- 1 -              Rev-x 589/2014-2

 

 

 

 

Broj: Rev-x 589/2014-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. M.-M. i N. M., oboje iz S., oboje zastupanih po punomoćnici D. V.-Z., odvjetnici u Z., protiv tuženika B. Ć. iz V. G., zastupanog po punomoćniku B. S., odvjetniku u Z., radi isplate i naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gžx-73/12-2 od 12. veljače 2014., kojom je djelomično potvrđena a djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-246/2011 od 9. prosinca 2011., u sjednici održanoj 4. ožujka 2020.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Djelomično se odbija revizija tužitelja u pobijanju presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gžx-73/12-2 od 12. veljače 2014., u dijelu u kojem je presudom odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-246/2011 od 9. prosinca 2011., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj P-246/2011 od 13. ožujka 2012. u toč. II. izreke za dio kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 112.293,46 kn sa pripadajućom kamatom.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Djelomično se prihvaća revizija tužitelja i ukida presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gžx-73/12-2 od 12. veljače 2014., u onom dijelu u kojem je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-246/2011 od 9. prosinca 2011., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj P-246/2011 od 13. ožujka 2012. u toč. II. izreke za dio  kojim je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 178.482,10 kn sa pripadajućom kamatom pa se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, zajedno sa odlukom o troškovima postupka.

 

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja u toč. I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljima 175.812,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 6. srpnja 1994. do 1. siječnja 2008. pa do isplate u roku od 15 dana.

 

U toč. II. Izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za preostali iznos od 290.775,56 kn.

 

U toč. III. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

Rješenjem suda prvog stupnja u toč. I. izreke gore navedena presuda suda prvog stupnja je ispravljena u izreci treći redak odozgo tako da umjesto broja 175.812,00 kn treba ispravno stajati broj 175.811,38 kn.

 

U toč. II. izreke odlučeno je da u preostalom dijelu ispravljena presuda ostaje neizmijenjena.

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja ispravljena rješenjem, potvrđena u toč. II. izreke.

 

Rješenjem suda drugog stupnja u toč. I. izreke gore navedena presuda suda prvog stupnja ispravljena rješenjem, ukinuta je u toč. I. i toč. III. izreke te je predmet vraćen sudu prvog stupnja pred izmijenjenim sucem pojedincem (toč. III. izreke). Ujedno je u toč. II. izreke odlučeno da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

 

Protiv navedene presude suda drugog stupnja reviziju podnose tužitelji pobijajući ju u onom dijelu u kojem je njihov tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 290.775,56 kn. Pozivaju se na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

 

Predlažu da se revizija prihvati i pobijana presuda u pobijanom dijelu preinači tako što bi se prihvatila njihova žalba i u tom dijelu ukinula toč. II. izreke prvostupanjske presude te predmet u tom dijelu vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz dosudu tužiteljima troškova revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je djelomično osnovana.

 

Revizijski je sud ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP) u onom dijelu u kojemu se pobija revizijom i u okviru određeno navedenih revizijskih razloga.

 

Ispitujući na takav način pobijanu presudu ne nalazi se da bi u njenom donošenju bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer presuda sadrži razloge, oni su jasni i nema proturječja zbog čega se ona može ispitati.

 

Suprotno reviziji nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP pred drugostupanjskim sudom, jer u ostalom, revizijom se niti ne upire na određeni način koja bi to bitna povreda odredaba parničnog postupka bila počinjena pred drugostupanjskim sudom.

 

Predmet spora u ovome predmetu predstavlja zahtjev za isplatu novčanog iznosa zbog povrede usmeno sklopljenog ugovora o građenju kuće tužitelja u K. N. i to s osnove sniženja isplaćene naknade za izvršene građevinske radove u iznosu od 175.811,38 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, na ime naknade štete u iznosu od 178.482,10 kn, te na ime neopravdano obračunatog postotka u iznosu od 112.293,46 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

 

U postupku suda prvog stupnja je utvrđeno, a od tih je utvrđenja pošao i sud drugog stupnja da je između tužitelja kao naručitelja gradnje tj. investitora i tuženika kao izvođača radova sklopljen usmeni ugovor o građenju radi adaptacije objekta tužitelja, s time da je prilikom gradnje utvrđeno da je došlo do nedostataka u izvedbi ugovorenih radova pa je u tom dijelu zatraženog iznosa od 175.811,38 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom prvostupanjska presuda ukinuta po drugostupanjskom sudu kako bi se raspravila osnova i visina tog dijela zahtjeva.

 

U preostalom dijelu drugostupanjski je sud odbio žalbu i potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 290.775,56 kn, a kojeg su tužitelji zatražili s osnove naknade štete u iznosu od 178.482,10 kn sa kamatom i to iz razloga da tužitelji nisu dokazali osnovu i visinu štete, te u iznosu od 112.293,46 kn sa kamatom.

 

Ovo potonje iz razloga jer da su tužitelji pristali da tuženik koji nema građevinske licence, izvodi za njih radove i da su s njime dogovorili izvedbu radova bez projektne dokumentacije odnosno da su pristali da se izvedba radova izvrši bez te dokumentacije, jer ju nisu ni dostavili. Nadalje, sudovi smatraju da je u tom dijelu tužbeni zahtjev neosnovan i zbog toga što je utvrđeno da su sa tuženikom ugovorili radove u vrijednosti od tadašnjih 200.000,00 DEM (od čega su tuženiku isplatili iznos od 197.300,00 tadašnjih DEM) iz čega da proizlazi da se nisu ugovarale jedinične cijene za određene radove zbog čega da nemaju tužitelji pravo na isplatu 20% s osnove sniženja po osnovi jediničnih cijena, niti zbog toga što tuženik nije pravna osoba ili obrtnik koji obavlja djelatnost u građevinarstvu.

 

Pravilan je zaključak drugostupanjskog suda u svezi neosnovanosti tužbenog zahtjeva po osnovi sniženja cijene za 20% što čini zatraženi iznos od 112.293,46 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Ovo stoga, a kako je to obrazložio i drugostupanjski sud, tužitelji su znali s kime sklapaju usmeni ugovor o izvršenju radova, znali su da tuženik nije obrtnik koji obavlja djelatnost u građevinarstvu, pristali su na ugovorene cijene pa nije odlučno što tuženik radeći na takav način izbjegava obveze prema društvu u smislu plaćanja poreza i drugih davanja.

 

U toliko u tom dijelu za isplatu iznosa od 112.293,46 kn revizijskim navodima odluka suda ničim nije dovedena u sumnju. Valjalo je za taj dio djelomično odbiti reviziju i tako odlučiti kao u izreci ove presude pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP.

 

Međutim, u pogledu zahtjeva za naknadu štete u zatraženom iznosu od 178.482,10 kn sa kamatom, za sada ovaj revizijski sud nije u mogućnosti ispitati pravilnost u primjeni materijalnog prava iz čl. 620. st. 5. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91 i dr. – dalje: ZOO).

 

Kada tužitelji postavljaju tužbeni zahtjev za naknadu štete iz postupka je vidljivo da oni polaze od toga da se ona sastoji od dovođenja objekta u funkciju odnosno da se šteta odnosi na trajnu nemogućnost uporabe objekta zbog pričinjene štete nekvalitetno izvedenim radovima koji se ne mogu sanirati.

 

Iz nalaza i mišljenja vještaka ing. E. (i ing. M.) proizlazilo bi da je u određenom dijelu došlo do faktičnog ili stvarnog smanjenja uporabne vrijednosti objekta odnosno pojedinih dijelova prijeporne nekretnine. Prema tome i kada bi proizlazilo utvrđenim da se tužitelji mogu ograničeno koristiti nekretninom zbog nekvalitetno izvedenih radova, a koji nedostaci nisu otklonjivi niti otklonjeni kao na primjer što se spominje da u jami od garaže tužitelja nakon izvedbe radova prodire voda, da se neki radovi ne mogu sanirati jer bi se dovela u pitanje stabilnost prijepornog objekta ali i susjednog i drugo, to bi upućivalo na mogući zaključak da postoji osnova za odgovornost tuženika za nastalu štetu po toj osnovi unatoč toga što su oni zatražili i isplatu s naslova smanjenja cijene zbog nekvalitetno izvedenih radova u iznosu od 175.811,38 kn za koji je iznos prvostupanjska presuda ukinuta povodom žalbe.

 

Utoliko je potrebno da se u tom pravcu ocijene izvedeni dokazi posebno dopunskim saslušanjem vještaka radi utvrđenja predleži li odgovornost tuženika za naknadu štete tužiteljima i u kojem opsegu i visini, a sve zbog povrede ugovorne obveze da se radovi na adaptaciji objekta tužitelja izvrše sukladno pravilima struke (čl. 620. ZOO).

 

Iz navedenih je razloga zato valjalo prihvatiti reviziju i nižestupanjske presude ukinuti u onom dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 178.482,10 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom s osnove naknade štete i u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a sve pozivom a odredbu iz čl. 395. st. 2. ZPP.

 

U ponovnoj odluci odlučit će se o troškovima postupka.

 

Zagreb, 4. ožujka 2020.