Baza je ažurirana 02.06.2025.
zaključno sa NN 76/25
EU 2024/2679
- 1 - Rev 2635/2015-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. o. d.d. (prije J. o. d.d.), Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva G. P. iz Z., P. S., S., protiv tuženice I. G. B. iz S., OIB: ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gžo-755/2014 od 26. ožujka 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pi-862/13 od 6. lipnja 2014., u sjednici održanoj 4. ožujka 2020.,
r i j e š i o j e :
I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gžo-755/2014 od 26. ožujka 2015. i presuda Općinskog suda u Splitu broj Pi-862/13 od 6. lipnja 2014., u dijelu kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za platež zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice od 285.074,83 kuna za razdoblje od 14. ožujka 2011. do 20. studenoga 2013., i u tom dijelu se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I-Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana na ime stjecanja bez osnova isplatiti tužitelju iznos od 285.074,83 kuna sa zateznom kamatom koja teče od 20.studenog 2013. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za 5% poena, dok se za više zatraženi tijek zatezne kamate od 14.ožujka 2011.do 20.studenog 2013.zahtjev tužitelja odbija.
II-Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana na ime parničnog troška isplatiti tužitelju iznos od 25.250,00 kuna sa zateznom kamatom koja teče od 6. lipnja 2014. do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za 5% poena."
Presudom suda drugog stupnja suđeno je:
"Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-862/13 od 6. lipnja 2014. godine u pobijanom dijelu točke I. o tijeku zakonske zatezne kamate, te u točci II. njene izreke kojom je odlučeno o troškovima postupka."
Protiv presude suda drugog stupnja u dijelu kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za platež zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice od 285.074,83 kuna za razdoblje od 14. ožujka 2011. do 20. studenoga 2013., tužitelj je podnio izvanrednu reviziju pozivom na odredbu članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje podredno preinačiti. Potražuje trošak revizije.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija tužitelja je osnovana.
Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica vrati iznos od 285.074,83 kuna s osnove stečenog bez osnove, a koji iznos je isplaćen tuženici na temelju pravomoćne presude koja je ukinuta odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
Prema odredbi članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZPP) u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi članka 382. stavak 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Odredbom članka 382. stavak 3. ZPP propisano je da stranke u izvanrednoj reviziji trebaju određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg su je podnijeli uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatraju da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
U predmetnoj reviziji tužitelj je postavio pravna pitanja:
1. "Da li je stjecatelj od trenutka zaprimanja odluke revizijskog suda o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i ukidanju osnove stjecanja pa nadalje, savjestan ili nesavjestan stjecatelj?"
2. "Od kada teče zakonska zatezna kamata u situaciji kada revizijski sud prihvati izvanredni pravni lijek te ukine osnov stjecanja, odnosno da li je to od dana dostave odluke stjecatelju ili od dana podnošenja tužbe za povrat neosnovano stečenog?"
3. "Da li je sud drugog stupnja svoju odluku dužan obrazložiti?"
4. "Da li odluka suda drugog stupnja može ignorirati argumentirane žalbene navode na način da se na iste uopće ne osvrne niti jednom rečenicom obrazloženja?"
5. "Da li odluka suda drugog stupnja može ignorirati mjerodavne materijalnopravne odredbe na način da u obrazloženju odluke ne navodi niti jednu materijalnopravnu odredbu na temelju koje je odluku donio?"
Obrazlažući razloge važnosti postavljenih pravnih pitanja revident se pozvao na odluku Županijskog suda u Šibeniku broj: Gž-1123/14 od 25. kolovoza 2014., odluku Županijskog suda u Rijeci broj: Gž-3413/10 od 2. veljače 2011. te odluku Županijskog suda u Splitu broj: Gžo-72/13 od 27. lipnja 2013.
Izvanredna revizija tužitelja osnovana je u pogledu 1. i 2. pravnog pitanja, a koji se u biti svode na pitanje početka tijeka zakonskih zateznih kamata u situaciji kada revizijski sud prihvati izvanredni pravni lijek te ukine presudu temeljem koje je izvršena neka isplata novčanih sredstava.
U konkretnom slučaju iznos od 285.074,83 kuna na ime naknade štete tuženici je od strane tužitelja, isplaćen na temelju odluke suda koja je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske ukinuta. Dakle, taj iznos tuženica je primila od tužitelja na temelju osnove koja je kasnije otpala. Nižestupanjski sudovi su pozivajući se na odredbu članka 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08, dalje: ZOO) na iznos od 285.074,83 kuna tužitelju priznali zakonske zatezne kamate od podnošenja tužbe do isplate.
Osnovano revident u podnesenoj izvanrednoj reviziji postavljenim 1. i 2. pravnim pitanjima osporava pravilnost pravnog shvaćanja nižestupanjskih sudova.
Prema odredbi članka 1115. ZOO propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
Odredbom članka 1117. stavak 2. ZOO propisano je da se stjecatelj smatra nepoštenim od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i dužan je vratiti primljeno na osnovi koja je otpala s kamatama od trenutka kad je postao nepošten.
Slijedom citiranih zakonskih odredbi proizlazi zaključak ovoga suda da su sud drugog i prvog stupnja pogrešno primijenili materijalno pravo odlučujući o dijelu tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete, jer nisu primijenili odredbu članka 1117. stavak 2. ZOO.
Naime, saznanjem tuženice (primitkom presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom su ukinute presude Županijskog suda u Splitu i Općinskog suda u Splitu) otpala je pravna osnova za prijelaz imovine tužitelja u imovinu tuženice, čime je tuženica postala nesavjesna, pa je od tada u obvezi platiti zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos.
Identično pravno shvaćanje zauzeto je i u odlukama ovog suda broj: Rev-1321/14 od 9. srpnja 2019. i Rev-1422/18 od 22. kolovoza 2018.
S obzirom na navedeno ostala postavljena pravna pitanja postala su bespredmetna.
Zbog pogrešnog pravnog shvaćanja da tužitelju na dosuđeni iznos naknade štete, zakonske zatezne kamate teku od podnošenja tužbe, u provedenom parničnom postupku pred nižestupanjskim sudovima nije utvrđena odlučna činjenica i to kada je tuženoj dostavljena odluka o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka, zbog čega nema uvjeta za preinaku pobijane presude, pa je na temelju odredbe članka 395. stavak 2. ZPP valjalo ukinuti nižestupanjske presude u revizijom pobijanom dijelu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (članak 166. stavak 3. ZPP).
Mirjana Magud, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.