- 1 -              Rev-x 673/2015-5

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 673/2015-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. Lj. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici D. D. i S. S., odvjetnici u Odvjetničkom društvu M., D. & S. u Z., protiv tuženice L. O. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, odlučujući o revizijama stranaka protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2934/14-2 od 15. listopada 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7046/13-227 od 14. ožujka 2014., u sjednici održanoj 4. ožujka 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2934/14-2 od 15. listopada 2014. odbija se kao neosnovana.

 

II. Revizija tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2934/14-2 od 15. listopada 2014. u dijelu kojim je odlučeno o glavnoj stvari odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija tuženice protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2934/14-2 od 15. listopada 2014. odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I Utvrđuje se da zajedničku ortačku imovinu stranaka predstavljaju nekretnine sastojeće se od kuće br. 3 i br. 3-a u Z., .... zajedno s česticom na kojoj su sagrađene i to z.k.č.br. 8615/136, površine 1277 m2 pri čemu je tužitelj A. Lj. suvlasnik istih u omjeru od 23,57/100 dijela, a tuženica L. O. u omjeru od 76,43/100 dijela, te je tuženica dužna trpjeti upis tužitelja kao suvlasnika navedenih nekretnina u navedenom omjeru u zemljišnim knjigama, u roku od 15 dana.

 

II Odbija se dio zahtjeva tužitelja da se utvrdi suvlasnikom nekretnina opisanih pod toč. I izreke preko dosuđenog omjera od 23,57/100 dijela do zatraženih 1/2 dijela.

 

III Svaka stranka snosi svoj trošak postupka."

 

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

"I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-7046/13-227 od 14. ožujka 2014., u pobijanom dijelu pod točkama II. i III. izreke.

 

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje navedena presuda u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke."

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu s kojim nije uspio u postupku reviziju je podnio tužitelj (podnesci: list 920-921 spisa i list 925-933 spisa) pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava, podredno pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske u pobijanom dijelu nižestupanjske presude ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu s kojim nije uspjela u postupku reviziju je podnijela tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Pobija i odluku o troškovima postupka. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju. Tuženica je zatražila trošak revizije.

 

Odgovori na revizije nisu podneseni.

 

Revizija tužitelja nije osnovana, dok je revizija tuženice djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.

 

Prije svega, treba reći, da je u konkretnom slučaju protiv drugostupanjske presude sukladno zauzetom pravnom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske u odluci broj U-III-2646/2007 od 18. lipnja 2008. dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP (dakle, ne i revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP – tzv. izvanredna revizija).

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Neosnovano tuženica ističe revizijski razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer obrazloženje pobijane presude sadrži jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, pa tako i o tome zbog čega u ovom sporu tuženici prilikom utvrđivanja suvlasničkih omjera na bazi izvršenih ulaganja u njezin suvlasnički dio nije priznat iznos od 622.211,86 kn.

 

Revizijske navode tuženice kojima preocjenjuje izvedene dokaze i na taj način prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja nije moguće uzeti u razmatranje jer to prema odredbi čl. 385. ZPP nisu razlozi zbog kojih je dopuštena revizija.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem suvlasništva nekretnine pobliže opisane u izreci prvostupanjske presude s osnove podjele imovine ortakluka te obveza tuženice da trpi upis prava suvlasništva tužitelja u zemljišnim knjigama.

 

Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj traži utvrđenje da zajedničku ortačku imovinu stranaka predstavljaju nekretnine koje se sastoje od kuće broj ... i broj ..., ... zajedno s česticom na kojoj su sagrađene i to z.k.č.br. 8615/136, površine 1277 m2 pri čemu je tužitelj A. Lj. suvlasnik istih u omjeru 23,57/100 dijela, a tuženica L. O. u omjeru 76,43/100 dijela, te je tuženica dužna trpjeti upis tužitelja kao suvlasnika u navedenom omjeru u zemljišnim knjigama, dok je odbijen dio tužbenog zahtjeva da se tužitelj utvrdi suvlasnikom naprijed opisane nekretnine preko dosuđenog omjera od 23,57/100 dijela do zatraženih 1/2 dijela, sve pozivom na pravna pravila bivšeg Općeg građanskog zakonika (OGZ) iz paragrafa 1175, 1183 te 1205-1215, koja pravna pravila se u konkretnom slučaju primjenjuju s obzirom na vrijeme sklapanja Ugovora od 29. kolovoza 1979. kojim je ugovorena zajednička gradnja dvojne obiteljske kuće, a koji ugovor prema shvaćanju ovog suda (Rev 760/08 od 11. studenoga 2009.) predstavlja ugovor o ortakluku (tzv. prigodni ortakluk – ugovoren za taj određeni posao).

 

U podnesenim revizijama revidenti u osnovi ponavljaju navode iz žalbi, međutim ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova, kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

 

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća.

 

Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz stavka 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

S obzirom da ovaj sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude revidenti se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije navedene odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude koja će se na temelju odredbe stavka 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

Zbog navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena je kao neosnovana (st. I. izreke presude), dok je revizija tuženice protiv drugostupanjske presude odbijena u dijelu odluke o glavnoj stvari (st. II. izreke presude).

 

Na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

Pri zauzimanju navedenog pravnog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora te da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenje kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP), slijedom čega odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP.

 

Obzirom na navedeno, na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP valjalo je reviziju tuženice protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim pobija odluku o troškovima postupka odbaciti kao nedopuštenu i odlučiti kao u izreci rješenja.

 

Zagreb, 4. ožujka 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.