- 1 -              Rev 3530/2018-5

Broj: Rev 3530/2018-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. R., koju zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik u S., protiv tuženice I. P. iz Z., koju zastupa punomoćnik T. L., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3268/2017-2 od 15. veljače 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3659/16-9 od 19. lipnja 2017., u sjednici održanoj 4. ožujka 2020.,

r i j e š i o   j e :

Prihvaća se revizija tužiteljice te se ukida presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3268/2017-2 od 15. veljače 2018. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3659/16-9 od 19. lipnja 2017. pa se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da se naloži tuženici platiti joj iznos od 200.000,01 kn sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate te nadoknaditi joj parnične troškove u iznosu od 2.350,00 kn te je naloženo tužiteljici nadoknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 6.250,00 kn.

Drugostupanjskom presudom žalba tužiteljice je odbijena i prvostupanjska presuda potvrđena.

Protiv navedene drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka s prijedlogom da se presude nižestupanjskih sudova ukinu.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete u iznosu od 200.000,01 kn zbog toga što je tuženica navodno "tužiteljicu difamirala" putem "jedne od društvenih mreža" te na taj način povrijedila tužiteljici pravo osobnosti na čast, ugled i dostojanstvo.

Iako je na pripremnom ročištu sutkinja upozoravala tužiteljicu na potrebu iznošenja činjeničnog supstrata na kojem zasniva predmetnu tužbu, tužiteljica je ostala kod činjenica iznesenih u tužbi i tužbu nije dopunjavala drugim činjenicama te je predložila saslušanje stranaka.

Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev s obrazloženjem da tužiteljica nije dokazala osnovanost tužbenog zahtjeva jer nije iznijela konkretne činjenične navode (kakvim postupanjem, kada, kada i korištenjem koje društvene mreže je uzrokovana navodna šteta), pa zbog toga nije bilo niti razloga za izvođenje dokaza koje je tužiteljica predložila.

Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu prihvaćajući razloge koje je iznio prvostupanjski sud.

Međutim, prema odredbi čl. 109. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), ako podnesak nije razumljiv ili ne sadržava sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupati sud će podnositelju naložiti da podnesak ispravi odnosno dopuni u skladu s danom uputom i u tu svrhu mu vratiti podnesak radi ispravka ili dopune.

Iz razloga koji je iznio prvostupanjski sud i prihvatio drugostupanjski sud proizlazi da je zbog razloga zbog kojih je trebalo postupiti prema odredbi čl. 109. st. 1. ZPP, tužbeni zahtjev odbijen.

Dakle, izreka presude je suprotna razlozima iznesenim u obrazloženju zbog čega se presude nižestupanjskih sudova ne mogu ispitati pa je na taj način počinjena bitna povreda odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, što je razlog za reviziju iz odredbe čl. 385. st. 1. toč. 1. ZPP.

Zbog izloženih razloga, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP riješeno je kao u izreci.

U nastavku postupka prvostupanjski sud treba, ako i dalje ostane kod shvaćanja da tužba nije potpuna zbog toga što činjenice na kojima se temelji tužba nisu dostatno iznesene, postupiti prema odredbi čl. 109. st. 1. ZPP, te imajući u vidu izloženo donijeti zakonitu odluku.

Zagreb, 4. ožujka 2020.