- 1 -              Rev 412/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 412/2017-2

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. D. V. iz P. i 2. A. V. iz P., koje zastupa punomoćnik Ž. F., odvjetnik u D., protiv tuženika: 1. mlljt. I. V. iz D., i mlljt. A. V. iz D., koje zastupa majka i zakonska zastupnica I. R. iz D., a koju zastupaju punomoćnici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. U. i M. K., D., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-424/13 od 24. veljače 2016., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P-767/11 od 29. ožujka 2012., u sjednici održanoj 4. ožujka 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Prihvaća se revizija tužitelja, preinačuje presuda Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-424/13 od 24. veljače 2016. kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P-767/11 od 29. ožujka 2012. u toč. I. i II. izreke kojima je odlučeno o valjanosti ugovora o darovanju i brisanju uknjižbe čest. zem. 6170 k.o. P. na kojoj je izgrađena zgrada koja se sastoji od prizemlja i kata u predjelu „B.“, na način da je u tome odbijen tužbeni zahtjev i sudi:

 

Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P-776/11 od 29. ožujka 2012. u dijelu toč. I. i II. izreke kojima je odlučeno da je Ugovor o darovanju kojeg su darovatelji D. V. rođ. P. i A. V. sin pok. N. sklopili s daroprimateljima mlljt. I. V. i mlljt. A. V. na dan 18. 12. 2007. g. i na koje su darovatelji svoji potpis ovjerili pred Uredom državne uprave u Dubrovačko neretvanskoj županiji, Matičnom uredu O., Klasa: 037-02/07-01/343, ur. broj: 2117-06/3-4-07-2, a kojim ugovorom su darovatelji darovali daroprimateljima, svakom po ½ vlasničkog prava nad zgradom s pripadajućim dvorištem koja se sastoji od prizemlja i kata u predjelu „B.“ (po katastru zgrada i dvor) koja je izgrađena na čest. zem. 6170 k.o. P., sa svim postojećim pravima i služnostima koja zgrada u naravi predstavlja staru kućicu nadograđenu i adaptiranu od strane darovatelja ništetan i ne proizvodi pravne učinke, kao i da su tuženici dužni trpjeti brisanje uknjižbe prava vlasništva (svaki u suvlasničkom dijelu od ½ vlasničkih prava) dopuštene rješenjem Općinskog suda u Korčuli, Zemljišnoknjižnog odjela, poslovni broj Z.1743/09, a koja uknjižba je upisana u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Korčuli nad: čest. zem. 6170 k.o. P. i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja koje je bilo prije uknjižbe dopuštene rješenjem tog suda posl. br. Z-1743/09 od 29. 09. 2009.g.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

 

"I. Utvrđenje se da je ugovor o darovanju kojeg su darovatelji D. V. rođ. P. i A. V. sin pok. N. sklopili s daroprimateljima mal. I. V. i mal. A. V. na dan 18. 12. 2007. g. i na koje su darovatelji svoji potpis ovjerili pred Uredom državne uprave u Dubrovačko neretvanskoj županiji, Matičnom uredu O., Klasa: 037-02/07-01/343, ur. broj: 2117-06/3-4-07-2, a kojim ugovorom su darovatelji darovali daroprimateljima, svakom po ½ vlasničkog prava nad:

 

- zgradom s pripadajućim dvorištem koja se sastoji od prizemlja i kata u predjelu „B.“ (po katastru zgrada i dvor) koja je izgrađena na čest. zem. 6170 k.o. P., sa svim postojećim pravima i služnostima koja zgrada u naravi predstavlja staru kućicu nadograđenu i adaptiranu od strane darovatelja

 

- čest. zem. 6670, čest. zem. 6660, čest. zem. 6666, čest. zem. 6667, čest. zem. 6668 i čest. zem. 6669 sve k.o. P.,

 

ništetan i ne proizvodi pravne učinke.

 

II. Dužni su tuženici trpjeti brisanje uknjižbe prava vlasništva (svaki u suvlasničkom dijelu od ½ vlasničkih prava) dopuštene rješenjem Općinskog suda u Korčuli, Zemljišnoknjižnog odjela, poslovni broj Z.1743/09, a koja uknjižba je upisana u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Korčuli nad:

 

- čest. zem. 6170 k.o. P. čest. zem. 6670, čest. zem. 6660, čest. zem.

 

6666, čest. zem. 6667, čest. zem. 6668 i čest. zem. 6669 sve k.o. P.,

i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja koje je bilo prije uknjižbe dopuštene rješenjem tog suda posl. br. Z-1743/09 od 29. 09. 2009.g.

 

III. Dužni su tuženici tužiteljima platiti parnični trošak u iznosu od 10.725,00 kuna.“

 

Pobijanom drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu toč. I. i II. izreke kojim je odlučeno o valjanosti ugovora o darovanju i brisanju uknjižbe čest. zem. 6170 k.o. P. na kojoj je izgrađena zgrada koja se sastoji od prizemlja i kata u predjelu „B.“ te je u tome dijelu odbijen tužbeni zahtjev.

 

Drugostupanjskim rješenjem ukinuta je prvostupanjska presuda u preostalom dijelu toč. I. i II. izreke i u toč. III. izreke te je u tome djelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14  – dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom revizijskom sudu da drugostupanjsku presudu ukine i predmet vrati drugostupanjskom predmetu na ponovno odlučivanje.

 

Tuženici nisu podnijeli odgovor na reviziju.

 

Revizija je osnovana.

 

Budući da je pobijana drugostupanjska presuda donesena prema odredbi čl. 373.a ZPP, u konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP (čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP).

 

Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. pobijana drugostupanjska presuda je ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora revizijskog postupka jest zahtjev tužitelja za utvrđenje da je ništav ugovor o darovanju kojeg su tužitelji (darovatelji) sklopili s tuženicima (obdarenicima) 18. 12. 2007. g. i na kojem su darovatelji svoji potpis ovjerili pred Uredom državne uprave u Dubrovačko neretvanskoj županiji, Matičnom uredu O., Klasa: 037-02/07-01/343, ur. broj: 2117-06/3-4-07-2, a kojim ugovorom su darovatelji darovali obdarenicima, svakom po ½ zgrade s pripadajućim dvorištem koja se sastoji od prizemlja i kata u predjelu „B.“ (po katastru zgrada i dvor) koja je izgrađena na čest. zem. 6170 k.o. P., kao i da su tuženici dužni tuženici trpjeti brisanje uknjižbe prava vlasništva (svaki u suvlasničkom dijelu od ½ vlasničkih prava) dopuštene rješenjem Općinskog suda u Korčuli, Zemljišnoknjižnog odjela, poslovni broj Z.1743/09, a koja uknjižba je upisana u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Korčuli, kao i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja koje je bilo prije uknjižbe dopuštene rješenjem tog suda posl. br. Z-1743/09 od 29. 09. 2009.g.

 

Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja navedeni zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim. Prema obrazloženju prvostupanjske presude predmetnim ugovorom o darovanju tužitelji su darovali tuženicima svakom u jednakom dijelu, između ostalog, i predmetnu nekretninu, s time da darovatelji imaju pravo doživotnog stanovanja u svim dijelovima nekretnine, da je predmetni Ugovor ovjeren 18. prosinca 2007. pred Uredom državne uprave u Dubrovačko neretvanskoj županiji, Matičnim uredom O., pa kako predmetni darovni ugovor nije sačinjen u formi javnobilježničkog akta da bi samo prava predaja mogla nadomjestiti takav nedostatak, a da upis u zemljišnim knjigama ne može nadomjestiti pravu predaju stvari u neposredan posjed. Zbog navedenog, primjenom odredbi čl. 482., čl. 322. i čl. 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, dalje: ZOO), opisani tužbeni zahtjev je prihvaćen.

 

Drugostupanjski sud je povodom žalbe tuženika u odnosu na navedenu nekretninu, zahtjev tužitelja za utvrđenje ništavim ugovora o darovanju ocijenio neosnovanim. Prema obrazloženju drugostupanjske presude Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst, 94/17, dalje: ZVDSP) predviđa i predaju posjeda očitovanjem volje na način da dotadašnji posjednik pravo posjeda ustupi drugom te ubuduće stvar nastavi držati u njegovo ime, pa kako su nakon sklapanja ugovora o darovanju darovatelji nastavili držati nekretninu ali sada kao ovlaštenici prava osobne služnosti i to očitovanjem volje daroprimatelja da je potrebnu formu javnobilježničkog akta zamijenila činjenica da je ugovor o darovanju ostvaren, tj. da je došlo do prave predaje nekretnine. Pritom je navedeno kako izražena volja daroprimatelja da darovatelji nastave držati nekretninu, tj. stanovati u kući, ali sada kao ovlaštenici prava osobne služnosti, potvrđuje činjenicu predaje darovane nekretnine obdarenicima, bez koje darovatelji ne bi mogli nastaviti držati stvar u posjedu, tj. stanovati u kući koja je predmetu ugovora. Zbog toga je navedeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

 

Prema ocjeni revizijskog suda drugostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja tužbeni zahtjev za utvrđenje ništavosti ugovora o darovanju u odnosu na nekretninu opisanu u izreci drugostupanjske presude ocijenio neosnovanim.

 

Prema odredbi čl. 482. ZOO koji se primjenjuje s obzirom na vrijeme sklapanja ugovora o darovanju (18. prosinca 2007.) ugovor o darovanju nekretnine sklapa se u pisanom obliku. Odredbom st. 2. istog članka propisano je da ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.

 

Imajući na umu sadržaj predmetnog ugovora o darovanju te utvrđene činjenice da su darovatelji nakon sklapanja ugovora o darovanju nastavili u cijelosti držati nekretninu kao pravo doživotnog stanovanja darovatelja, da ugovor o darovanju nije sastavljen u obliku javnobilježničkog akta već je na istome upravno tijelo samo ovjerilo potpise, prema ocjeni revizijskog suda riječ je o ugovoru o darovanju bez prave predaje koji nije sačinjen u obliku javnobilježničkog akta niti ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave, pa budući da su darovatelji u konkretnom slučaju prema ugovoru nastavili stanovati u toj nekretnini (ugovoreno pravo doživotnog stanovanja), što nije prava predaja darovane stvari, suprotno zaključku drugostupanjskog suda, ugovor o darovanju nije realiziran (Rev-1793/1995 od 4. prosinca 1996. i Rev-413/18 od 4. rujna 2018.).

 

Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari, prihvaćanjem žalbe tuženika, preinačenjem prvostupanjske presude i odbijanjem tužbenog zahtjeva u odnosu na opisanu nekretninu, drugostupanjski sud je, na utvrđeno činjenično stanje, pogrešno primijenio materijalno pravo, na koji revizijski razlog se tužitelji u reviziji osnovano pozivaju.

 

Trebalo je, stoga, na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP reviziju tužitelja prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu i odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 4. ožujka 2020.