- 1 -              Rev 2861/2014-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2861/2014-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Pule-Pola, protiv tuženice S. Š.-D., iz P., koju zastupa punomoćnik S. S., odvjetnik u P., radi utvrđenja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1418/13-2 od 25. srpnja 2014. kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj P-1136/10-36 od 19. prosinca 2012., u sjednici održanoj 4. ožujka 2020.

 

 

r i j e š i o  j e:

 

I.              Ukida se presuda Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1418/13-2 od 25. srpnja 2014. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

 

II.              O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

 

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Utvrđuje se da je Grad Pula vlasnik nekretnine i to u 1/13 dijela zgrade k.č.br.zgr. ... zgrada, dvorište, P., ... i ..., sa 380 m2, upisana u zk.ul. ... k.o. P., s kojim suvlasničkim dijelom je povezano pravo vlasništva na posebnom dijelu (24. etaža), poduložak 24, označen kao 10 PP2, koji se nalazi u prizemlju, a sastoji se od poslovnog prostora ukupne površine 19,71 m2.

 

Nalaže se tuženici da tužitelju izda tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi jer će u protivnom istu zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti, sve u roku od 15 dana, te se nalaže tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak."

 

II. Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Utvrđuju se ništavim upisi u zk.ul. ... k.o. P. i to za 1/13 dijela zgrade k.č.br.zgr. ... zgrada, dvorište, P., ... i ..., sa 380 m2 upisana u zk.ul. ... k.o. P., s kojim suvlasničkim dijelom je povezano pravo vlasništva na posebnom dijelu (24. etaža), poduložak 24, označen kao 10 PP2 koji se nalazi u prizemlju, a sastoji se od poslovnog prostora ukupne površine 19,71 m2, u korist S. Š. D. iz P., ..., a temeljen na prijedlozima za upis pod Z-8204/2005 upisano pod ...-red. br. ...

 

Nalaže se brisanje zemljišnoknjižnih upisa iz stavka I. presude uz istovremeni upis prava vlasništva u korist Grada Pule, OIB: ..., i to na 1/13 dijela zgrade k.č.br.zgr. ... zgrada, dvorište, P., ... i ..., sa 380 m2, upisana u zk.ul. ... k.o. P. s kojim suvlasničkim dijelom je povezano pravo vlasništva na posebnom dijelu (24. etaža), poduložak ..., označen kao ..., koji se nalazi u prizemlju, a sastoji se od poslovnog prostora, ukupne površine 19,71 m2, a temeljem pravomoćne sudske presude Općinskog suda u Puli posl.br. P-127/03 od 19. veljače 2004. godine koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Puli posl.br. Gž-1850/04 od 14. studenoga 2005. godine te se nalaže tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak."

 

III. Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 37.500,00 kuna, u roku od 15 dana.

 

IV. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška u iznosu od 18.750,00 kuna.“

 

Drugostupanjskom je presudom odlučeno:

 

„Uvažava se tužiteljeva žalba i djelomično se preinačava presuda Općinskog suda u Puli-Pola posl. br. P-1136/10-36 od 19. prosinca 2012. g., te se sudi:

 

Utvrđuje se da je Grad Pula vlasnik nekretnine i to 1/13 dijela zgrade kč. br. zgr. ... zgrada i dvorište sa 380 m2 upisane u zk. ul. ... KO P. s kojim je suvlasničkim dijelom povezano pravo vlasništva na posebnom dijelu (24. etaža) poduložak ..., označen kao ..., koji se nalazi u prizemlju, a sastoji se od poslovnog prostora površine 19,71 m2, te se nalaže tuženici da tužitelju izda ispravu podobnu za upis prava vlasništva, u roku od 15 dana, jer će u protivnom tu ispravu zamijeniti ova presuda.

 

Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak od 18.680,00 KN, u roku od 15 dana, dok se odbija zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška.“

 

Protiv drugostupanjske presude tuženica je izjavila reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP), s obzirom na to da je vrijednost predmeta spora označena iznosom od 432.000,00 kn, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i predložila je ovom revizijskom sudu da preinači drugostupanjsku presudu tako da odbije tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu ili da ukine presudu suda drugog stupnja i predmet vrati tom sudu na ponovno suđenje.

 

Tužitelj na reviziju nije odgovorio.

 

Revizija je osnovana.

 

Pobijanu presudu ovaj je sud ispitao u cijelosti jer je tužitelj u cijelosti revizijom i pobija, a samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a st. 1. ZPP), uzevši u obzir da je propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Predmet spora zahtjevi su tužitelja za utvrđenje da je vlasnik nekretnine opisane u izreci nižestupanjskih presuda i za obvezivanje tuženice da mu izda ispravu podobnu za upis tog prava vlasništva u zemljišnim knjigama te eventualno kumulirani zahtjevi za utvrđenje ništetnosti upisa u zemljišne knjige u korist tuženice i za brisanje tih upisa.

 

Tužitelj ove zahtjeve temelji na tvrdnjama:

 

- da je tuženica upisana kao vlasnica predmetne nekretnine,

 

- da je iz povijesnog izvatka za zk.ul. ... k.o. P. razvidno kako je osnova za upis vlasništva predmetne nekretnine u korist M. T. C. bila Sudska nagodba sklopljena između tužitelja i M. T. C. pred Općinskim sudom u Puli-Pola 21. siječnja 2000. pod brojem R2-6/00 odnosno dodaci toj nagodbi broj 1 i 2 od 1. veljače 2000. i 17. veljače 2000. te druge isprave, a u kojoj nagodbi sporna k.č.br. ... zgr. nije imala oznaku "zgr.", ali je unatoč tome sud nagodbu proveo kao da čestica ima tu oznaku,

 

- da je ta nagodba pravomoćnom sudskom odlukom posl.br. P-127/03 od 19. veljače 2000., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Puli posl.br. Gž-1850/04 od 14. studenoga 2005., utvrđena ništetnom te je naložena uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provođenja nagodbe, kada je kao vlasnik bio upisan tužitelj, a zbog čega da treba zaključiti da se povratom u prijašnje stanje poništavaju svi upisi nakon sudske nagodbe s dodacima,

 

- da tuženica svoj upis prava vlasništva temelji na ništetnom pravnom poslu sklopljenom s M. T. C., a to da je razvidno iz upisa zabrane otuđenja i opterećenja predmetne nekretnine (Z-2912/2000) i zabilježbe spora (Z-5887/00), a pravomoćna presuda da je osnova za brisanje i upisa prava vlasništva tuženice na temelju ugovora predbilježenog 30. ožujka 2000. te da treba zaključiti kako se pravomoćna presuda odnosi i na upis prava vlasništva u korist tuženice,

 

- da je iz navedenog razvidno da tuženica nije stekla pravo vlasništva na temelju valjane pravne osnove, jer je pravo vlasništva stekla od nevlasnika o čemu je imala saznanja i prije i nakon sklapanja pravnog posla te da tuženica nije postupala u dobroj vjeri,

 

- da je razvidno da je na temelju pravomoćne sudske odluke Grad Pula vlasnik spornog poslovnog prostora, jer je tom odlukom naloženo da se u zemljišnim knjigama izvrši povrat u prijašnje stanje prije provođenja nagodbe, kada je kao vlasnik toga poslovnog prostora bio upisan Grad Pula koji je ex lege stekao pravo vlasništva.

 

Prvostupanjski sud je glavne i eventualno kumulirane tužbene zahtjeve odbio obrazloživši u bitnom:

 

- da su nejasni i proturječni već sami navodi tužbe glede činjenica tužiteljeva vlasništva, jer da tužitelj tvrdi kako je „razvidno da je temeljem pravomoćne sudske odluke ... vlasnik spornog poslovnog prostora“, ali i da je „ex lege“ stekao pravo vlasništva, tako da proizlazi da tužitelj istovremeno tvrdi da je vlasništvo stekao na temelju sudske odluke i na temelju zakona,

 

- da kada se radi o stjecanju prava vlasništva na temelju zakona, tužitelj uopće ne obrazlaže na temelju kojeg je zakona stekao to pravo,

 

- da su navodi o stjecanju prava vlasništva na temelju sudske odluke neosnovani jer se presudom na koju se tužitelj poziva uopće nije odlučivalo o pravu vlasništva već samo i isključivo o ništetnosti sudske nagodbe i uspostavi zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provođenja te nagodbe,

 

- da značajnim smatra i to što je ukinuto rješenje kojim je dopušten upis prava vlasništva u korist Grada Pule te je „nekretnina vraćena u prijašnje stanje i (ponovo) uknjižena kao društveno vlasništvo s pravom korištenja O. P.“ te

 

- da, osim toga, tuženicu štiti načelo povjerenja u zemljišne knjige.

 

Drugostupanjska presuda utemeljena je na obrazloženju kako nisu sporne činjenice:

 

- da je kč. br. ... zgrada i dvorište sa 380 m2 KO P. bila uknjižena kao društveno vlasništvo nositelja prava korištenja bivše O. P., a nakon toga kao vlasništvo Grada Pule,

 

- da je temeljem dodataka sudske nagodbe od 21. siječnja i 1. veljače 2000. posl. br. R2-6/00 sklopljene između Grada Pule i M. T. C. kao vlasnice te nekretnine po rješenju od 18. veljače 2000. br. Z-771/00 uknjižena M. T. C.,

 

- da je tuženica (a ne tužiteljica, kako je to zbog očite pogreške u pisanju navedeno u drugostupanjskoj presudi) bila zakupnik poslovnog prostora u prizemlju te zgrade površine 19,71 m2 (spornog dijela zgrade) na temelju ugovora o zakupu sklopljenog s tužiteljem te da ju je tužitelj nakon sklapanja nagodbe obavijestio da je vlasnik nekretnine M. T. C., koja je stupila u položaj zakupodavca,

 

- da je tuženica s M. T. C. 16. ožujka 2000. sklopila predugovor o kupoprodaji spornog poslovnog prostora i ishodila predbilježbu prava vlasništva po rješenju od 30. ožujka 2000. posl. br. Z-1537/00, a do uspostave etažnog vlasništva,

 

- da je 21. lipnja 2000. na temelju rješenja posl. br. P-1640/00 od 19. lipnja 2000. zabilježena privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja,

 

- da je 10. srpnja 2000. pod posl. br. Z-3175/00 zabilježen odbijen prijedlog M. T. C. za provedbu etažne diobe na kč. br. ... KO P.,

 

- da je 23. studenog 2000. pod posl. br. Z-5887/00 zabilježeno da se vodi spor pod posl. br. P-1640/00,

 

- da je 13. prosinca 2002. (Z-8591/02) na temelju rješenja od 12. prosinca 2002. posl. br. Ovr-4883/02 zabilježena privremena mjera zabrane otuđenja ili opterećenja,

 

- da je 13. siječnja 2003. pod posl. br. Z-212/03 zabilježen spor posl. br. P-127/03,

 

- da je rješenjem posl. br. Gž-3345/04 od 18. listopada 2004. ukinuto rješenje od 5. studenog 1999. posl. br. Z-4382/02 i predmet vraćen na ponovni postupak, posljedica čega je bilo vraćanje na stanje prije uknjižbe prava vlasništva u korist tužitelja i odlučivanje o daljnjem slijedu upisa,

 

- da su u ponovljenom postupku rješenjem od 5. travnja 2005. (Z-4418/05) cijela kč. br. ... zgr. i svi posebni dijelovi uknjiženi kao vlasništvo M. T. C.,

 

- da je 25. travnja 2005. (Z-5412/05) na temelju prodajnog ugovora od 18. travnja 2005. predbilježeno pravo vlasništva spornog posebnog dijela za korist tuženice,

 

- da je 20. lipnja 2005. (Z-8204/05) izvršena uknjižba prava vlasništva u korist tuženice, jer je opravdala predbilježbu,

 

- da je presudom prvostupanjskog suda posl. br. P-127/03 koja je potvrđena presudom ovog suda posl. br. Gž-1850/04 od 14. studenog 2005. utvrđena ništavom nagodba temeljem koje je M. T. C. uknjižena kao vlasnica kč. br. ... zgr. i naložena uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe te nagodbe, a zemljišnoknjižni sud je odbio provesti tu presudu.

 

Potom drugostupanjski sud obrazlaže kako je pogrešno prvostupanjski sud ocijenio da je tuženica bila pošteni stjecatelj pri kupnji nekretnine od M. T. C., jer je tuženica imajući saznanja da su protiv njene prednice pokrenuti sporovi u kojima se osporava njeno vlasništvo i unatoč zabilježbama privremenih mjera zabrane otuđenja i opterećenja, sklopila ugovor na temelju kojeg je njeno vlasništvo upisano u zemljišne knjige te zaključuje kako su osnovani tužiteljevi zahtjevi za utvrđenje da je tužitelj vlasnik sporne nekretnine i za obvezivanje tuženice da mu izda tabularnu ispravu podobnu za upis toga prava u zemljišnim knjigama.

 

Osnovano tuženica u odnosu na izreku i obrazloženje drugostupanjske presude ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Tako osnovano tuženica prigovara da je drugostupanjski sud naveo kako prvostupanjsku presudu preinačuje djelomično, što upućuje na to da prvostupanjsku presudu u nekom dijelu ne preinačuje, nego je, po naravi stvari djelomično ili potvrđuje ili ukida, a da pritom nije jasno na koji se dio izreke prvostupanjske presude, inače podijeljene u četiri točke, preinaka odnosi, nakon čega je prihvatio glavne tužbene zahtjeve, ne navevši što je odlučeno glede eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva koji je prvostupanjski sud također odbio kao neosnovan.

 

Osnovano se revizijom upućuje i na nedostatke u obrazloženju drugostupanjske presude koji se tiču izostanka razloga o odlučnim činjenicama, zbog čega se presuda ne može ispitati.

 

Konkretno, osnovano tuženica navodi kako je drugostupanjski sud zaključak o osnovanosti tužbenih zahtjeva, onog za utvrđenje prava vlasništva i onog za izdavanje tabularne isprave, obrazložio razlozima kojima se ukazuje samo na pogrešnu ocjenu prvostupanjskog suda glede pitanja postupanja tuženice s povjerenjem u zemljišne knjige u situaciji kada je kao kupac sklapala ugovor o kupoprodaji s M. T. C. kao prodavateljicom, kao da samo o tome ovisi osnovanost tih tužbenih zahtjeva, uopće pritom ne dajući razloge o tome zašto je baš tužitelja utvrdio vlasnikom predmetne nekretnine i otkud proizlazi tuženičina obveza da tužitelju izda tabularnu ispravu za upis toga vlasništva, te ne navodeći niti jedan materijalnopravni propis na kojima se temelje prihvaćeni tužbeni zahtjevi. Pritom ovaj sud ističe kako nenavođenje materijalnopravnih propisa na kojima se temelji odluka o nekom tužbenom zahtjevu samo po sebi ne mora dovesti do toga da se presuda ne može ispitati i, time, do počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ali samo ako se iz obrazloženja odluke može zaključiti na kojem se materijalnom pravu odluka temelji, što kod pobijane presude nije slučaj.

 

Naime, kako je već prethodno navedeno, prvostupanjski je sud tužbene zahtjeve odbio kao neosnovane prvenstveno obrazlažući da tužitelj nije dokazao da je on vlasnik predmetne nekretnine, te da nije ni jasno na kojim osnovama sam tužitelj temelji svoje pravo vlasništva.

 

Inače, iako tužitelj tvrdi da je vlasništvo stekao na temelju određene sudske presude, može se, s obzirom na ostale tužbene navode i kasnije navode u postupku, zaključiti da pri tome na tu presudu u vezi sa svojim vlasništvom upućuje prvenstveno i samo stoga kako bi ukazao da je njome, po tužbi Državnog odvjetništva Republike Hrvatske protiv njega i M. T. C. kao tuženika, ništetnom utvrđena sudska nagodba kojom je tužitelj vlasništvo predmetne nekretnine prenio na M. T. C. i određena uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, pa da je stoga i dalje vlasnik sporne nekretnine, a koje vlasništvo je inače, prije sklapanja te nagodbe, stekao ex lege“ (iako taj navod o stjecanju prava vlasništva ex lege dalje ne obrazlaže). Tužitelj, međutim, tvrdi i da je pravomoćno odbijen njegov zahtjev za provedbu navedene presude u zemljišnim knjigama, tako da zapravo ne može svoje vlasništvo upisati temeljem presude kojom je naložena uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja (u svoju korist, kako to smatra tužitelj da bi trebalo proizlaziti iz te presude), navevši da je odbijen smo zbog nekih formalnih nedostataka u izreci presude, pa da ima pravni interes za predmetnu tužbu.

 

O takvom tužiteljevom shvaćanju osnovanosti njegova tužbenog zahtjeva za utvrđenje prava vlasništva drugostupanjski sud, iako ga prihvaća, ne daje obrazloženje, već samo obrazlaže razloge svog stava da tuženicu ne štiti načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige pa da ni tuženica nema valjanu osnovu za stjecanje prava vlasništva. To, međutim, ne daje odgovor na pitanja zašto je vlasnik tužitelj i zašto mu tuženica mora izdati tabularnu ispravu za upis prava vlasništva u zemljišne knjige, na što je tuženicu obvezao, a što bi pak upućivalo na shvaćanje da su stranke u vezi s predmetnom nekretninom u nekom obveznopravnom odnosu, o čemu drugostupanjska presuda također ne sadrži razloge.

 

S obzirom na navedeno, drugostupanjsku presudu nije moguće ispitati, zbog čega je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Stoga je na temelju odredbe čl. 394. st. 4. ZPP pobijana presuda ukinuta i predmet vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje (toč. I. izreke ovog rješenja).

 

U ponovnom će postupku drugostupanjski sud, odlučujući o tužiteljevoj žalbi, ponovno ispitati prvostupanjsku presudu i o tome donijeti novu odluku, vodeći računa o počinjenoj bitnoj povredi postupovnopravne odredbe na koju je ovim rješenjem ukazano.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP (toč. II. izreke ovog rješenja).

 

Zagreb, 4. ožujka 2020.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Željko Glušić, v.r.