- 1 -              Rev 2424/2015-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2424/2015-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću, Građansko upravni odjel protiv tuženika R. Š. iz K., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik iz P., radi novčane tražbine, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-616/12 od 10. lipnja 2015. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-247/11 od 22. veljače 2012., u sjednici održanoj 4. ožujka 2020.

 

p r e s u d i o  je:

 

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbacuje se revizija tuženika u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je od tuženika zatraženo na ime naknade za korištenje poljoprivrednog zemljišta u k.o. K. ma tabli E6b/1 i E6b/2 u površini 32946 m2 za 2003., 2004., 2005. platiti iznos od 37.558,44 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od dana podnošenja tužbe do isplate. Točkom II. izreke tužiteljica je dužna tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 18.757,50 kn, u roku od 15 dana.

 

Drugostupanjskom presudom djelomično je uvažena žalba tužiteljice, a djelomično je odbijena žalba tužiteljice kao neosnovana, te je prvostupanjska presuda potvrđena u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 24.958,44 kn sa zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe do dana plaćanja, a u preostalom dijelu tužiteljici je dosuđen iznos od 12.600,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe pa do dana plaćanja, te je tužiteljici naloženo da tuženiku plati parnične troškove u iznosu od 4.488,33 kn.

 

Protiv preinačenog dijela drugostupanjske presude i protiv odluke o troškovima postupka tuženik podnosi reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP-a) i to zbog razloga iz članka 385. stavak 1. točka 1. do 3. ZPP-a te predlaže uvažiti reviziju i preinačiti pobijanu drugostupanjsku odluku odnosno podredno ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Tuženik je izjavio i reviziju iz članka 382. stavka 2. ZPP-a. Traži trošak za sastav revizije.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je neosnovana u odnosu na glavnu stvar, dok je nedopuštena u odnosu na odluku o parničnim troškovima.

 

S obzirom da je pobijana drugostupanjska presuda, a kojom je djelomičnim preinačenjem prvostupanjske presude prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice za iznos od 12.600,00 kn, donesena prema odredbi članka 373. a. ZPP-a, temeljem članka 382. stavka 1. točke 3. ZPP-a dopušteno je podnošenje tzv. redovne revizije. U takvom slučaju, nema pretpostavki, a time ni mogućnosti protiv pobijane presude podnositi reviziju uz članka 382. stavka 2. ZPP-a, zbog čega će se sa revizijom tuženika podnesenom protiv pobijanog dijela drugostupanjske presude, postupiti kao sa revizijom iz članka 382. stavka 1. točke 3. ZPP-a.

 

Prema članku 392. a stavku 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora u revizijskom postupku je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade za neovlašteno korištenje poljoprivrednog zemljišta u njezinom vlasništvu od strane tuženika u razdoblju 2003., 2004. i 2005.

 

Nižestupanjski sudovi su utvrdili da se tuženik u utuženom razdoblju nalazio u posjedu nekretnine za koju tužiteljica potražuje naknadu. Prvostupanjski sud je zaključio da tužiteljica primjenom pravila o teretu dokazivanja, članak 219. stavak 1. i 221. a ZPP-a tijekom postupka nije predložila izvođenje dokaza očevidom i geodetskim vještačenjem, a na okolnosti identifikacije predmetne nekretnine po ovlaštenom vještaku geometru, nije dokazala klasu zemljišta za koju traži plaćanje naknade, površinu, stanje zemljišta u trenutku navodnog stupanja tuženika u posjed, početak korištenja zemljišta i način korištenja, visinu koristi koju je imao ili mogao imati od korištenja zemljišta u utuženom razdoblju.

 

Drugostupanjski sud je zaključio da tuženik priznaje kako koristi i obrađuje oko 2 ha, te da je ušao u posjed još 2001., a koristi 2 ha sporne površine te je utvrdio visinu naknade prema cijenama zakupa državnog poljoprivrednog zemljišta na području grada Ploče za utuženo razdoblje u iznosu od 2.100,00 kn po ha, a sve prema ispravama koje se nalaze u spisu.

 

Neosnovni su navodi revidenta da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer je pobijana presuda razumljiva i može se ispitati, te nije proturječna sama sebi niti razlozima navedenim u obrazloženju.

 

Kraj činjenice da se tuženik nalazi u posjedu sporne površine, prema utvrđenju drugostupanjskog suda u iznosu od 2 ha, neosnovan je prigovor tuženika glede „neurednosti tužbe“, jer da nekretnina nije identificirana po katastarskim oznakama i stvarnoj površini.

 

Revizijski prigovori tuženika koji su usmjereni na pravilnost utvrđene cijene naknade za promatrano razdoblje su prigovori činjenične naravi i kao takvi ne mogu biti predmetom ocjene u ovom stupnju postupka.

 

Stoga i dosuđene zatezne kamate koje se odnose na neisplaćenu naknadu za korištenje poljoprivrednog zemljišta su s obzirom na navedeno pravilno dosuđene. To zbog toga što su kamate dosuđene od dana podnošenja tužbe, 10. srpnja 2006., primjenom članka 214. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96. i 112/99.). Člankom 214. ZOO propisano je kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi  i platiti zatezna kamata i to, ako je stjecalac nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Obzirom se potraživanja tužiteljice odnose na godine 2003., 2004. i 2005., ista su bila dospjela u trenutku podnošenja tužbe, pa je iz tih razloga drugostupanjski sud pravilno utvrdio početak tijeka zatezne kamate, kako je to tužiteljica i zatražila.

 

Slijedom navedenoga u pobijanoj je presudi u cijelosti pravilno primijenjeno materijalno pravo, nisu počinjene bitne povrede odredba parničnog postupka na koje u reviziji ukazuje tuženik te je temeljem članka 393. ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci.

 

U odnosu na troškove postupka, podnesenu reviziju valjalo je odbaciti, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda broj Su-IV-19/2015-15 zauzetom na četvrtoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. studenog 2015., na temelju kojeg pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega bi bila dopuštena revizija.

 

Zagreb, 4. ožujka 2020.