- 1 -              Rev 427/2014-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 427/2014-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović – Ivanišević predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. F. iz M., koju zastupa punomoćnik G. L., odvjetnik u S., protiv tužene Lj. T. iz Z., koju zastupa punomoćnik L. A., odvjetnik u S., zbog smetanja posjeda, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžsp-268/13 od 16. listopada 2013., kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Supetru poslovni broj P-287/11 od 2. travnja 2013., u sjednici održanoj 4. ožujka 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

1. Prihvaća se revizija tužiteljice L. F., preinačuje se rješenje Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžsp-268/13 od 16. listopada 2013. i rješava:

 

Odbija se žalba tuženice Lj. T. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Supetru poslovni broj P-287/11 od 2. travnja 2013. u odnosu na odluku o glavnoj stvari.

 

2. Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 7.060,16 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 5.660,16 kuna od 2. travnja 2013. pa do isplate, u roku od 8 dana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem prihvaćen je tužbeni zahtjev te je tužiteljici pružena posjedovna zaštita u odnosu na posjed prava stvarne služnosti na čest. zem. 2245 K.O. M. zbog smetanja posjeda koje se dogodilo u svibnju 2011. Odlukom je o parničnim troškovima obvezana tuženica naknaditi tužiteljici trošak u iznosu od 5.660,16 kuna s kamatom od presuđenja do isplate.

 

Rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžsp-268/13 od 16. listopada 2013., suđeno je:

 

"I. Uvažava se žalba tužene te se preinačuje rješenje Općinskog suda u Supetru broj P-287/11 od 02. travanja 2013. godine, i sudi:

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„Time što je tužena u svibnju 2011. godine na nekretnini označenoj kao čest. zem. 2245 K.O. M. ispred ulaza u nekretninu označenu kao čest. zgr. 417/1 K.O. M. postavila drveni podest, improviziranu nadstrešnicu, žardinjeru i postavila stol, stolice, ležaljku, ormariće i drugi namještaj, zasmetala je tužiteljicu u mirnom i faktičnom posjedu prava stvarne služnosti prolaza preko nekretnine označene kao čest. zem. 2245 K.O. M., pa je dužna tužena u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe ukloniti postavljeni drveni podest, improviziranu nadstrešnicu, stol, stolice, ležaljku, ormariće i drugi namještaj, srušiti sagrađenu žardinjeru, odnosno uspostaviti posjedovno stanje kakvo je bilo prije smetanja posjeda te omogućiti tužiteljici posjed prava stvarne služnosti prolaska preko iste nekretnine te se ubuduće kaniti bilo kakvog smetanja posjeda prava stvarne služnosti puta - prolaza tužiteljice.

 

Dužna je tužena u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici cjelokupni parnični trošak u iznosu od 5.660,16 kuna uvećan za zakonske zatezne kamate po stopi od 17% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za osam postotnih poena koja teče od presuđenja do konačne isplate“.

 

II. Dužna je tužiteljica u roku od 8 dana isplatiti tuženoj s osnove parničnog troška iznos od 2.500,00 kuna."

 

Prema odredbi čl. 443. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 – dalje: ZPP) protiv rješenja donesenih u parnicama zbog smetanja posjeda dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP, ako su ispunjeni uvjeti iz čl. 400. ZPP. Rješenje drugostupanjskog suda kojim je preinačeno prvostupanjsko rješenje i odbijen zahtjev tužitelja zbog smetanja posjeda je rješenje kojim se postupak pravomoćno okončava.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima kada stranke ne mogu podnijeti reviziju iz st. 1. istog čl., stranka ima pravo podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, te određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih revident smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Tužiteljica u svojoj reviziji postavlja slijedeće pitanje:

 

"Da li je samovlasna preinaka poslužne nekretnine koja posjedniku prava stvarne služnosti uvelike onemogućava izvršenje sadržaja prava služnosti puta predstavlja smetanje posjeda kojemu je zajamčena sudska zašita temeljem čl. 21. i čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima?"

 

Kao razlog važnosti za postavljeno pitanje tužiteljica ukazuje na različita shvaćanja drugostupanjskih sudova navodeći pritom odluke Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-857/10 od 15. rujna 2010. i Gž-1021/09 od 24. studenog 2009. kao i odluku Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-1104/00 od 15. studenog 2000.

 

Razmatrajući pitanje dopuštenosti predmetne revizije ovaj sud je ocijenio kako ona u svemu ispunjava pretpostavke propisane odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP te da osnovano tvrdi tužiteljica kako je s obzirom na različitu praksu drugostupanjskih sudova postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice kojim traži sudsku zaštitu posjeda prava stvarne služnosti prolaska nekretninom označenom kao čest. zem. 2245 K.O. M.. Tužiteljica ovaj zahtjev temelji na tvrdnji da joj je služnost prolaska poslužnom nekretninom zasmetana u svibnju 2011., kada je tuženica preko cijele širine puta koji prolazi preko njene nekretnine postavila terasu s drvenim podestom, improviziranu nadstrešnicu, žardinjere, stol, stolice, ležaljku, oramariće i drugi namještaj.

 

Sud prvog stupnja je utvrdio da je tužiteljica bila u posljednjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti prolaza predmetnom nekretninom i da je tuženica to njezino pravo bitno ograničila postavljanjem podesta i namještaja te postavljenjem žardinjera, pa je tužiteljici pružio posjedovnu zaštitu u smislu odredbe članka 22. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 - dalje: ZVDSP).

 

Pobijanim drugostupanjskim rješenjem preinačeno je prvostupanjsko rješenje i odbijen tužbeni zahtjev uz obrazloženje kako - unatoč tome što je tuženica na putu kojim se tužiteljica služila postavila nadstrešnicu, žardinjere, drveni podest i namještaj - tužiteljici nije bitno ograničen posjed prava stvarne služnosti prolaza predmetnom nekretninom.

 

Prema odredbi čl. 10. st. 5. ZVDSP, faktično izvršavanje sadržaja prava stvarnih služnosti u pogledu neke nekretnine (posjed prava) izjednačeno je sa suposjedom prava stvari, pa se na posjed prava služnosti primjenjuju, na odgovarajući način, odredbe u posjedu stvari, ako to nije suprotno naravi prava niti odredbama zakona. Slijedom citirane odredbe, u vezi s odredbom čl. 22. st. 1. ZVDSP, sam zakon pruža zaštitu ne samo posjedu stvari nego i posjedu prava (stvarnih služnosti), a samim time i prava prolaza i provoza.

 

Odredbom čl. 21. ZVDSP propisano je kako onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, dok je odredbom čl. 22. st. 1. ZVDSP određeno da je posjednik kojem je posjed samovlasno smetan ovlašten štititi svoj posjed putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kako je bilo u času smetanja, te zabrani tako ili slično smetanje ubuduće.

 

Prethodno, ovaj sud smatra korisnim podsjetiti kako posjed predstavlja faktično stanje zaštićeno pravom, te da unatoč zaštiti koju pravni poredak pruža posjedu, posjed nije pravo, pa ni njegova pravna zaštita nije istovjetna pravnoj zaštiti vlasništva. Cilj je posjedovne parnice uspostaviti ono posjedovno stanje koje je postojalo prije smetanja. U toj je parnici rasprava ograničena na činjenicu posljednjeg mirnog posjeda i čin smetanja. Isto tako suposjednik uživa posjedovnu zaštitu u međusobnom odnosu sa drugim posjednikom, pri čemu jedan od njih isključuje ili bitno ograničava drugog u dotadašnjem načinu obavljanja faktične vlasti na stvari u njihovom posjedu.

 

Posjed prava stvarne služnosti postoji kroz faktično izvršavanje sadržaja nekog prava, u konkretnom slučaju posjeda prava stvarne služnosti puta u smislu prava staze, pri čemu ovlaštenik prava staze može tom stazom hodati i tako tuda sebi puštati druge ljude.

 

Nadalje, prema pravnom shvaćanju ovoga suda posjed se može smetati bilo kojim činom bez obzira na to u koju je svrhu i kojim povodom je poduzet. Relevantno je da je tim činom ovlaštenik ograničen (ometan) u razumnom i očekivanom korištenju svojim pravom.

 

U situaciji, kao što je predmetna, kada nije sporan čin smetanja posjeda kao ni sadržaj počinjene radnje tuženice kojim je tužiteljica ograničena u vršenju posjeda stvarne služnosti, pravilno je ocijenjeno u prvostupanjskom rješenju da je tuženica, postavljanjem terase sa žardinjerama, podestom i namještajem cijelom širinom puta, bitno ograničila tužiteljicu u njezinom pravu posjeda stvarne služnosti prolaza, te joj stoga pripada pravo na zahtijevanu posjedovnu zaštitu.

 

Slijedom navedenog, drugostupanjsko rješenje je utemeljeno na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP preinačiti drugostupanjsko rješenje na način kako je to u toč. 1. izreke ovog rješenja.

 

Tužiteljica je u cijelosti uspjela s revizijom, pa je ovaj sud sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP odlučio o troškovima cijelog postupka.

 

Uz trošak određen pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Supetru poslovni broj P-287/11 od 2. travnja 2013. u iznosu od 5.660,16 kuna, tužiteljici je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP dosuđen i trošak revizije: zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) u iznosu od 800,00 kuna uz pripadajući PDV na odvjetničku uslugu od 200,00 kuna ili ukupno 1.000,00 kuna. Priznat joj je trošak uplaćene sudske pristojbe na reviziju u iznosu od 400,00 kuna, pa joj je dakle ukupno priznat trošak cijelog postupka u iznosu od 7.060,16 kuna.

 

Zakonske zatezne kamate na iznos od 5.660,16 kuna teku od dana donošenja prvostupanjske presude (toč. 2. izreke).

 

Zagreb, 4. ožujka 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Davorka Lukanović–Ivanišević, v.r.