- 1 -              Rev 2635/2014-2

Broj: Rev 2635/2014-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. V. iz S., zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. K.1 i M. K.2 iz R., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u C., radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-3698/2013-2 od 14. svibnja 2014., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Crikvenici broj P-226/2012 od 14. svibnja 2013., u sjednici održanoj 4. ožujka 2020.,

p r e s u d i o   j e :

              Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužitelj A. V. iz S., vlasnik dijela zk. čest. 1462/1, livada, oranica, šuma neplodno, G. K. iz zk. ul. 469 k.o. K. koji je na prijavnom listu broj 75/09 J. B. iz S. prikazan kao kč. br. 1462/40, G. K., izgrađeno zemljište 39 čhv., izgrađeno zemljište od 44 čhv. i dvorište od 1037 čhv., ukupne površine 1120 čhv., što je tuženik dužan trpjeti i dozvoliti mu da se upiše kao vlasnik spomenute nekretnine i naknaditi mu prouzročeni parnični trošak u iznosu od 9.862,00 kn u roku od 15 dana.

Presudom suda drugog stupnja prihvaćena je žalba tuženika pa gore navedena presuda suda prvog stupnja preinačena tako što je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen.

Ujedno je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.062,50 kn u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu zahtjeva za naknadu parničnog troška tuženik odbijen.

Protiv navedene presude suda drugog stupnja reviziju podnosi tužitelj po čl. 382. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 - dalje: ZPP). Poziva se na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predlaže tako tužitelj da se prihvati revizija i pobijana presuda drugostupanjskog suda preinači tako što bi se odbila žalba tuženika, a podredno da se ona ukine i vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim vijećem. Traži troškove revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Revizijski je sud ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u okviru određeno navedenih revizijskih razloga budući da je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu iz čl. 373.a ZPP.

Ispitujući na takav način pobijanu presudu, a suprotno reviziji ne nalazi se da bi drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Ovo stoga što presuda sadrži jasne razloge, oni nisu proturječni i valjano je obrazložena zbog čega u tom pravcu nije odlučan navod iz revizije da je sud u drugom predmetu kod istog suda pod poslovnim brojem P-430/2011 drugačije odlučio u pogledu pravnog statusa prijeporne nekretnine, ali između drugih stranaka.

Osim toga revizijom se ukazuje i na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je drugačija ocjena izvedenih dokaza, ali valja reći da osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja koje je proizašlo iz ocjene provedenih dokaza u postupku nije dopušten revizijski razlog sukladno odredbi iz čl. 385. ZPP.

U odnosu na ostale navode za navesti je da je u postupku utvrđeno da je prijeporna nekretnina 1462/1 k.o. K. bila u razdoblju od 1880. pa do 1947., kada je stupio na snagu Zakon o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica krajiških imovnih općina općenarodnom imovinom, bila uknjižena kao vlasništvo Općine sela K. odnosno bila vlasništvo zemljišne zajednice. U toliko je pravilan zaključak iz pobijane presude da se na toj zajednici imovine, individualno vlasništvo zajedničara, moglo stjecati samo diobom, a tužitelj nije dokazao u postupku da su njegovi prethodnici vlasništvo stekli diobom niti da bi stoga vlasništvo bilo stečeno dosjelošću do 6. travnja 1941.

Utoliko je pravilnom primjenom materijalnog prava iz paragrafa 1472 Opće građanskog zakonika (OGZ-a) i čl. 3. Zakona o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica krajiških imovnih općina općenarodnom imovinom („Narodne novine“ broj 36/47), odbijen tužbeni zahtjev.

Sukladno odredbi iz čl. 396.a st. 1. i 3. ZPP ovom se revizijskom presudom upućuje na razloge iz drugostupanjske presude kako se oni ne bi suvišno ponavljali. Ujedno će uz ovu revizijsku presudu na internetskim stranicama Vrhovnog suda Republike Hrvatske biti objavljena i drugostupanjska presuda na koju se ovaj sud poziva.

Kako stoga revizijskim navodima presuda nije ničim dovedena u sumnju valjalo je reviziju kao neosnovanu odbiti i tako odlučiti kao u izreci ove presude pozivom na odredbu iz čl. 393.ZPP.

Zagreb, 4. ožujka 2020.

                            Predsjednica vijeća:

                            Mirjana Magud, v.r.