1

 

 

R E P U B L I K A    H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak, predsjednice vijeća, Ivanke Maričić-Orešković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja  V. C. pok. A. iz K. S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik Z. S. odvjetniku u T.,  protiv tuženika 1. P. M. pok. I. iz O. D., OIB: ..., zastupan po punomoćniku M. K. odvjetniku  u T., 2. D. V. pok. F. –S. O. D., 3. V. V. pok. F.-S. O. D., 4. I. G. ž. R. pok. F.-S. iz K. Š., radi utvrđenja i zabrane uznemiravanja, rješavajući žalbu 1-tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj P-6461/15 od 22. prosinca 2017., u sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2020.,

r i j e š i o   j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj       P-6461/15 od 22. prosinca 2017. u odnosu na 1-tuženika i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja koji je glasio:

„ I Nalaže se uknjižba prava stvarne služnosti staze i kolnika u korist čest. zem. 1924/176 k.o. O. kao povlasnog dobra, a na teret čest. zem. 1924/179, 1924/180 i 1924/178 sve k.o. O. , kao poslužnog dobra, a koji upis su dužni trpjeti tuženik  pod 1/, kao vlasnik čest. zem. 1924/180 k.o. O., te tuženici pod  2/, 3/ i 4/ kao isključivi nasljednici B. I. ž. D. upisane zemljišnoknjižne vlasnice na čest. zem. 1924/179 i 1924/178 k.o. O..

 

II Utvrđuje se da je tuženik pod 1/ uznemirio tužitelja u izvršavanju njegovih vlasničkih ovlaštenja na čest. zem. 1924/176 k.o. O. na način da mu osporava širinu dijela pristupnog puta, (koji put je označen kao čest. zem. 1924/179, 1924/180 i 1924/178 sve k.o. O. ,  i koji vodi od javnog puta do nekretnine tužitelja označene kao čest. zem. 1924/176 k.o. O. i koji je označen slovima M,L,K,G,D,E,F,M u vještvu stalnog sudskog vještaka za geodeziju Z. R. S. 5.6.2015.» a  koje vještvo je sastavni dio ove presude), označenog kao čest. zem. 1924/180 k.o. O. koji je u cijeloj svojoj dužini širok 5,00 m, tvrdeći da je isti dio pristupnog puta označen kao čest. zem. 1924/180 širok 3,00 m i ometajući tužitelja na naprijed opisani dio pristupnog puta koristi  je u cijeloj širini od 5,00 m na način da je na sjevernoj međi čest. zem. 1924/180 k.o. O. i to na točki N označenoj u vještvu stalnog sudskog vještaka za geodeziju Z. R. S. 5.6.2015.» postavio betonski stup širine 0,48 m, dužine 0,50 m i visine 1,37 m te od točke N do točke G označenih u vještvu stalnog sudskog vještaka za geodeziju Z. R. S. 5.6.2015.», koje vještvo je sastavni dio ove presude, postavio betonski zid te na taj način suzio širinu  dijela naprijed  opisanog pristupnog puta i to baš na sjevernoj međi čest. zem. 1924/180 k.o. O. sa širine od 5,00 m na širinu od 3,15 m, pa se nalaže tuženiku pod 1/ da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe uspostavi prijašnje stanje dijela pristupnog puta (koji put je označen kao čest. zem. 1924/179, 1924/180 i 1924/178 sve k.o. O. ,  i koji vodi od javnog puta do nekretnine tužitelja označene kao čest. zem. 1924/176 k.o. O. i koji je označen slovima M,L,K,G,D,E,F,M u vještvu stalnog sudskog vještaka za geodeziju Z. R. S. 5.6.2015.» a  koje vještvo je sastavni dio ove presude,  označenog kao čest. zem. 1924/180 k.o. O., na način da ukloni betonski stup širine 0,48 m, dužine 0,50 m i visine 1,37 m , a koji betonski put je označen slovom N  u vještvu stalnog sudskog vještaka za geodeziju Z. R. S. 5.6.2015.» , koje vještvo je sastavni dio ove presude, te da ukloni betonski zid koji se proteže od točke N do točke G označenih u vještvu stalnog sudskog vještaka za geodeziju Z. R. S. 5.6.2015.» a  koje vještvo je sastavni dio ove presude.

Ujedno se zabranjuje tuženiku pod 1/ , pod prijetnjom ovrhe, da ubuduće na takav ili tome sličan način ometa tužitelja u izvršavanju njegovih vlasničkih ovlaštenja na čest. zem. 1924/176 k.o. O.."

 

U točki II. izreke nalaže se 1-tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od  8.487,54 kn sa zakonskom zateznom kamatom od  22. prosinca 2017. do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

Protiv citirane presude pravovremenu žalbu izjavljuje 1-tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. t. 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP).

 

Predlaže da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Sud prvog stupnja utvrđuje da je predmet spora zahtjev tužitelja usmjeren za zaštitu uznemiravanja njegovog prava vlasništva nekretnine označene kao čest. zem. 1924/176 površine 456 m2 k.o. O., a koje uznemiravanje je počinio 1-tuženik izgradnjom betonskog zida i betonskog stupa na dijelu čest. zem. 1924/180 k.o. O. na način da je suzio širinu puta sa širine od 6 m na širinu od 3,15 m, te zabrana svakog takvog ili sličnog uznemiravanja ubuduće. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi uknjižbe prava služnosti staze i kolnika u korist nekretnine u vlasništvu tužitelja označene kao čest. zem. 1924/176 k.o. O. kao povlasnog dobra na teret čest. zem 1924/180 k.o. O. kao poslužnog dobra u vlasništvu 1-tuženika.

 

Među strankama nije sporno da je tužitelj vlasnik čest. zem. 1924/176 k.o. O. u površini od 456 m2, da je 1-tuženik vlasnik čest. zem. 1924/22 površine 247 m2, čestice zgrade od 1643, površine 50 m2 i čest. zem. 1924/180-put površine 11 m2, sve k.o. O. zk. ul. 2395. Isto tako proizlazi da je prednica 2., 3 i 4. –tuženika B. I. ž. D. uknjižena kao vlasnica čest. zem. 1924/177, čest. zem. 1924/19/21 kao i čest. zem. 1924/178/179 k.o. O. u naravi putevi površine 2013 m2, odnosno 111 m2.

 

Isto tako sud utvrđuje a prema priloženom položajnom nacrtu od studenoga 1988. godine da je čestica u vlasništvu tužitelja čest. zem. 1924/176 nastala parcelacijom čest. zem. 1924/19 od koje su još nastala i čest. zem. 1924/177 i 1924/178 k.o. O. koji su vlasništvo prednice tuženika 2., 3. i 4.-tuženika, a iz istog nacrta proizlazi da je čestica u naravi put označen kao čest. zem. 1924/180 vlasništvo 1-tuženika nastala cijepanjem čest. zem. 1924/22 k.o. O.. U privitku navedenog nacrta i skice mjerenja od 11. studenoga 1988. priložen je zapisnik iz kojeg proizlazi da su u prisutnosti prednika tuženika 2., 3. i 4. I. B. i prednika tuženika 1.V. B. izvršena parcelacija čest. zem. 1924/19, 1924/21 i 1924/22 k.o. O., da je pristupni put širine 5 m formiran od čest. zem. 1924/21 i /22 , da površina tog puta iznosi 11 m2 te predstavlja dio čest. zem. 1924/22 koja je u posjedu V. B. odnosno prednika 1. -tuženika, a radi se upravo o spornom pristupnom putu koji je parcelacijom čestice 1924/22 dobio oznaku čest. zem. 1924/180 k.o. O. površine 11 m2, koja je u vlasništvu 1-tuženika. Proizlazi da je 1-tuženik uknjižen kao vlasnik navedene nekretnine na temelju kupoprodajnog ugovora od 15. veljače 1994. kojim je od V. S. kupio upravo čest. zem. 1924/180 i čest. zem. 1924/22 k.o. O..

 

Nadalje, sud prvog stupnja utvrđuje da je očevidom na licu mjesta od 16. travnja 2015. utvrđeno je da se nekretnina nalazi u O. D. predio O. V. kod kućnog broja 3, predmet spora predstavlja dio pokazanog puta za koji tužitelj tvrdi da je širine 5 m, i u odnosu na koju traži uknjižbu prava stvarne služnosti staze i kolnika, i u odnosu na koju je postavio zahtjev za zaštitu od uznemiravanja u odnosu na tuženika pod 1.  Utvrđeno je da se do predmetne parcele dolazi pristupnim putem  iz pravca istoka , nekretnina tužitelja je položena kao treća od pristupnog zemljanog kolnog puta, a zadnja u nizu do mora, dok je nekretnina tuženika pod 1 smještena jugozapadno u odnosu na nekretninu tužitelja , a sa južne strane pristupnog zemljanog kolnog puta kojim tužitelj i tuženik  pristupaju do svojih nekretnina.

 

Prilikom očevida vještak geometar navodi da predmet prijepora predstavlja pristup na nekretninu tužitelja koji pristup u naravi ima širinu od 3,15 m, a počinje od ogradnog  betonskog zida susjedne nekretnine s istočne strane pa prema zapadu do armirano betonskog stupa širine 0,48 m, dužine 0,50 m i visine 1,37 m, a koji zid je po kazivanju tuženika on izgradio i u njegovom je posjedu.

 

Vještak je utvrdio da visinska razlika sa zemljanog kolnog pristupnog puta na nekretninu tužitelja iznosi promjenjive visine od 0,80 m do 0,90 m.

 

Isto tako uvidom u nalaz i mišljenje vještaka Z. R. utvrđuje da je isti posebno označio nekretninu tužitelja označenu kao čest. zem. 1924/176 k.o. O. kao lik obojan plavom bojom i označen slovima ABCDEA, dok je lik označen slovima DEFMLKGD koji je obojan žutom bojom označio i predstavlja zemljani kolni put koji je na dijelu FMLK u funkciji i predstavlja kat. čest. zem. 1924/179 , a u dijelu GFK predstavlja podest- krivinu, kat oznake 1924/180 preko koje je planiran kolni pristup na čest. zem. 1924/178 k.o. O.. Prema dopunskom nalazu i mišljenju vještaka od 25. travnja 2017. utvrđuje se da je širina zemljanog puta označenog kao čest. zem. 1924/179 k.o. O. u spoju sa putom  prikazanim u skici vještva kao U. O. V. označen slovima L-M navodeći da širina istog iznosi 5m, a kako je to i određeno u skici mjerenja od 5. prosinca 1988. Proizlazi da temeljem navedene dokumentacije širina puta u cijeloj dužini M-F odnosno L-K do međe tuženikove nekretnine K-F širine 5m kao i radijus krivine iz točke F preko točke K do točke G iznosi 5m.

 

Nadalje, sud prvog stupnja utvrđuje da na temelju cjelokupno izvedenog dokaznog je u postupku nedvojbeno da je tužitelj prilikom kupoprodaje svoje nekretnine označene kao čest. zem. 1924/176 k.o.. O. sa svojom prednicom I. B. zasnovao pravo stvarne služnosti staze i kolnika preko pristupnog puta označenog kao čest. zem. 1924/178/179 kao i puta označenog kao čest. zem. 1924/180 k.o. O. koji ima površinu od 11 m2, a koji put je nastao parcelacijom čestice 1924/22 k.o. O. vlasništvo prednice tuženika pod 1. V. S., sada tuženika pod 1. temeljem kupnje iz 1994.g., a na što ukazuje i ponašanje tuženika pod 2, 3 i 4 koji  su nasljednici iza pok. B. I. ž. D. koja je bila ranija stvarna vlasnica čest. zem. 1924/177/178/179 sve k.o. O., a koji su tužitelju priznali to pravo stvarne služnosti na teret njihovih čestica 1924/178 i /179 k.o. O. a u korist njegove čestice 1924/176 k.o. O.. Nedvojbeno je da su njihove čestice nastale cijepanjem matične parcele 1924/19 k.o. O. , parcelacijom iz 1988.g., a što sve proizlazi iz položajnog nacrta od 11.11.1988.g., skice mjerenja iz 1988.g. i zapisnika u privitku istih, a iz kojeg proizlazi da su ranije vlasnice nekretnina koje su sada vlasništvo tužitelja te tuženika i to B. I. te S. V. postigle dogovor na način da su od svojih čest. zem. 1924/19/21/22 k.o. O. formirale pristupni put širine 5 m za pristup na svoje nekretnine, te da je upravo put površine 11 m2 nastao cijepanjem parcele 1924/22 a koja je dobila novu oznaku kao čest. zem. 1924/180 k.o. O. površine 11 m2 koja parcela je nedvojbeno vlasništvo tuženika pod 1. M. P. osnovom kupnje i to je pravo stekao  uknjižbom u zemljišnoj knjizi.

 

Sud prvog stupnja smatra da je tužitelj svoju nekretninu kupio 1992. a 1.-tuženik 1994. te je u vrijeme kupoprodaje znao za pristupni put sa susjedne nekretnine o čemu je iskazivao i svjedok V. S., prednica od koje je isti kupio predmetne nekretnine 1924/22 i 1924/180 k.o. O., a iz njihovih iskaza proizlazi kako je od njezine parcele 1924/22 i susjedne parcele u vlasništvu prednika tužitelja i tuženika pod 2., 3. i 4. B. I. formiran pristupni put širine 3 m, iako iz dostavljenih skica mjerenja, položajnog nacrta, zapisnika koji je prilog skici mjerenja iz 1988. proizlazi da je širina tog puta 5 m, da je isti formiran još 1988. godine kako to potvrđuje i vještak R. u svojoj dopuni vještva 25. travnja 2017. i da baš u onom dijelu označenom u skici vještaka slovima LMFKGF formiran put širine 5 m, a nesporno je da je širina spornog puta i u dijelu do javnog puta širine 5 m, prema katastarskim mapama.

 

S druge strane 1-tuženik tužitelju ne osporava pravo služnosti staze i kolnika preko njegove parcele u naravi puta čest. zem. 1924/180 k.o. O., ali mu to pravo priznanje na način da se služi tim dijelom puta u širini od 3 m, a ne u širini od 5 m, iako je širina preostalog dijela puta nedvojbeno 5 m, koje navode 1-tuženika sud prvog stupnja ne prihvaća.

 

Polazeći od odredbe čl. 167. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; ZV) zaključak je suda prvog stupnja da je 1-tuženik neosnovano uznemiravao tužitelja u izvršavanju njegovih ovlaštenja na navedenoj nekretnini izgradnjom betonskog stupa na točni N vještaka R. i betonskog zida koji je postavio od točke N do točke G, suzivši predmetni sporni put 1924/180 na širinu od 3,15 m sa širine od 5 m kako je to ranije iznosilo, a s obzirom da je temeljem skice mjerenja z 1988. širina puta u cijeloj dužini puta M-F odnosno L-K do međe tuženikove nekretnine K-F širine 5 m, kao i radius krivine iz točke F preko točke K do točke G iznosi 5 m.

 

Stoga sud prvog stupnja usvaja tužbeni zahtjev tužitelja, dok u odnosu na 2., 3. i 4.-tuženika utvrđuje da isti iako uredno pozvani nisu pristupili na ročište 27. listopada 2014. niti su osporili tužbeni zahtjev pa pozivom na odredbu čl. 332. ZPP-a udovoljava tužbenom zahtjevu presudom zbog izostanka, a u odnosu na točku I. tužbenog zahtjeva tužitelja.

 

Suprotno žalbenim navodima 1-tuženika nije ostvarena bitna procesna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a jer da sud nije odlučio o njegovom prijedlogu za saslušanje vještaka Z. R.. Naime, navedeni vještak je sačinio svoj dopunski nalaz i mišljenje od 21. travnja 2017. koji je 1-tuženik zaprimio te nije imao nikakve primjedbe već je na ročištu od 20. studenoga 2017. predlagao saslušanje istoga, što je sud prvog stupnja pravilno odbio. Naime, da bi se moglo govoriti o bitnoj procesnoj povredi iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a potrebno je da nezakonito postupanje suda rezultira nemogućnošću stranke da raspravlja pred sudom što u konkretnom slučaju nije ostvareno budući je 1-tuženik imao mogućnosti stavljanja primjedbe na dopunski nalaz i mišljenje vještaka, a saslušanje istoga nije bilo neophodno radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja. Ispitujući po službenoj dužnosti postojanje neke od drugih bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila ostvarena neka od tih bitnih procesnih povreda.

 

Iako bi bila prihvatljiva utvrđenja suda prvog stupnja da je tužitelj prilikom kupoprodaje svoje nekretnine čest. zem. 1924/86 k.o. O. zasnovao pravo stvarne služnosti staze i kolnika preko pristupnog puta označenog kao čest. zem. 1924/178 i 1924/179 kao i puta označenog kao čest. zem. 1924/180 k.o. O. koji ima površinu od 11 m2, a koji je nastao parcelacijom čestice 1924/22 k.o. O. vlasništvo prednice 1-tuženika V. S. – sada 1-tuženika, a kraj činjenice da 1-tuženik ne osporava tužitelju pravo služnosti staze i kolnika preko njegove parcele u naravi puta čest. zem. 1924/180 k.o. O. ali mu priznaje na način da se služi tim dijelom puta u širini od 3m a ne u širini od 5m, nije bilo moguće potvrditi presudu suda prvog stupnja s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja.

 

Odredbom čl. 220. ZV-a propisano je da je način stjecanja služnosti na nekretnini uknjižba u zemljišnu knjigu, uknjižba će se provesti u teretovnici zemljišnoknjižnog uloška u kojem je upisana poslužna nekretnina, a sadržaj i opseg služnosti treba opisati što određenije te navesti eventualne i prostorne granice ako je izvršavanje služnosti ograničeno na jedan fizički dio čestice kao u konkretnom slučaju u odnosu na nekretninu čest. zem. 1924/180 vlasništvo 1-tuženika što potvrđuje i nalaz i mišljenje vještaka geometra Z. R.. Stoga sud prvog stupnja nije mogao prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja kojim se nalaže uknjižba prava stvarne služnosti staze i kolnika u korist čest. zem. 1924/176 k.o. O. kao povlasnog dobra na teret čest. zem. 1924/179, 1924/180 i 1924/188 sve k.o. O. kao poslužnog dobra, koji su upis dužni trpjeti tuženici već je trebalo pozvati tužitelja u smislu odredbe čl. 109. ZPP-a da točno opiše sadržaj i opseg služnosti te eventualno prostorne granice u odnosu na nekretninu čest. zem. 1924/180 k.o. O. da bi bile ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 220. ZV-a o načinu stjecanja služnosti na nekretnini.

 

Stoga će u nastavku postupka sud prvog stupnja, a u skladu s uputama iz ovoga rješenja pozvati tužitelja u smislu odredbe čl. 109. ZPP-a da točno postavi tužbeni zahtjev odnosno točan opis sadržaja i opsega služnosti, ocijeniti će do sada provedene dokaze i nakon toga ponovno odlučiti o postavljenom tužbenom zahtjevu.

 

Slijedom svega obrazloženog pozivom na odredbu čl. 370. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

 

U Rijeci 4. ožujka 2020.

 

 

    Predsjednica vijeća

 

Branka Ježek Mjedenjak