- 1 -              Revd 20/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 20/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. M. iz O., koju zastupa punomoćnica S. M., odvjetnica u Odvjetničkom društvu M. i J. j.t.d. O., protiv tuženika S. M., Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1519/19-2 od 2. listopada 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4563/18-31 od 5. rujna 2019., u sjednici održanoj 4. ožujka 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

Obrazloženje

 

Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1519/19-2 od 2. listopada 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-4563/18-31 od 5. rujna 2019.

 

Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je riječ o pitanju glede kojeg pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda, a niti je praksa viših sudova ili revizijskog suda u odnosu na to pitanje nejedinstvena.

 

U odnosu na pravno pitanje postavljeno u tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije treba navesti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-56/19 održanoj 9. prosinca 2019. zauzeto pravno shvaćanje da zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13 i 96/15 - dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

 

Pitanje koje se odnosi na uvećanje plaće za dodatke na staž na sate odrađenog prekovremenog rada nije važno jer prema odredbi čl. 47. st. 2. KU osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dakle, uvećanje po osnovi staža čini osnovnu plaću, a ne dodatak.

 

Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u skladu s odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP i čl. 392. st. 6. ZPP riješio kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 4. ožujka 2020.