- 1 -

                                  Broj: Jž-2663/2018

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog S. T., kojeg brane odvjetnici iz Odvjetničkog društva j.t.d. M. i partneri, zbog prekršaja iz čl. 37. st. 1. toč. 1. i 4. i čl. 38. st. 1. toč.1.  Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj: 117/03, 71/06, 43/09 i 34/11), odlučujući o žalbi okrivljenog S. T., podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Zadru, broj: Pp 21 J-1368/17 od 14. rujna 2018., na sjednici vijeća održanoj dana 4. ožujka 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

           Djelomično se prihvaća žalba okrivljenog S. T. te ukida pobijana presuda u dijelu u kojem je okrivljeni S. T. proglašen krivim zbog prekršaja iz čl. 38. st. 1. toč.1.  Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, činjenično opisanog pod toč. 2. izreke pobijane presude i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. 

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I U ostalom dijelu žalba okrivljenog S. T. odbija se kao neosnovana te prvostupanjska presuda u tom dijelu potvrđuje.

 

II  Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. toč. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ), okrivljeni  S. T. obvezuje se naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka u iznosu od 300,00 (tristo) kuna, u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

 

 

Obrazloženje

 

 

Pobijanom presudom okrivljeni S.T. proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 37. st. 1. toč. 1. i 4. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, činjenično opisanog pod toč. 1. izreke pobijane presude za koji prekršaj je okrivljeniku temeljem istog propisa, a primjenom članka 37. Prekršajnog zakona, („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje: PZ), izrečena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kn te zbog prekršaja iz čl. 38. st. 1. toč.1.  Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, činjenično opisanog pod toč. 2. izreke pobijane presude za koji prekršaj je okrivljeniku temeljem istog propisa, a primjenom članka 37. PZ-a izrečena novčana kazna u iznosu od 2.500,00 kuna te mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 4.500,00 kn, time da ukoliko okrivljenik u roku od 90 dana računajući od dana pravomoćnosti presude, plati dvije trećine ukupno izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenima u cjelini. Istom presudom je okrivljenik temeljem odredbe čl. 182. toč. 1. PZ-a, oslobođen od optužbe zbog prekršaja iz čl. 38. st. 1. toč.1.  Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, činjenično opisan pod toč. II pobijane presude, s obrazloženjem da djelo ne imanja dovoljnog broja sanitarnih čvorova u pojedinim dijelovima športskog objekta ne predstavlja prekršaj jer nije propisana sankcija za kršenje odredbe čl. 16. istoga Zakona.

 

Istom presudom, temeljem čl. 139. st. 6. PZ-a okrivljenik je oslobođen dužnosti naknade troška prekršajnog postupka.

 

Protiv te presude okrivljeni S. T. pravodobno je putem branitelja podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga, navodeći da je pogrešno prvostupanjski sud utvrdio da okrivljenik kao organizator športskog događaja u športskom objektu nije osigurao uređaje za brojenje i kontrolu ulaznica jer je osigurao ručne brojače, koji su nešto stariji modeli brojača, a sam Zakon o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima ne pravi razliku između suvremenih i starijih, ručnih modela brojača, kakve je okrivljenik osigurao u predmetnog športskom objektu Dvorani „Jazine“ koja je stari „hram“ košarke u kojem nema suvremenih brojača karata za razliku od npr. SC „V.“. Ističe da je prvostupanjski sud, prihvaćajući iskaz svjedoka I. B., zanemario njegovu izjavu da je okrivljenik kao organizator bio upoznat da športska dvorana „Jazine“ u većini stvari ne ispunjava uvjete iz čl. 16. i čl. 18. Zakon o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima te odbija ispitati predložene svjedoke na okolnost uvjeta dvorane koja je u vlasništvu grada Zadra, a Hrvatski košarkaški savez svake godine od svih košarkaških klubova traži postupak licenciranja, odnosno, ispunjavaju li dvorane potrebne uvjete, a što je HKS sve redom odobrio, pa gore navedeni svjedok policijski službenik (koji je izjavio da nema saznanja koliko je bilo redara i zaštitara na utakmici) nije niti mogao utvrdili i znati je li bilo ručnih brojača na utakmici, koji su manji, zbog čega je trebalo ispitati predložene svjedoke obrane, umjesto samo svjedoke predložene po tužitelju, čime je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, zatim ističe i da mu grad Zadar nije omogućio novčana sredstva za pribavljanje suvremenih brojača, a koju bi okrivljenik morao ugraditi u dvoranu koju inače koriste i svi drugi klubovi. Nadalje, u žalbi ističe da je okrivljenik kao nestručna osoba, volonter, poduzeo sve da udovolji zahtjevima Policijske uprave o visoko rizičnoj utakmici te je sukladno zakonu angažirao profesionalnu tvrtku za pružanje usluga osiguranja, u čiji rad se pouzdao pa okrivljenik ne može biti objektivno odgovoran što ta tvrtka nije osigurala dovoljan broj redara, odnosno, zaštitara, navodeći i da tijekom športskog natjecanja nije došlo do incidenata. Okolnost što svjedoci policijski službenici nisu vidjeli brojače, ne znači da isti nisu bili osigurani na utakmici, već da su ih propustili vidjeti, kao što su propustili vidjeti sanitarne čvorove, za što je okrivljenik pravilno oslobođen od optužbe. U žalbi navodi da je izrečena novčana kazna previsoka za okrivljenika koji nema primanja niti imovine. Zbog svega predlaže usvojiti žalbu, preinačiti presudu i osloboditi okrivljenika od optužbe, a podredno, ukinuti presudu i vratiti na ponovno suđenje i odluku.

 

Žalba je djelomično osnovana.

 

Rješavajući o žalbi, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u smislu navoda žalbe i odredbe čl. 202. st. 1. PZ-a i utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. PZ-a, niti su povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika te da nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, dok je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno u odnosu na prekršaj iz čl. 38. st. 1. toč.1.  Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, činjenično opisanog pod toč. 2. izreke pobijane presude te da nisu počinjene povrede na koje žalitelj ukazuje u žalbi.  

 

U odnosu na ukinuti dio

 

Opravdano okrivljenik u žalbi ističe da u postupku nije sa sigurnošću dokazano da u športskom objektu nije bilo brojača karata, a koje je morao osigurati okrivljenik, s obzirom da svjedok R. K., na čijem iskazu se temelji osuđujuća presuda u odnosu na prekršaj iz čl. 38. st. 1. toč. 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, nije mogao vidjeti ima li ručnih brojača karata na ulazima. Naime, navedeni svjedok navodi da je vidio da nema brojača karata na zapadnom ulazu gdje je on stajao, a da mu je kolega I. P. javio da brojača nema niti na drugom ulazu. Budući da je okrivljenik u obrani i tijekom postupka isticao da je bilo ručnih brojača karata, koji su manji i stariji modeli od suvremenih brojača, te da ih zbog toga svjedok možda nije mogao vidjeti, prvostupanjski je sud bio dužan otkloniti navedene kontradiktornosti, odnosno, nesporno utvrditi navedenu činjenicu ispitivanjem i drugog svjedoka I. P., policijskog djelatnika te oba svjedoka ispitati na okolnost postojanja ručnih brojača. Ovo osobito iz razloga što sud, osim ispitivanja svjedoka Roberta Kneza, druge dokaze na tu okolnost nije provodio, a izostala je i ocjena obrane okrivljenika o postojanju ručnih brojača.

 

Imajući u vidu da zakonska odredba čl. 16. st. 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima propisuje uvjete koje mora ispunjavati športski objekt te između ostaloga propisuje i da športski objekt mora imati i „uređaje za kontrolu i brojanje ulaznica“, prvostupanjski je sud morao uzeti u obzir da ta odredba ne propisuje egzaktno kakvi brojači moraju biti (oblik, veličina..) te u tom smislu cijeniti obranu okrivljenika o postojanju ručnih brojača, koji su manji, pa time i moguće, manje vidljivi. Stoga je prvostupanjski sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje u odnosu na relevantnu činjenicu je li športski objekt u kojem je okrivljenik organizirao športsko natjecanje (korisnik športskog objekta), imao uređaje za kontrolu i brojanje ulaznica ili nije, čime bi počinio prekršaj iz čl. 38. st. 1. toč. 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima.

 

Slijedom naprijed navedenog, valjalo je ukinuti pobijanu presudu u odnosu na gore navedeni prekršaj opisan pod toč. 2. izreke i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja provesti u tom dijelu novi postupak u kojem će ponovno ispitati okrivljenika te svjedoke R. K. i I. P. na okolnost je li u vrijeme športskog natjecanja bilo ručnih ili nekih drugih brojača karata, zatim otkloniti na zakonit način eventualne kontradiktornosti u iskazima, te provesti sve one dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim, a nakon toga ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku u odnosu na prekršaj iz čl. 38. st. 1. toč. 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima.

 

Treba napomenuti da se ovaj sud nije upuštao u razmatranje osnovanosti drugih žalbenih razloga na koje je žalitelj ukazao u svojoj žalbi, jer imajući u vidu naprijed navedeno, ovaj sud sve druge žalbene osnove u ovoj fazi postupka smatra irelevantnim.

 

 

U odnosu na potvrđeni dio

 

Suprotno žalbenim navodima, ovaj sud je našao da je prvostupanjski sud u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje u odnosu na prekršaj iz čl. 37. st. 1. toč. 1. i 4. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio navedeno djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa.

 

 

Naime, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud na temelju iskaza svjedoka I. B., voditelja Odjela za javni red i mir Policijske uprave zadarske koji je bio zadužen za organiziranje osiguranja košarkaške utakmice između KK Jazine-Arbanasi i KK Šibenik u Dvorani „Jazine“ i R. K. koji je neposredno prije odigravanja utakmice utvrdio zatečeno stanje i sastavio izvješće, a koji iskazi su opravdano prihvaćeni kao neposredno uvjerljivi i vjerodostojni te dovodeći ih u vezu s Izvješćem s radnog sastanka o osiguranju utakmice, Zapisnika o inspekcijskom nadzoru i Obavijesti PU Zadarske, Služba upravnih i inspekcijskih poslova, o tome da svih 16 redara u vrijeme osiguranja natjecanja nisu imali odobrenje za obavljanje poslova redara nas športskim natjecanjima, imao dovoljno osnova za zaključak da okrivljeni S. T. kao organizator natjecanja, nije postupio po nalogu policije glede otklanjanja uočenih nedostataka u postupku pripreme, organizacije i održavanja športskog natjecanja te osigurao 30 ovlaštenih zaštitara, iako je na to upozoren, već je uz zaštitare (njih 14), kao redare koristio 16 osoba koje nisu osposobljene za poslove redara na športskom natjecanju, čime je ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 37. st. 1. toč. 1. i 4. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima. Sve provedene dokaze, prvostupanjski sud je, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak da je okrivljenik počinio navedeni prekršaj za koji se tereti. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, na koje se upućuje žalitelj, kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje.

 

Ukazuje se žalitelju da je okrivljenik kao organizator natjecanja, sukladno odredbi čl. 5. st.3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, bio dužan postupati po nalogu policije glede poduzimanja mjera sigurnosti u postupku pripreme, organiziranja i održavanja športskog natjecanja, konkretno prema uputama radnog sastanka održanog prije natjecanja (str. 10 i 11 spisa) te angažirati redarsku službu sa 30 zaštitara, dok ih je angažirao samo 14 (i 16 redara), čime je počinio prekršaj iz čl. 37. st. 1. toč. 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima. Ostalih 16 redara koji su bili prisutni, prema obavijesti PU Zadarske, Služba upravnih i inspekcijskih poslova (str. 36) nisu imali odobrenje za obavljanje poslova redara na športskim natjecanjima u smislu čl. 11. st. 2., u vezi sa čl. 6. st. 2. istog Zakona. Ovdje se napominje da odredba čl. 13. Pravilnika o osposobljavanju osoba koje obavljaju poslove redara na športskim natjecanjima (“Narodne novine”, broj 54/04), propisuje da osoba koja ima dopuštenje za obavljanje poslova privatne zaštite – tjelesne zaštite za poslove zaštitara ili čuvara, može obav­ljati i poslove redara na športskim natjecanjima. Prema tome, kako iz Obavijesti PU Zadarske (koja je nadležna za izdavanje rješenja kojim se redarima odobrava obavljanje poslova na športskim natjecanjima nakon položenog ispita u ovlaštenoj Ustanovi, u smislu čl. 12. st. 1. Pravilnika), proizlazi da navedeni redari nisu imali odobrenje za obavljanje poslova redara na športskim natjecanjima, isto podrazumijeva i da nisu imali niti odobrenje (licencu) za obavljanje poslova privatne zaštite, a u smislu odredbe čl. 11. st. 2. istog Zakona pa nisu osposobljeni za poslove redara u konkretnom slučaju.

 

Pritom je irelevantno što sud nije utvrdio imena tih redara, a koji su poimence navedeni uz prijavu o javnom okupljanju i po kojem popisu imena je PU Zadarska izvršila provjeru o (ne)postojanju odobrenja za obavljanje tih poslova, s obzirom da je nedvojbeno utvrđeno da su bili angažirani redari bez valjanog odobrenja, a što predstavlja konstitutivni element predmetnog prekršaja. Ovakvim postupanjem je okrivljenik ostvario zakonsko biće prekršaja iz čl. 37. st. 1. toč. 4. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima.

 

Nadalje, neosnovano žalitelj navodi da je odgovornost zaštitarske tvrtke „Lav zaštita“ d.o.o. s kojom  KK Jazine ima sklopljen ugovor o pružanju usluga tjelesne zaštite (str. 21 spisa) što je, uz zaštitare, poslala redare koji nisu osposobljeni za poslove redara. Naime, odredba čl. 37. st. 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima jasno predviđa odgovornost fizičke osobe koja organizira športsko natjecanje ukoliko, između ostaloga, kao redara koristi (ili zapošljava) osobu koja nije osposobljena za poslove redara. Slijedom izneseno, pravilno je prvostupanjski sud proglasio krivim okrivljenika zbog počinjenja navedenog prekršaja.  

 

Stoga, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe, u kojima žalitelj ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze, u smislu odredbe čl. 193. st. 5. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

 

Razmotrivši odluku o kazni u odnosu na prekršaj iz čl. 37. st. 1. toč. 1. i 4. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, a povodom žalbenih navoda ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku, primjenom odredbe o ublažavanju kazne (čl. 37. PZ-a) izrekao novčanu kaznu ispod posebno propisanog minimuma za tu vrstu prekršaja pa je iz navedenog evidentno da je prvostupanjski sud uzeo u obzir i sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika, s obzirom da je za taj prekršaj propisana novčana kazna u iznosu od 10.000,00 kuna do 50.000,00 kuna. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Pravilno je prvostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 152. st. 3. PZ-a, dao mogućnost žalitelju da ukoliko u roku od 90 dana, računajući od dana pravomoćnosti, odnosno, od dana primitka ove presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom.

 

Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl.138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, s obzirom na složenost i trajanje postupka.

 

Zbog naprijed izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 04. ožujka 2020.

 

Zapisničarka:                                                                                                          Predsjednica vijeća:

 

Emina Bašić, v.r.                                                                                               Goranka Ratković, v.r.

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja te tužitelja.