- 1 -              Revr 787/2017-2

 

 

 

 

Broj: Revr 787/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. F. iz R., koju zastupa punomoćnik L. R., odvjetnik u R., protiv tuženice škola- S. B., R., koju zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda V. K., E. B., M. H. M., I. R., B. P., S. P. S. i N. K. iz R., radi povratka na rad i nedopuštenosti obavijesti o prestanku ugovora o radu od 12. siječnja 2015. i odluke od 30. siječnja 2015., odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-808/17-2 od 30. svibnja 2017., kojom je preinačena presuda i rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-22/17-7 od 24. ožujka 2017., u sjednici održanoj 4. ožujka 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužiteljice se protiv presude odbija kao neosnovana.

 

r i j e š i o  j e:

 

Revizija tužiteljice se protiv rješenja o privremenoj mjeri odbacuje kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom sud presudom i rješenjem odlučeno je kako slijedi:

 

„1. Utvrđuje se da tužiteljici, radi isteka mandata ravnatelja škole dana 17. prosinca 2014. godine, ne prestaje radni odnos, pa je tuženik, škola-S. B. iz R., OIB: ..., dužan vratiti tužiteljicu, G. F., OIB: ..., na radno mjesto učitelja razredne nastave u školi B. i omogućiti joj obavljanje poslova učitelja razredne nastave, sukladno nastavnom planu i programu, sa svim pravima i obvezama koje iz takvog obavljanja poslova radnog mjesta učitelja razredne nastave proizlaze u roku od 8 dana.

 

2. Utvrđuje se da je Obavijest o prestanku ugovora o radu, koju je tuženikov ravnatelj donio dana 12. siječnja 2015. godine pravno nedopuštena, kao i odluka tuženikovog Školskog odbora od 30. siječnja 2015. godine, kojom je odlučeno o tužiteljičinom zahtjevu za ostvarivanje prava od 20. siječnja 2015. godine.

 

3. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika koji glasi:

 

„I. Utvrđuje se da je tužiteljici G. F. prestao radni odnos zasnovan ugovor o radu sklopljenim dana 17.12.2009. godine između tužiteljice i tuženika sa danom 17.04.2015. godine, te od tog dana tužiteljici prestaju sva prava i obveze iz predmetnog radnog odnosa.

 

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak ovog postupka u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.

 

4. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 5.750,00 kn, u roku od 8 dana.

 

r i j e š i o j e:

 

1. Određuje se privremena mjera pa se nalaže tuženiku, školi-S. B. iz R., da privremeno, do pravomoćnog okončanja ovog  parničnog postupka, vrati tužiteljicu, G. F., na rad na radno mjesto učiteljice razredne nastave u školi- S. B. iz R., sa svim pravima i obvezama koja iz obavljanja tih poslova proizlaze.

 

2. Žalba ne odgađa provedbu ovog rješenja.“

 

Presudom suda drugog stupnja prihvaćena je žalba tuženice te je preinačena prvostupanjska presuda odbijanjem tužbenog zahtjeva (točka I. izreke), prihvaćanjem protutužbenog zahtjeva radi utvrđenja da je tužiteljici sa danom 17. travnja 2015. prestao radni odnos zasnovan Ugovorom o radu sklopljenim 17.12. 2009. i da od toga dana tužiteljici prestaju sva prava i obveze iz predmetnog radnog odnosa, naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka  u iznosu 2.500,00 kn kao i trošak žalbenog postupka u iznosu 1.171,87 kn dok je rješenjem ukinuta privremena mjera radi vraćanja na rad do pravomoćnog okončanja radnog spora radi povratka na rad.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. i članka 354. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP-a) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže preinačiti drugostupanjsku presudu i rješenje te odbiti žalbu tuženice i potvrditi prvostupanjsku presudu i dosuditi joj trošak revizije.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je neosnovana.

 

Predmet revizijskog postupka je utvrđenje da tužiteljici nije prestao radni odnos, vraćanje na rad na radno mjesto učitelja razredne nastave i obavljanje poslova učitelja razredne nastave, utvrđenje nedopuštenom obavijesti o prestanku ugovora o radu koju je ravnatelj tuženice donio 12. siječnja 2015. i odluke tuženikova školskog odbora od 30. siječnja 2015., kao i utvrđenje da je tužiteljici prestao radni odnos sa danom 17. travnja 2015.

 

Nižestupanjski sudovi su utvrdili da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženice temeljem ugovora o radu od 24. rujna 1996. na poslovima učitelja razredne nastave. Stranke su sklopile ugovor o radu od 17. prosinca 2009. na poslovima ravnateljice škole. Timu govorom o radu od 17. prosinca 1996. tužiteljica je imenovana na poslove ravnateljice škole za razdoblje od pet godina na temelju tada važeće odredbe članka 127. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i u srednjoj školi („Narodne novine“ broj 87/08 i 86/09, dalje u tekstu: ZOOOSŠ). Tužiteljica se kao voditelj školske ustanove nalazila u mandatnom odnosu, jer je ZOOOS lex specialis u odnosu na Zakon o radu. Tužiteljici je ugovor o radu od 17. prosinca 2009. prestao protekom roka od četiri mjeseca od dana isteka mandata. Prava ravnatelja nakon isteka mandata propisana su člankom 128. stavkom 3. ZOOOSŠ-a.

 

Drugostupanjski sud je ocijenio da su stranke člankom 3. ugovora o radu iz 2009.ugovorile da se ugovor sklapa na neodređeno vrijeme, koja odredba ne proizvodi pravne učinke, jer je protivna prisilnim propisima i to članku 128. ZOOOSŠ-a. U odnosu na spornu odredbu članka 10. ugovora o radu iz 2009. utvrđuje da su stranke potpuno jasno izrazile svoju volju da raniji ugovor o radu od 24. rujna 1996. „prestaje vrijediti“, te je na taj način došlo do prestanka ugovora o radu sporazumom radnika i poslodavca, odnosno odredbom članka 104. točka 4. Zakona o radu („Narodne novine“ 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01,82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 68/05, 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 i 93/14, dalje: ZR-a).

 

Nadalje, zaključuje da je tužiteljici prestao radni odnos temeljem odredbe članka 12. stavka 2. Zakona o izmjenama i dopunama ZOOOSŠ-a („Narodne novine“ broj 92/10) po sili zakona 17. travnja 2015., te je iz tih razloga drugostupanjski sud usvojio protutužbeni zahtjev.

 

Suprotno navodima iz revizije sud drugog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer se pobijana presuda može ispitati, razlozi o odlučnim činjenicama su jasni i neproturječni, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

Revidentica u reviziji ukazuje na okolnosti u kojima je sklopljen ugovor o radu iz 2009., tko je sastavljao predmetni ugovor, kao i tumačenje spornih odredbi ugovora, koji prigovori su prigovori činjenične naravi, koji ne mogu biti predmetom raspravljanja pred ovim revizijskim sudom, sukladno čl. 385. ZPP-a.

 

Neosnovani su navodi revidentice da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 7. i 8. ZPP-a. Naime, pravo na ocjenu provedenih dokaza pridržano je za prvostupanjski sud, kojemu pripada i ovlast odlučivanja u kojem trenutku je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP-a), pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju tužiteljice, drugostupanjski sud nije ostvario povredu na koju se revizijom ukazuje.

 

Drugostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, i to odredbe članka 104. ZR-a, čl. 12. ZOOOSŠ-a, te čl. 319. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, dalje: ZOO). Ne može se prihvatiti tvrdnja revidentice da su ugovorne strane volju za mirovanje radnog odnosa izrazile očito nepravilnim načinom, unošenjem formulacije da se ugovor o radu sklapa na neodređeno vrijeme, znajući da mandatni odnos traje pet godina.

 

Tužiteljica je imenovana ravnateljicom odlukom školskog odbora od 16. prosinca 2009.,temeljem odredbe članka 127. Stavkom 4. ZOOOSŠ-a, kojom odredbom je propisano da ravnatelja imenuje odlukom školski odbor uz prethodnu suglasnost ministra. Ugovornim stranama bilo je poznato da se dužnost ravnatelja preuzima na određeno vrijeme od pet godina, odnosno da se radi o mandatnom odnosu, koji ne može trajati neodređeno vrijeme, jer je takva formulacija protivna prisilnim propisima i ne može proizvoditi pravne učinke. Dakle, tužiteljica je jedino imala mogućnost sklapanja ugovora o radu na vrijeme od pet godina, kao što je imala i mogućnost samim ugovorom iz 2009. regulirati svoja prava o povratku na prijašnje radno mjesto, učitelja razredne nastave, što nije učinila. Stoga je pravilna odluka drugostupanjskog suda o prihvaćanju protutužbenog zahtjeva, odnosno prestanku radnog odnosa tužiteljice kod tuženice, temeljem odredbe čl. 12. ZOOOSŠ-a, odnosno odbijanju tužbenog zahtjeva za povratkom na prijašnje radno mjesto, te utvrđenjem pravno nedopuštenim obavijesti o prestanku radnog odnosa, koju je tuženikov ravnatelj donio 12. siječnja 2015. godine pravno nedopuštena, kao i odluka tuženikovog školskog odbora od 30. siječnja 2015. godine.

 

Slijedom navedenog, valjalo je odbiti reviziju tužiteljice kao neosnovanu temeljem odredbe članka 393. ZPP-a te odlučiti kao u izreci.

 

U odnosu na reviziju protiv drugostupanjskog rješenja kojim je ukinuto prvostupanjsko rješenjem kojim je određena privremena mjera vraćanja na rad do pravomoćnog okončanja parničnog postupka:

 

Prema odredbi iz članka 12. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13 i 93/14, dalje: OZ-a), u ovršnom postupku i postupku osiguranja dopuštena je samo revizija iz članka 382. stavka 2. ZPP-a. To znači da je protiv rješenja o osiguranju, kakvo je i osporeno rješenje, dopuštena samo revizija iz članka 382. stavka 2. ZPP-a, međutim, da bi takva revizija bila dopuštena u njoj (kumulativno) moraju biti ispunjene sve zakonske pretpostavke iz članka 382. stavaka 2. i 3. ZPP-a.

 

Revizija tužiteljica protiv drugostupanjskog rješenja kojim je ukinuto rješenje prvostupanjskog suda o privremenoj mjeri radi vraćanja na rad ne sadrži niti jednu od pretpostavki iz navedenih zakonskih odredbi stoga nije dopuštena zbog čega je odlučeno kao u izreci rješenja ove odluke.

 

Zagreb, 4. ožujka 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.