sumnja da je okrivljenik u neubrojivom stanju počinio protupravna djela za koja se tereti podignutom optužnicom i da ta osnovana sumnja proizlazi iz podignute optužnice i provedene istrage, odnosno dokaznih radnji i nalaza i mišljenja vještaka psihijatra.

Nije u pravu okrivljenik kada u žalbi osporava postojanje takve osnovane sumnje i to iz razloga okrivljenikove duševne bolesti zbog koje kod njega nije postojala namjera za počinjenje kaznenih djela za koja se tereti. Naime, upravo zbog te duševne bolesti vještak psihijatar utvrdio je da je okrivljenik u vrijeme počinjenja protupravnih djela za koja se tereti bio neubrojiv te je protiv njega i podignuta optužnica s tim u skladu, s time da se ističe da neubrojivost okrivljenika ne isključuje njegovu namjeru za počinjenje protupravnih djela.

Osim toga, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje i da iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi vjerojatnost da bi okrivljenik koji se tereti da je kaznena djela počinio u neubrojivom stanju mogao zbog težih duševnih smetnji počiniti teže kazneno djelo, čime su ispunjeni uvjeti za produljenje istražnog zatvora iz čl. 551. st. 1. ZKP/08.

Naime, vještak psihijatar u svom nalazu i mišljenju naveo je kako okrivljenik boluje od shizofrenije, da je u trenutku počinjenja protupravnih djela za koja se tereti djelovao pod direktnim uplivom sumanutih ideja zbog čega nije mogao shvatiti značenje svoga postupanja i vladati svojom voljom, a njegovo ponašanje bilo je pod utjecajem njegove duševne bolesti. Nekritičan je prema svojoj bolesti, ne smatra da je duševno bolestan i smatra da se ne treba liječiti, zbog čega postoji visok rizik od pogoršanja bolesti u budućnosti i od počinjenja novog kaznenog djela u budućnosti te mu je potrebno odrediti mjeru smještaja i liječenja u psihijatrijskoj ustanovi po članka 51. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama („Narodne novine“ broj 76/14.).

Kraj navedenog, bez značaja su navodi žalbe okrivljenika o njegovoj dosadašnjoj neosuđivanosti i dosadašnjem životu.

S obzirom na njegovu nekritičnost prema svojoj bolesti, a vodeći računa o rezultatima psihijatrijskog vještačenja, neosnovan je prijedlog okrivljenika da mu se odredi psihijatrijsko liječenje na slobodi.

Slijedom navedenog, žalba okrivljenika nije prihvaćena, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, žalba okrivljenika je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odbijena kao neosnovana, a kako je to navedeno u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 4. ožujka 2020.