Broj: Rev 150/14

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Jalšovečki predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Ivana Mikšića člana vijeća, u pravnoj stvari  prvotužitelja Z. L. i drugotužitelja E. L., obojice iz Z., koje obojicu zastupa punomoćnik M. Ž., odvjetnik u Z., protiv prvotuženika S. D. i drugotuženice B. D., oboje iz Z., koje oboje zastupa punomoćnica M. B., odvjetnica u Z., radi iseljenja i predaje nekretnine u posjed te po protutužbi prvotuženika S. D. i drugotuženice B. D. kao protutužitelja (dalje: tuženika) protiv prvotužitelja Z. L. i drugotužitelja E. L. kao protutuženika (dalje: tužitelja), radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-8812/11-2 od 23. travnja 2013., kojom je djelomično preinačena i djelomično potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-450/06-44 od 21. ožujka 2011., u sjednici vijeća održanoj 11. studenoga 2015.

r i j e š i o   j e

              Revizija prvo i drugotužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

              Zahtjev prvo i drugotuženika za naknadu troška odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

              Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

              »I. Utvrđuje se da je I-tuženik-protutužitelj S. D. iz Z., vlasnik stana u potkrovlju koji se sastoji od dvije sobe, dnevnog boravka, kupaonice, tri hodnika i stepenica ukupne površine 53,35 m2 i podrumskog prostora površine 2,87 m2, što predstavlja 4429/10000 dijela z.k. tijela II, Obiteljska stambena zgrada u Z., sagrađena na 71/293,34 dijela k.č.br. 5590/7 i 5590/1, koja se nalazi na z.k.č.br. 5590/1 oranica u R., površine 493 m2 odnosno 137,1 čhv, z.k.č.br. 5590/7 oranica u R., površine 562 m2, odnosno 156,3 čhv, z.k.č.br. 5590/13 oranica u R. površine 17 m2, odnosno 4,7 čhv, sve upisano u z.k. ul. 14803 k.o. G. Z., zajedno s odgovarajućim dijelom svih zajedničkih dijelova i uređaja zgrade te se nalaže I-tužitelju-protutuženiku da I-tuženiku-protutužitelju izda valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva u zemljišne knjige za 4429/10000 dijela z.k. tijela II,  Obiteljska stambena zgrada u Z., sagrađena na 71/293,34 dijela k.č.br. 5590/7 i 5590/1, koja se nalazi na z.k.č.br. 5590/1 oranica u R., površine 493 m2 odnosno 137,1 čhv, z.k.č.br. 5590/7 oranica u R., površine 562 m2, odnosno 156,3 čhv, z.k.č.br. 5590/13 oranica u R. površine 17 m2, odnosno 4,7 čhv, sve upisano u z.k. ul. 14803 k.o. G. Z., koju ispravu će u protivnom zamijeniti ova presuda.

              II. Nalaže se I-tužitelju–protutuženiku i II-tužitelju da I-tuženiku-protutužitelju i II-tuženoj nadoknade prouzročeni parnični trošak u iznosu 23.485,00 kn, a I-tužitelju-protutuženiku se nalaže da I-tuženiku-protutužitelju i II-tuženoj nadoknadi daljnji parnični trošak u iznosu 16.222,50 kn, sve sa zateznim kamatama počev od 21. ožujka 2011. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke  koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

              III. Odbija se  tužbeni zahtjev  I-tužitelja-protutuženika i II-tužitelja koji glasi:

              "I. Nalaže se tuženima D. S. i D. B. da isele i predaju tužitelju Z. L. u samostalan i neposredan posjed, slobodan od osoba i stvari, stan u potkrovlju obiteljske stambene zgrade u Z., sagrađenoj na 71/293,4 dijela k.č.br. 5590/7 i 5590/1, sve upisane u z.k. ul. 14803 k.o. G. Z., koji stan se sastoji od dvije sobe, dnevnog boravka, kupaonice, tri hodnika i stepenica ukupne površine 53,35 m2, kao i podrumski prostor površine 2,87 m2, također u obiteljskoj stambenoj zgradi u Z., sagrađena na 71/293,4 dijela k.č.br. 5590/7 i 5590/1, sve upisano u z.k. ul. 14803 k.o. G. Z., sve u roku od 15 dana pod prijetnjom zakonskih posljedica.

              II. Nalaže se tuženima da I-tužitelju-protutuženiku solidarno naknade trošak ovog parničnog postupka po odmjeri suda zajedno sa zateznim kamatama na taj iznos tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem uvećano za 5%, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom zakonskih posljedica."«

              Drugostupanjskom presudom presuđeno je:

              »I. Odbija se žalba I tužitelja-protutuženika i II tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-450/06-44 od 21. ožujka 2011. pod toč. I. izreke u djelu koji se odnosi na utvrđenje vlasništva, te pod toč. II. i toč. III. izreke.

              II. Preinačuje se navedena presuda pod toč. I. izreke  u dijelu kojim je I tužitelju-protutuženiku naloženo izdavanje tabularne isprave I tuženiku-protutužitelju te u tom dijelu sudi:

              1. Odbija se dio protutužbenog zahtjeva I tuženika-protutužitelja:

              "Nalaže se I tužitelju-protutuženiku da I tuženiku-protutužitelju izda valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva u zemljišne knjige za 4429/10000 dijela z.k. tijela II, Obiteljska stambena zgrada u Z., sagrađena na 71/293,34 dijela k.č.br. 5590/7 i 5590/1, koja se nalazi na z.k.č.br. 5590/1 oranica u R., površine 493 m2 odnosno 137,1 čhv, z.k.č.br. 5590/7 oranica u R., površine 562 m2, odnosno 156,3 čhv, z.k.č.br. 5590/13 oranica u R. površine 17 m2, odnosno 4,7 čhv, sve upisano u z.k. ul. 14803 k.o. G. Z., koju ispravu će u protivnom zamijeniti ova presuda."

              III. Odbija se zahtjev I tuženika-protutužitelja i II tuženice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.«

              Protiv drugostupanjske presude (u dijelu kojim je odbijen tužbeni, a prihvaćen protutužbeni zahtjev) pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) reviziju su izjavili tužitelji, u kojoj predlažu da se drugostupanjsku presudu ili obje presude u postupku koji je prethodio reviziji ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

              U odgovoru na reviziju tuženici predlažu da se reviziju tužitelja odbije kao neosnovanu.

              Revizija nije dopuštena.

              Predmet spora u revizijskom stupnju postupka po tužbenom zahtjevu jest zahtjev na iseljenje i predaju u posjed stana, a kako je pobliže opisano u izreci, a predmet protutužbenog zahtjeva jest utvrđenje prava vlasništva prvotuženika na tom stanu, a kako je također pobliže opisano u izreci.

              Drugostupanjski sud u pobijanoj presudi odbio je tužbeni zahtjev, a prihvatio u opisanom dijelu protutužbeni zahtjev (osim zahtjeva na izdavanje tabularne isprave) nalazeći da je prvotuženik u svakom slučaju dosjelošću stekao pravo vlasništva na predmetnom stanu kao zakonit, istinit i pošten posjednik, imajući na umu da je stan uključujući pravne prednike korišten od izgradnje 1960. Naime, nakon toga stan je prodavan u dva navrata te je prvotuženik 6. ožujka 1997. kupio predmetni stan od prijašnjeg vlasnika, od kada se nalazi u stanu u samostalnom posjedu.

              U svojoj reviziji tužitelji postavljaju tri pitanja:

              "1. Je li drugostupanjski sud bio dužan odgovoriti na našu postupovnu tvrdnju izraženu u žalbi da je prvostupanjski sud učinio bitnu povredu ZPP-a iz čl. 354. st. 2. toč. 11. da sadržaj iskaza danih u postupku (iskaz svjedoka C. M. dan na glavnoj raspravi) proturiječi iskazu svjedoka reproduciranom u presudi (iskaz C. M. amputiran u prvostupanjskoj presudi)?

              2. Da li su revidenti morali provjeravati podatke u katastru zemljišta o posjedu nekretnine? To je materijalnopravno pitanje.

              3. Prema kome ide dosjelost i kako je tužbeni zahtjev morao biti sročen u ovoj pravnoj stvari? To je materijalnopravno pitanje."

              U odnosu na prvopostavljeno pitanje (kada bi bila riječ o jasno postavljenom procesnopravnom pitanju, a ne samo o prigovoru postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka), tada treba odgovoriti da u svakom slučaju u reviziji nedostaju razlozi važnosti koji su kumulativno potrebni za dopuštenost revizije pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP.

              Naime, prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U takvoj tzv. izvanrednoj reviziji, suglasno čl. 382. st. 3. ZPP stranka treba ne samo određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, već je dužna i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

              Budući da u prvopostavljenom pitanju ova posljednja pretpostavka u svakom slučaju nedostaje, to revizija glede prvopostavljenog pitanja nije dopuštena.

              U odnosu na druga dva pitanja treba odgovoriti da bi prvotužitelj kao upisani nositelj prava vlasništva stečenog od osobe upisane kao vlasnik nekretnine mogao, na osnovu djelovanja povjerenja u istinitost steći nekretninu samo ako je bio u dobroj vjeri (arg. iz čl. 123. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - "Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 i 141/06 – dalje: ZV).

              U predmetnom slučaju međutim utvrđeno je da tužitelji nisu bili u dobroj vjeri prilikom stjecanja sporne nekretnine (prvotuženik uključujući prednike koristio je sporni stan kao svoj od ranih 60-ih godina prošlog stoljeća, dok u istoj obiteljskoj stambenoj zgradi prvotužitelj živi od rođenja, a u toj kući živi i drugotužitelj), time da je drugotužitelj svoj suvlasnički dio darovao svom bratu – prvotužitelju.

              Zbog toga, ishod spora ne ovisi od odgovora na preostala dva pitanja jer shvaćanja zauzeta u pobijanoj drugostupanjskoj presudi nisu utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u presudama na koje se pozivaju podnositelji revizije (broj Rev-2832/99 i Rev-792/95) i Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-1808/03.

              Na osnovu svega izloženog treba zaključiti da ta dva pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

              Slijedom iznesenog valjalo je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. i 3. ZPP reviziju tužitelja odbaciti kao nedopuštenu.

              Ujedno je na temelju odredbe čl. 155. ZPP odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.             

Zagreb, 11. studenoga 2015.