Baza je ažurirana 20.04.2026. zaključno sa NN 22/26  EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

Broj: Rev 144/12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Brune Frankovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari  tužiteljice Z. M. iz V., zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda V. N. i V. G., odvjetnika u P., protiv I. tuženika T. B. iz K. i II. tuženika V. M. iz K., zastupanih po punomoćniku M. M. odvjetniku u P., radi predaje nekretnine u suposjed, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Slavonskom brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-495/11-2 od 12. listopada 2011., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-958/09-10 od 19. srpnja 2010., u sjednici održanoj 17. studenog 2015.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbacuje se revizija tužiteljice kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

 

              "I. Nalaže se I. tuženiku B. T. iz K. i II. tuženiku M. V. iz K., da tužiteljici Z. M. iz V., predaju u suposjed 1/4 dijela nekretnine upisane u z.k.ul. broj ... k.o. K. koja se sastoji od kč.br. ... kuća, dvorište i oranica od 2646 m2, a nalazi se na adresi K., na način da joj predaju ključ kuće i time omoguće nesmetani suposjed 1/4 dijela nekretnine, u roku od 15 dana.

 

              II. Nalaže se tuženicima da tužiteljici naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 7.765,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja odgovara visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5%-tnih poena počevši od 19.7.2010. pa do isplate."

 

              Drugostupanjskom presudom presuđeno je:

 

              "Žalba tuženika se uvažava te se preinačuje presuda Općinskog suda u Požegi broj P-958/09-10 od 19. srpnja 2010.godine, u cijelosti i sudi:

 

              Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji ide za tim da se naloži tuženicima da tužiteljici predaju u suposjed 1/4 dijela nekretnine upisane u z.k.ul. broj ... k.o. K. koja se sastoji od kč.br. ... kuća, dvorište i oranica od 2646 m2, a nalazi se na adresi K., na način da joj predaju ključ kuće i time omoguće nesmetani suposjed 1/4 dijela nekretnine, u roku 15 dana."

 

              Protiv drugostupanjske presude tužiteljica podnosi reviziju i dopunu revizije na temelju odredbe članka 382. stavak 2. točke 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – u daljnjem tekstu: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 57/11) primjenjuje na ovaj spor, pozivajući se na revizijske razloge pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže reviziju prihvatiti i preinačiti pobijanu presudu na način da se žalba tuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

 

              Tuženici nisu odgovorili na reviziju.

 

              Revizija tužiteljice nije dopuštena.

 

              Prema odredbi čl. 382. stavku 2. ZPP u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. stavka 1. ZPP, mogu ju podnijeti protiv drugostupanjske presude po čl. 382. stavka 2. ZPP ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

 

1) ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno sa tim shvaćanjem,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskog i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskoga suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

 

              Prema st. 3. tog članka u takvoj reviziji stranaka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

              Navedeni uvjeti iz čl. 382. st. 3. ZPP moraju biti ispunjeni kumulativno.

 

              Slijedom toga, ako u sadržaju revizije izostane bilo koji od navedenih elemenata tada nisu ostvarene postupovnopravne pretpostavke za razmatranje izvanredne revizije u smislu odredbe članka 382. stavak 2. i 3. ZPP.

 

              Prema tome, da bi se moglo pristupiti prosudbi je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u svezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu, kao i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

              Pitanje je određeno naznačeno tek onda kada je individualizirano do mjere koja ne ostavlja nikakve dvojbe o kojem je pravnom pitanju riječ, s tim da revizijski sud nije ovlašten sam ispitivati krije li se u navodima revidenta (ili se pak nazire) pravno pitanje važno za odluku u sporu.

 

              Revident u ovom slučaju određeno naznačuje slijedeće materijalnopravno pitanje:

 

              "Ima li tužiteljica pravo na suposjed 1/4 dijela nekretnine, sukladno odredbi čl. 42.  st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, unatoč činjenici da nije došlo do diobe predmetne nekretnine te unatoč činjenici da je riječ o kući koja ima dvije spavaće sobe, kuhinju, kupaonicu, terasu i dvorište?"

 

              Obrazlažući razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni revidentica navodi da je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno sa tim shvaćanjem, pri čemu se poziva na odluke ovog revizijskog suda poslovni broj Rev-716/00 od 14.ožujka 2002. i Rev-399/90 od 18. lipnja 1991.

 

              Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se tuženicima naloži predati joj u suposjed 1/4 dijela nekretnine kč.br. ... kuća, dvorište i oranica od 2646 m2 upisane u z.k.ul. broj ... k.o. K.

 

              Prvostupanjski sud je, na temelju činjeničnih utvrđenja da je tužiteljica suvlasnica na navedenoj nekretninu u 1/4 dijela, a tuženici u 3/4 dijela, koji su i u isključivom posjedu navedene nekretnine i onemogućavaju tužiteljicu u njezinom pravu na suposjed, primjenom odredbi čl. 42. st. 1. i 46. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (" Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 – dalje: ZV) kao osnovan prihvatio tužbeni zahtjev zaključujući da tužiteljici pripada pravo na suposjed navedene nekretnine, a da će u slučaju izostanka njihova dogovora oko načina korištenja, moći u izvanparničnom postupku zahtijevati da se taj njihov odnos uredi.

 

              Drugostupanjski sud je prihvaćajući činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i koristeći se procesnim ovlaštenjima iz čl. 373. toč. 3. ZPP, povodom žalbe tuženika, preinačio prvostupanjsku presudu i kao neosnovan odbio zahtjev tužiteljice izražavajući pri tom pravno shvaćanje da tužiteljici temeljem odredbe čl. 42. st. 1. ZV ne pripada pravo na suposjed navedene nekretnine obzirom da bi se njihovom predajom u suposjed povrijedilo pravo ostalih suvlasnika (tuženika), budući da između njih nije izvršena dioba navedenih nekretnina.

 

              Suprotno navodima revidentice navedeno pravno shvaćanje drugostupanjskog sud nije utemeljeno na shvaćanju koje nije podudarno sa shvaćanjem izraženim u navedenim odlukama na koje se poziva jer je odluka Rev-716/00 od 14. ožujka 2002. donesene u drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, a odluka Rev-399/90 od 18. lipnja 1991. i u okviru drugačijeg zakonskog rješenja, obzirom da je pravno shvaćanje u toj odluci utemeljeno na odredbi čl.14.st.1. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91).

 

              Stoga, se navedeno pitanje ne može prihvatiti  kao važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

              Zbog izloženog na temelju odredbe članka 392.b st. 3. ZPP riješeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 17. studeni 2015.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu