- 1 -              Rev 1904/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1904/2017-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. M. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu P. i P., Z., protiv tuženika L. M. iz S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik V. S., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv dijela presude Županijskog suda u Splitu br. Gž-3702/15-2 od 9. ožujka 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu br. Pi-737/13 od 15. listopada 2015., u sjednici održanoj 4. ožujka 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu br. Gž-3702/15 od 9. ožujka 2017. u dijelu kojim je odbijena žalba tužitelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu br. Pi-737/13 od 15. listopada 2015. te presuda Općinskog suda Splitu br. Pi-737/13 od 15. listopada 2015. u dijelu točke I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 827.455,12 s pripadajućim kamatama te u odluci pod točkom II. izreke, pa se predmet u tome dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom, u pobijanom dijelu, odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 827.455,12 kn s pripadajućim kamatama (dio točke I. izreke), a tužitelj obvezan nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 42.200,00 kn (točka II. izreke).

 

Protiv drugostupanjske presude u odnosu na odbijeni dio tužbenog zahtjeva tužitelj je podnio reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 28/13 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže revizijskom sudu preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova postupka, podredno ukinuti nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz nadoknadu troškova revizijskog postupka.

 

Tuženik nije podnio odgovor na reviziju.

 

Revizija je osnovana.

 

Predmet spora revizijskog postupka jest zahtjev tužitelja za povrat zajma u iznosu 827.455,12 kn.

 

U postupku koji je prethodio revizijskom između stranaka nije bilo sporno.

 

- da su tužitelj, tuženik i saslušani svjedok M. M. braća,

- da je po nalogu tužitelja na tuženikov račun kod P. b. Z. d.d. u razdoblju od 6. kolovoza 2008. do 11. veljače 2010. uplaćen utuženi iznos 844.538,16 kn,

- da je uplate iznosa po 7.500,00 kn mjesečno na tekući račun tuženika obavljao i brat M. M., uplativši na račun V. d.o.o. i iznos za kupnju osobnog automobila M.,

- da između braće nije sklopljen ugovor u pisanom obliku kojim bi regulirali svoje odnose u vezi s navedenim isplatama,

- da tužitelju ni bratu tuženik nije vratio izvršene uplate,

- da M. M. od tuženika ne potražuje povrat svojih uplata,

- da je temeljem Izjave o osnivanju društva s ograničenom odgovornošću od 14. svibnja 2008. sastavljene u obliku javnobilježničkog akta sudski registar prvostupanjskog suda na temelju rješenja od 3. lipnja 2008. izvršen upis osnivanja V. d.o.o. za trgovinu S., s temeljim kapitalom od 21.000,00 kn uplaćenim u novcu, s tuženikom kao jedinim osnivačem i jednim članom društva,

- da je 27. svibnja 2008. kod javnog bilježnika zaključen ugovor o kupoprodaji nekretnine čest. zem. 3/43 ZU 521, K.O. P., površine 5236 m2, koju su na jednake dijelove kupili tužitelj, tuženik i M. M., s time da su kupovinu u cijelosti platili tužitelj i M. M.,

- da je 4. veljače 2009. sklopljen ugovor o pravu građenja između tužitelja, tuženika i M. M. kao suvlasnika navedene nekretnine s jedne strane i V. d.o.o. s druge strane, kojim je na toj nekretnini zasnovano pravo građenja u korist V. d.o.o. koje je upisano u zemljišne knjige nadležnog suda,

- da je 27. travnja 2011. tuženik kao jedini član i osnivač V. d.o.o. nakon cijepanja poslovnog udjela na tri udjela od po 7.000,00 kn Ugovorom o prijenosu poslovnog udjela s tužiteljem i N. M., suprugom M. M., kao stjecateljima, prenio na njih po jedan poslovni udjel nominalnog iznosa od 7.000,00 kn, zadržavajući za sebe jedan poslovni udjel od 7.000,00 kn,

- da su istoga dana tužitelj, tuženik i N. M. održali skupštinu V. d.o.o. te su donijeli odluku o izmjeni odredbi osnivačkog akta, zaključivši Društveni ugovor,

- da je tuženik ugovorom od 15. prosinca 2011. darovao ocu svoji idealni dio od 1/3 nekretnine čest. zem. 3/43 ZU 521 K.O. P.,

- da ni tužitelju niti M. M. nije raspoređivana eventualna dobit ostvarena u V. d.o.o.

 

Sporno je između stranaka je li plaćanje utuženih iznosa izvršeno na temelju ugovora o zajmu sklopljenog između tužitelja i tuženika po kojemu se tuženik obvezao tužitelju beskamatno vratiti zajam u roku od tri godine, kako je to tvrdio tužitelj, ili se radilo o poslovnom odnosu nastalom zajednički i dogovorno između braće kojim su osnovali V. d.o.o. na ime tuženika, kupili nekretninu radi korištenja za potrebe V. d.o.o., slijedom čega bi uplate koju se izvršene bile obavljane za potrebe rada i poslovanja V. d.o.o. pri čemu je tuženik uplaćene iznose ugovorima o kratkoročnim pozajmicama i unosio u društvo, zbog čega smatra kako nije osobno ni u kakvom odnosu prema tužitelju s osnove ugovora o zajmu.

 

Nakon provedenog dokaznog postupka zahtjev tužitelja za isplatu predmetnog iznosa s osnove povrata zajma ocijenjen je neosnovanim uz obrazloženje da su stranke ugovorile poslovanje kroz zajedničko društvo, atipičan oblik tajnog društva iz odredbe čl. 148. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ br. 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, dalje: ZTD), čiji su članovi bili VACA d.o.o. s tuženikom kao jedinim osnivačem i članom uprave koje se pojavljuje kao poduzetnik u koje tužitelj i brat stranaka M. M. kao tajni članovi ulažu imovinske vrijednosti u obliku novčanih uplata i prava građenja, da  nije bilo posebnog dogovora između tužitelja i tuženika o pozajmicama koje bi bile dane osobno tuženiku uz obvezu povrata, da nije ostvaren cilj takvog zajedničkog poslovanja pa da je zapravo došlo do prestanka tajnog društva, pa da iz svega proizlazi kako tužitelj ima predmetno potraživanje prema poduzetniku društvu kao pravnoj osobi, a ne prema tuženiku osobno. Zbog toga je u odnosu na iznos 827.455,12 kn tužbeni zahtjev odbijen.

 

U skladu s odredbom čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Tužitelj se u reviziji, između ostalog, poziva na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, navodeći kako su nejasni i razlozi nižestupanjskih presuda o tome kako je u konkretnom slučaju riječ o tajnom društvu, da ni jedna od tih presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje se odnose na bitne sastojke ugovora kojim se osniva tajno društvo, propisanih odredbom čl. 148. ZTD.

 

Prema odredbi čl. 148. ZTD tajno društvo nastaje ugovorom kojim jedna osoba (tajni član) ulaže neku imovinsku vrijednost u poduzeće druge osobe (poduzetnika) te na temelju toga uloga stječe pravo na sudjelovanje u dobiti i u gubitku poduzetnika (st. 1.), ulog tajnog člana ulazi u imovinu poduzetnika, može se sastojati u novcu, stvarima i pravima čija se vrijednost može izraziti u novcu (st. 2.), tajno društvo nije pravna osoba i nema tvrtku, u tvrtku poduzetnika ne mogu se unijeti ime ni tvrtka tajnoga člana (st. 3.) , poduzetnik nastupa u pravnom prometu i isključivi je nositelj svih prava i obveza (st. 4.).

 

Iz navedene odredbe, dakle, proizlazi da tajno društvo nastaje sklapanjem ugovora između osobe koja se naziva tajni član i ulaže imovinsku vrijednost, i osobe u čije se poduzeće ulaže ta imovinska vrijednost, koja se naziva poduzetnik.

 

Budući da je predmetno potraživanje (čiji povrat tužitelj potražuje s osnove ugovora o zajmu) tužitelj isplatio na osobni račun tuženika, a ne na račun V. d.o.o., osnovano navodi tužitelj kako su odluke nižestupanjskih sudova nerazumljive i ne sadrže odlučne činjenice u odnosu na postojanje ugovora o osnivanju tajnog društva i bitnih sastojaka tog ugovora, a zbog kojih razloga je zahtjev tužitelja za isplatu predmetnog iznosa s osnove povrata iznosa isplaćenog na temelju ugovora o zajmu odbijen uz obrazloženje da tužitelj ima potraživanje prema poduzetniku (V. d.o.o.), a ne prema tuženiku osobno.

 

Zbog navedenog, prema ocjeni revizijskog suda, tužitelj osnovano ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP, uslijed koje nižestupanjske presude nije moguće ispitati.

 

Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 394. st. 1. ZPP, trebalo je ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U ponovnom postupku, imajući na umu razloge sadržane u obrazloženju ovog rješenja, o zahtjevu tužitelja potrebno je donijeti novu odluku.

 

Odluka o troškovima revizijskog postupka donesena je primjenom odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 4. ožujka 2020.