- 1 -              Rev 1529/2018-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1529/2018-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Lj. O. iz Z., zastupane po punomoćniku mr. A. Š., odvjetniku u V. G., protiv tužene N. G. iz Z., zastupane po punomoćniku B. V., odvjetniku u Z., radi utvrđenja odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž-2003/2017-3 od 25. siječnja 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. br. P-4904/2015-44 od 31.svibnja 2017., u sjednici održanoj 4.ožujka 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

I. Revizija tužene odbija se kao neosnovana.

 

              II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja utvrđen je ništetnim Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen 11.studenog 2010. između pok. T. R. kao primatelja uzdržavanja i tužene kao davateljice uzdržavanja (toč. I izreke), naloženo je tuženoj trpjeti uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja kako je bilo prije provedbe predmetnog ugovora i to brisanjem upisa prava vlasništva tužene i upisom pok T. R. za nekretnine upisane kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zk.ul. br ... k.o. Š. i to kč.br ... i nekretnine upisane kod Općinskog suda u Rijeci i to upisane u zk.ul.br. ... k.o. S. J. i to k.č.br ..., zk.ul. ... k.o. B. k.č.br ..., zk.ul. ... k.o. B. , zk.ul. ... k.č.br. ..., zk.ul. ... ko. B. k.č.br. ..., zk.ul. ... k.o.B. k.čbr. ... i zk.ul. ... k.o. B. k.č.br ... (toč. II izreke) i tuženoj je naloženo naknaditi parnični trošak u iznosu od 83.325,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom (toč. III izreke). Tužena je odbijena sa  zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti (toč. IV izreke).

 

Presudom suda drugog stupnja žalba tužene je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u toč. I., II., i IV. izreke a preinačena je u toč. III. izreke te je suđeno da se nalaže tuženoj naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 63.950,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom, a odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadom troška odgovora na žalbu.

 

              Protiv presude suda drugoga stupnja tužena je pravodobno podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1.. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11 – dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da revizijski sud prihvati reviziju tužene i preinači drugostupanjsku presudu i ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

 

Tužiteljica je odgovorila na reviziju, te predlaže da se odbije revizija u cijelosti kao neosnovana i traži naknadu troška sastava odgovora na reviziju.

 

              Revizija tužene nije osnovana.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tužiteljica izvanbračna supruga pok T. R., a tužena njegova kćer,

 

- da je sada pok. T. R. 20. kolovoza 2010. hospitaloziran sa sumnjom da ima rak debelog crijeva ili gušterače te da je odmah zakazan termin operacije,

 

- da je tijekom operacije utvrđeno da se karcinom proširio na cijelu trbušnu šupljinu zbog čega su liječnici odustali od operacije,

 

- da je liječnicima pri tome bilo poznato da je riječ o karcinomu u terminalnoj fazi,

 

- da je liječnik upozno stranke u postupku sa činjenicom da se radi o uznapredovalom stadiju bolesti koji nije operabilan, ali nije najavio smrt, već da će se pokušati sa kemoterapijom,

 

- da je sada pok. T. R. izašao iz bolnice početkom rujna 2010. te da mu je ordiniran ciklus kemoterapija,

 

- da je u tom trenutku živio sa tužiteljicom u stanu u ...,

 

- da je tužena tada živjela u obiteljskoj kući u M.,

 

- da su stranke u postupku bile u korektnim odnosima, da su obje brinule o njemu i u tome surađivale,

 

- da je tužiteljica kuhala T. R. i obavljala kućanske  poslove i vozila ga na terapije te mu u svemu drugom pomagala,

 

- da je tužena pripremala makrobiotičke obroke T. R. nosila mu ih kući i u bolnicu te mu pribavljala vitamine i alternativne pripravke te da mu je bila uvijek na raspolaganju za prijevoz,

 

- da su tužena kao jedinica i pokojni imali vrlo blizak odnos,

 

- da je T. R. sklopio sa tuženom Ugovor o darovanju 29.rujna 2010. kojim je darovao nekretnine navedene u tužbenom zahtjevu,

 

- da je tužiteljica saznala za Ugovor i da je pokazala nezadovoljstvo pa joj je sada pok T. R. nakon toga 4. listopada 2010.darovao stan u ...,

 

- da su pokojni i tužena suglasno raskinuli ugovor o darovanju,

 

- da je T. R. sa tuženom sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju 11.studenog 2010. predmet kojeg ugovora su nekretnine kao i ugovorene ugovorom o darovanju od 29.rujna 2010. , a o kojem stranke nisu obavijestile tužiteljicu,

 

- da tužena nije izvršila zabilježbu tog ugovora u zemljišnim knjigama,

 

- da je zdravstveno stanje sada pokojnog u trenutku sklapanja tog ugovora bilo jako loše te je nakon naglog pogoršanja ... hospitaliziran i nakon ... dana je preminuo u bolnici,

 

- tužena je podmirila sve troškove pogreba,

 

- da se odnos tužiteljice i tužene naglo pogoršao zbog stava koji je tužena zauzela prema tužiteljici ne priznavajući joj status izvanbračne supruge,

 

- da je tužiteljica zbog toga pokrenula parnicu radi utvrđenja izvanbračne zajednice, da je morala tražiti svoja prava u ostavini na nasljedstvo i na izdvajanje ostavine temeljem bračne stečevine,

 

- da je postupak radi utvrđenja izvanbračne zajednice pravomoćno dovršen presudom u korist tužiteljice, a postupak radi utvrđenja bračne stečevine je još u tijeku.

 

Obzirom na takva činjenična utvrđenja prvostupanjski je sud zaključio da osnovna pobuda sklopljenog ugovora o doživotnom uzdržavanju nije bila uzdržavanje sada pokojnog T. R. nego onemogućavanje tužiteljici da po smrti sada pokojnog za sebe ostvari nasljedno pravo koje joj pripada po zakonu kao izvanbračnoj supruzi. Slijedom toga su ostvarene pretpostavke iz čl. 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05 - dalje ZOO) u svezi čl. 273. ZOO te je odlučeno kao u toč. I. izreke presude. S obzirom da je pravna posljedica ništetnosti pravo ugovornih strana da zahtijevaju vraćanje onog što je druga strana primila po osnovi takvog ugovora , prvostupanjski sud je ocijenio osnovanim zahtjev za brisanje uknjižbe i vraćanje u prijašnje zemljišnoknjižno stanje. S obzirom da je tužiteljica uspjela sa glavnim zahtjevom,sud nije odlučivao o eventualno kumuliranim zahtjevima.

 

Drugostupanjski sud je prihvatio sva činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda da su tužena i njen sada pokojni otac postupili isključivo s namjerom da tuženoj pripadne sva imovina njenog oca, jer ugovor o darovanju ne bi u potpunosti zaštitio tuženu da joj nakon njegove smrti pripadne sva njegova imovina.

 

U skladu s odredbom čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno tvrdnji revidenta sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da u pobijanoj presudi o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika danim u postupku i samih tih iskaza ili zapisnika pri čemu presuda nema nedostataka i može se ispitati. Također nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, jer je sud pravilno primijenio odredbe ZPP.

 

Revizijski prigovor tužene da je dovedena u pitanje slobodna ocjena provedenih dokaza u smislu čl. 8. ZPP, ovaj sud ocjenjuje neosnovanim. Naime, prema odredbi čl. 8. ZPP koje će se činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Pa kako je sud upravo postupajući u smislu odredbe čl. 8. ZPP –a ocjenom izvedenih dokaza i rezultata cjelokupnog postupka utvrdio dokazanim činjenice na temelju kojih je odlučio kao u izreci prvostupanjske presude, to se neosnovano prigovara sadržajno u reviziji opisanoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 8. u svezi s odredbom čl. 354. st. 1. ZPP-a.

 

Tužena u reviziji navodi da je počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP s obzirom da tuženoj nezakonitim postupanjem suda nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom odnosno da joj nije omogućeno ravnopravno davanje iskaza pred sudom. Navodi da je u davanju svog iskaza bila ograničena na vrijeme od 30 minuta uz upozorenje sutkinje da mora dovršiti iskaz do 16 sati. Takav revizijski prigovor nije osnovan jer je tuženoj upravo omogućeno raspravljanje pred sudom i davanje iskaza o svim relevantnim činjenicama.

 

Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju što ga je tužena kao davateljica uzdržavanja sklopila sa sada pokojnim primateljem uzdržavanja, svojim ocem.

 

              Tužena  u ovoj fazi postupka navodi da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo. Prigovara pogrešnoj ocijeni sudova da je postojala nedopuštena pobuda stranaka i da se nastojalo izigrati pravo treće osobe odnosno tužiteljice te slijedom toga smatra da su sudovi pogrešno ocijenili ugovor ništetnim. Naime, u revizji navodi da je sada pokojni spornim ugovorom raspolagao samo dijelom svoje imovine dok je ostatak koji ulazi u ostavinsku masu itekako značajan, a ujedno navodi da je tužiteljici sada pokojni darovao stan samo mjesec dana prije sklapanja predmetnog ugovora o uzdržavanju s tuženom. Slijedom toga tužena u reviziji navodi da nije bilo nedopuštene pobude kod stranaka ugovora već da je svrha njegovog sklapanja bila davanje uzdržavanja od strane tužene i u tu svrhu da je i izvršavan.

 

Navode revidenta ovaj sud ocjenjuje neosnovanim jer iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi upravo da je o sada pokojnom T. R. u stadiju terminalne faze bolesti brinula njegova izvanbračna supruga, tužiteljica, s kojom je živio u istom stanu i to je činila do njegove smrti. Slijedom toga sklapanje tog ugovora nije imalo svrhu koju navodi tužena u reviziji, jer sada pokojnog nije trebalo uzdržavati, jer je to činila njegova izvanbračna supruga. Isto tako ovaj sud ocijenjuje da su stranke ugovora imala skrivene pobude izigravanja nasljednog prava tužiteljice kasnije u ostavinskom postupku iza smrti teško oboljelog T. R. Naime, njegov smrtni ishod je bio izvjestan već prije sklapanja ugovora odnosno nakon operativnog zahvata koji nije ni do kraja izveden upravo iz razloga što se karcinom proširio i operacija ne bi pomogla zaustavljanju bolesti tj. liječenju, pa je strankama rečeno da je kod T. R. riječ o karcinomu u terminalnoj fazi bolesti.

 

Slijedom toga tužena je u trenutku sklapanja ugovora znala da će nažalost nastupiti smrtni ishod primatelja uzdržavanja te stoga ovaj sud ocjenjuje da nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Prigovore tužene da nije riječ o skrivenim pobudama pri sklapanju ugovora, a posljedično tome da ugovor o doživotnom uzdržavanju nije ništetan, ovaj sud ocjenjuje neosnovanim.

 

Dakle ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena pa je na temelju čl. 393. ZPP presuđeno kao pod I. izreke.

 

              Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na reviziju jer taj podnesak nije bio potreban (st. II. izreke).

 

Zagreb, 4. ožujka 2020.