1

Poslovni broj: 27 Gž Zk-508/2018-2

Poslovni broj: 27 Gž Zk-508/2018-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

              Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović, kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja F. J., OIB:... iz V., R. S., zastupanog po punomoćnicima K. S. i N. Ž., odvjetnicima iz Z. odvjetničkog ureda S. i Ž. u Č. protiv protustranaka N. K., OIB:.. i R. K., OIB:.. oboje iz R. M., B., iz T. zastupanih po punomoćnici J. P.-B., odvjetnici u Č., radi uknjižbe prava vlasništva i brisanja zabilježbe prava iz ugovora o doživotnom uzdržavanju na nekretnini upisanoj u zk.ul.br. 6156 k.o. G., povodom žalbe protustranaka izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Z-7644/2018-20 od 5. rujna 2018., dana 4. ožujka 2020.

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba protustranaka i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Z-7644/2018-20 od 5. rujna 2018.

              Protustrankama i predlagatelju se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.

Obrazloženje

              Pobijanim rješenjem je usvojena žalba predlagatelja te preinačeno rješenje Općinskog suda u Čakovcu, Stalne službe u Prelogu, Zemljišnoknjižnog odjela poslovni broj Z-710/11 od 20. lipnja 2011. na način da je u točki 1. izreke na temelju prijedloga predlagatelja, Aneksa ugovora o darovanju, Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 31. ožujka 2008. sačinjenog po javnoj bilježnici L. B. iz P. pod brojem OZ-113/2008-3 i smrtnog lista iza pok. D. K. dopuštena uknjižba prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zk.ul.br. 6156 k.o. G., čkbr. 86/A kuća, dvorište od 242 čhv u 20/40 dijela u korist predlagatelja uz uknjižbu brisanja zabilježbe postojanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 31. ožujka 2008. i prava i obveza iz istog upisane pod brojem Z-1438/2008. Točkom 2. izreke Općinskom sudu u Čakovcu, Zemljišnoknjižnom odjelu Prelog naložena je uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe upisa uknjiženog pod brojem Z-951/2012 kojim je provedeno rješenje o nasljeđivanju iza pok. D. K. poslovni broj O-79/2012 od 10. svibnja 2012. te provedba upisa iz točke 1. izreke tog rješenja.

              Navedeno rješenje pravodobnom i dopuštenom žalbom pobijaju protustranke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovno odlučivanje ili preinačiti pobijano rješenje i odbiti, podredno odbaciti prijedlog predlagatelja uz obvezivanje predlagatelja da im naknadi trošak žalbe.

              Predlagatelj je u odgovoru na žalbu osporio sve navode žalbe kao neosnovane te predložio odbiti žalbu protustranaka kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

              Žalba protustranaka nije osnovana.

              Prvostupanjski sud u obrazloženju navodi da je rješenjem ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta Općinskog suda u Čakovcu, Stalne službe u Prelogu poslovni broj Z-710/11 od 20. lipnja 2011. odbijen prijedlog predlagatelja od 20. travnja 2011. radi uknjižbe prava vlasništva na nekretninama D. K. upisanim u zk.ul.br. 6156 k.o. G. u ½ dijela za korist predlagatelja temeljem Aneksa ugovora o darovanju – ugovora o doživotnom uzdržavanju od 31. ožujka 2008., jer je zemljišnoknjižni referent, utvrdivši da je na predmetnim nekretninama zabilježena ovrha pod brojem Z-1872/10 temeljem rješenja o ovrsi broj Ovr-1312/10 od 30. kolovoza 2010., zaključio da sukladno odredbi čl. 79. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 57/96, 29/99, 42/00 – Odluka USRH, 173/03, 194/03 - ispravak, 151/04, 88/05, 121/05 i  67/08 - dalje u tekstu: OZ) nakon zabilježbe ovrhe nije dopušten upis promjene prava vlasništva niti kojeg drugog stvarnog prava utemeljenog na raspoložbi ovršenika bez obzira kad je ta raspoložba poduzeta. Odlučujući o žalbi predlagatelja na navedeno rješenje zemljišnoknjižnog referenta temeljem čl. 123.a st. 2. i 5. ZZK-a, prvostupanjski sud je rješenjem poslovni broj Z-1549/2012 od 14. veljače 2017. potvrdio rješenje ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta od 20. lipnja 2011. Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž Zk-279/2017-2 od 25. svibnja 2018. ukinuto je rješenje poslovni broj Z-1549/2012 od 14. veljače  2017. u točki III. izreke te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Prvostupanjski sud, polazeći od utvrđenja da je dana 21. rujna 2010., a prije podnošenja prijedloga predlagatelja za uknjižbu prava vlasništva na suvlasničkom dijelu pok. D. K. temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju od 31. ožujka 2008., pod brojem Z-1872/2010 upisana zabilježba ovrhe temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu broj Ovr-1312/2010 od 30. kolovoza 2010. i da je postojanje ugovora o doživotnom uzdržavanju od 31. ožujka 2008., prava i obveza iz tog ugovora zabilježeno u zemljišnoj knjizi dana 24. lipnja 2008. pod brojem Z-1438/2008., te se pozivajući na stav drugostupanjskog suda izražen u ukidnoj odluci poslovni broj Gž Zk-279/2017-2 od 25. svibnja 2018., utvrdio je da upisana zabilježba ovrhe nije zapreka upisu prava vlasništva temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju od 31. ožujka 2018., te zaključio da je ovlašteni zemljišnoknjižni referent Općinskog suda u Čakovcu, Stalne službe u Prelogu, Zemljišnoknjižni odjel donoseći rješenje poslovni broj Z-710/2011 od 20. lipnja 2011. pogrešno primijenio materijalno pravo. Polazeći od utvrđenja da je u trenutku podnošenja prijedloga predlagatelja za upis vlasništva u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetne nekretnine bio upisan sada pok. D. K. (primatelj uzdržavanja), da je predlagatelj ovlašten podnijeti prijedlog za traženi upis, da iz zemljišne knjige ne proizlaze druge prepreke tom upisu kao i da osnovanost prijedloga proizlazi iz priloženih isprava koje imaju potreban oblik, prvostupanjski sud je zaključio da su ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 108. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04  107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13 – ispravak i 108/17 -  dalje: ZZK), slijedom čega je dopustio uknjižbu prava suvlasništva predlagatelja na nekretnini pok. D. K. u 20/40 dijela. Pozivajući se na odredbu čl. 45. st. 1. ZZK-a, kojom je propisano da se prvenstveni red upisa u zemljišnu knjigu utvrđuje prema času u kojem je zemljišnoknjižnom sudu stigao prijedlog za upis, odnosno odluka drugog suda ili tijela kojom se određuje upis, a polazeći od utvrđenja da je prijedlog predlagatelja za upis zaprimljen dana 20. travnja 2011. pod brojem Z-710/2011, prvostupanjski sud je uspostavio zemljišno knjižno stanje kakvo je bilo prije upisa uknjiženog pod brojem Z-951/2012 a kojim je provedeno rješenje o nasljeđivanju iza pok. D. K. poslovni broj O-79/2012 od 10. svibnja 2012. Pobijano rješenje prvostupanjski sud je donio temeljem odredbe čl. 123.a st. 2., st. 3. toč. a) i st. 6. ZZK-a.

              Protustranke u žalbi prvenstveno ističu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014 i 70/2019 – dalje u tekstu: ZPP) navodeći da im je prvostupanjski sud podnesak predlagatelja od 21. kolovoza 2018. sa prilozima (smrtni list i aneks ugovora darovanju, ugovora o doživotnom uzdržavanju od 31. ožujka 2008.) dostavio zajedno s pobijanim rješenjem čime ih je onemogućio u raspravljanju pred sudom i očitovanju na predmetnu dokumentaciju i davanje odgovarajućih prijedloga sudu prije donošenja odluke. Protustranke ističu i počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a navodeći da se ono što obrazlaže prvostupanjski sud u pobijanoj odluci razlikuje od stanja sudskog spisa. Protustranke shvaćanje prvostupanjskog suda da se raspolaganjem imovinom primatelja uzdržavanja D. K. ne bi moglo smatrati dobrovoljnom raspoložbom  istoga kao ovršenika smatraju proizvoljnom i protivno zakonu konstrukcijom suda navodeći da je odredbom Ovršnog zakona jasno i precizno određeno da nije dopušten upis promjene prava vlasništva (nakon zabilježbe ovrhe) utemeljen na dobrovoljnoj raspoložbi ovršenika bez obzira kad je ta raspoložba poduzeta. Pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a posljedično tome i pogrešnu primjenu materijalnog prava protustranke u bitnome obrazlažu tvrdnjom da je u ovom postupku ključno da li je i kada osoba stekla pravo na uknjižbu vlasništva i na kojem pravnom temelju te da li je u vrijeme kada je eventualno stekla to pravo na predmetnoj nekretnini bila zabilježena ovrha, te navode da bi predlagatelj pravo na uknjižbu vlasništva stekao tek nakon datuma zabilježene ovrhe, zbog čega je sud neosnovano zauzeo stav kao da bi se predlagatelj mogao uknjižiti kao vlasnik predmetne nekretnine i sa datumom prije nego je zabilježena ovrha. Ostalim žalbenim navodima predlagatelji opširno elaboriraju utvrđenja iz parnice koja se vodi između stranaka pred Općinskim sudu u Čakovcu pod brojem P-714/2014, te iznose svoje mišljenje kakav je ugovor predlagatelj mogao sklopiti sa  pok. D. K.

              Ispitujući pobijano rješenje kao i postupak koji je prethodio njegovom donošenju u okviru istaknutih žalbenih navoda protustranka, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, jer sukladno odredbi čl. 91. st. 1. ZZK zemljišnoknjižni sud postupa prvenstveno po pravilima izvanparničnog postupka, a podredno parničnog postupka i odlučuje bez rasprave i saslušanja stranaka (čl. 92. ZZK), slijedom čega iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da zemljišnoknjižni sud nije, prije odlučivanja, dužan dostavljati strankama podneske radi očitovanja i iznošenja prijedloga, time da se posebno ukazuje da je predlagatelj podneskom od 21. kolovoza 2018. dostavio samo izvornike smrtnog lista i aneksa ugovora o darovanju, ugovora o doživotnom uzdržavanju od 31. ožujka 2008., a koji su se već nalazili u spisu u preslici uz prijedlog za upis od 24. travnja 2011. i na kojima je bila utemeljena i ranija odluka prvostupanjskog suda. Prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer suprotno žalbenim navodima protustranaka, obrazloženje pobijanog rješenja nije protivno dokumentaciji priloženoj u spis niti stanju spisa. Ispitujući pobijanu odluku i temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-, a koji Zakon se primjenjuje u zemljišnoknjižnim predmetima temeljem odredbe čl. 91. st. 1. ZZK-a utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

              Suprotno žalbenim navodima protustranaka, prvostupanjski sud je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo dopustivši uknjižbu prava suvlasništva predlagatelja na predmetnoj nekretnini temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju od 31. ožujka 2008. Naime, iz stanja spisa nedvojbeno proizlazi da je pod brojem Z-1438/2008 dana 24. lipnja 2008. zabilježeno postojanje ugovora o doživotnom uzdržavanju od 31. ožujka 2008., a koja zabilježba djeluje apsolutno i prema svima u smislu da se nitko ne može pozivati na to da nije znao niti morao znati za postojanje ugovora o doživotnom uzdržavanju niti da mu nisu bili vidljivi odnosi nastali na temelju takvog ugovora (takav stav je iznijet i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3073/2015. od 26. veljače 2019.). Dakle, ovrhovoditelju je ovom zabilježbom bilo publicirano da je vlasnik nekretnine sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju, a koji ugovor u smislu odredbe čl. 579. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje u tekstu: ZOO) ovlašćuje ugovornu stranu (davatelja uzdržavanja) upisati vlasništvo na imovini primatelja uzdržavanja nakon njegove smrti, zbog čega se sada ne može pozivati da  mu nije bilo poznato da će temeljem takvog ugovora doći do promjene prava vlasništva na predmetnoj nekretnini. Obzirom da je ugovor o doživotnom uzdržavanju po svojoj pravnoj prirodi ugovor koji sadržava raspoložbu za slučaj smrti i da trenutkom smrti primatelj uzdržavanja prenosi u vlasništvo davatelju uzdržavanja imovinu navedenu u tom ugovoru, imovina navedena u takvom ugovoru ne čini ostavinsku imovinu ostavitelja i ne bi se mogla raspravljati u ostavinskom postupku niti biti predmetom nasljeđivanja, što bi dovelo do situacije da u zemljišnim knjigama ostane kao vlasnik upisan pok. primatelj uzdržavanja, a posljedično navedenom onemogućio bi se nastavak prekinutih ovršnih postupaka pokrenutih protiv pok. primatelja uzdržavanja kao ovršenika. Iako je odredbom čl. 79. st. 3. Ovršnog zakona određeno da nakon zabilježbe ovrhe nije dopušten upis promjene prava vlasništva niti kojeg drugog stvarnog prava utemeljen na raspoložbi ovršenika bez obzira na to kad je ta raspoložba poduzeta, valja istaknuti da je svrha te odredbe da se spriječi otežavanje provedbe ovrhe time što bi dispozicijom ovršenika došlo do promjene prava vlasništva na nekretnini ovršenika. Međutim u ovoj konkretnoj pravnoj situaciji, navedena odredba proizvela bi upravo suprotan učinak od navedene svrhe i cilja jer bi u potpunosti onemogućila nastavak i vođenje ovršnog postupka. Stoga, uzimajući u obzir i odredbu čl. 79. st. 4. OZ-a, kojom je propisano da promjena vlasnika nekretnine tijekom ovršnog postupka ne sprječava da se taj postupak nastavi protiv novog vlasnika kao ovršenika, provedbom navedenog ugovora o doživotnom uzdržavanju ne nastaju nikakve štetne posljedice za ovrhovoditelja u čiju je korist zabilježena ovrha jer isti, upravo zbog upisa prava vlasništva na davatelja uzdržavanja, dolazi u povoljniji položaj obzirom da je zabilježbom ovrhe pod brojem Z-1872/2010 stekao pravo da svoju tražbinu namiri iz nekretnine i u slučaju da treća osoba kasnije stekne vlasništvo te nekretnine, te mu je omogućeno nastaviti ovršni postupak protiv novog upisanog vlasnika predmetne nekretnine.

              Slijedom iznijetih razloga, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 91. st. 1. ZZK-a odbiti žalbu protustranka kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje u cijelosti.

              Sukladno odredbi čl. 92. st. 2. ZZK u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a protustrankama nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nisu uspjele sa svojom žalbom, a predlagatelju jer trošak sastava odgovora na žalbu u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a nije trošak nužan za vođenje postupka.

U Varaždinu, 4. ožujka 2020.