Broj: Gžx-582/2014

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Sovjetke Režić kao predsjednice vijeća, mr.sc. Senije Ledić kao članice vijeća i izvjestiteljice te dr.sc. Lidije Vojković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. K. iz kaštel S., zastupanog po punomoćniku V. S., odvjetniku u S., K. 5, protiv tuženika: A. d.d. u stečaju iz K. S., C. dr. F. T. bb, zastupanog po stečajnom upravitelju I. J. iz P., P. knezova 21, 2/ I. Č. iz Z., G. 1, 3/ I. L. iz K. G., F. C. 4, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u K. Lukšiću 5 broj P-433/09 od 25. travnja 2014. godine u sjednici vijeća održanoj 6. studenoga 2015.

p r e s u d i o   j e

              Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Lukšiću broj P-433/09 od 25. travnja 2014.

Obrazloženje

              Pobijanom je presudom odbijen tužbeni zahtjev kojim je traženo utvrđenje da je tužitelj isključivi vlasnik nekretnina označenih kao čest. zem. 215/1 i 215/2 obje K.O. K. G., te kojim se traži izdavanje tabularne isprave. Ujedno je odbijen zahtjev usmjeren protiv tuženika pod 3 I. L. na predaju nekretnine označene kao čest. zem. 215/1, kao i onaj kojim je zatraženo tuženicima zabraniti bilo kakvo zadiranje u nekretnine označe kao čest. zem. 215/1 i 215/2,  obje K.O. K. G. (točka I. izreke). Odlukom je o parničnom trošku naloženo tužitelju naknaditi tuženiku pod 3 trošak u iznosu od 12.812,50 kuna (točka II. izreke).

              Protiv ove presude žalbu podnosi tužitelj pobijajući istu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst i 25/13, dalje: ZPP)  s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

              Na žalbu nije odgovoreno.

              Žalba je neosnovana.

              U žalbi, iako je poziva i na bitne povrede odredbe parničnog postupka, u žalbi određeno ne ukazuje ni na jednu od tih povreda, a ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njenom donošenju u granicama ispitivanja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, žalbeni sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

              Predmet je postupka zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na nekretninama označenim kao čest. zem. 215/1 i 215/2 obje K.O. K. G., kao i izdavanje tabularne isprave a također i predaja u posjed nekretnine označene kao čest. zem. 215/1 K.O. K. G. te zabrana uznemiravanja u odnosu na spomenute nekretnine.

              U postupku je utvrđeno da je nekretnina označena kao čest. zem. 2515/1 Z.U. 21799 K.O. K. G. uknjižena kao vlasništvo Republike Hrvatske za cijelo dok je čest. zem. 215/2 K.O. K. G. uknjižena na fizičku osobu i baš Z. K. za cijelo.

              Ovako utvrđeno činjenično stanje žalbenim navodima tužiteljice nije dovedeno u sumnju te ga kao pravilno prihvaća i ovaj žalbeni sud.

              Na temelju gornjih činjenica sud je prvog stupnja ocijenio da tužitelj nije aktivno legitimiran za traženje vlasničkopravne zaštite, te je odbio tužbeni zahtjev.

              Tužitelj je zatražio vlasničkopravnu zaštitu protiv osoba odnosno pravnih subjekata koji nisu upisani kao vlasnici predmetnih nekretnina. U parnici radi utvrđenja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave nekretnine koja je upisana u zemljišnoj knjizi mogu valjano biti samo knjižni vlasnici. Ovlaštenje biti subjekt odnosno ovlaštenje biti stranka na pasivnoj strani u parnici radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine koja je upisana u zemljišnoj knjizi mogu biti knjižni vlasnici. To zbog toga što ukoliko ne bi bili obuhvaćeni knjižni vlasnici tada presuda ne bi imala učinak na stanje u zemljišnoj knjizi odnosno ne bi mogla biti ovršena.

              Tek kada bi tužitelj utvrdio svoje pravo vlasništva ili pravo na uknjižbu prava vlasništva, tek bi tada bio ovlašten tražiti iseljenje i zabranu uznemiravanja odnosno revindikaciju ili negatorio. Kako u konkretnom slučaju tužitelj nije utvrđen vlasnikom predmetnih nekretnina, a tuženici nisu također vlasnici predmetnih nekretnina sud je prvog stupnja, iako iz ponešto drugačijih razloga pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev.

              pravilna je i odluka o parničnom trošku jer je sud pravilno obračunao parnični trošak i pravilno odluku utemeljio na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a .

              Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu tužitelja je valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

U Splitu 6. studenoga 2015. godine