Broj: Rev 976/12

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te mr. sc. Lucije Čimić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. C. d.d., C., kojega zastupa punomoćnik A. K., odvjetnik u D., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u D., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž-61/12 od 9. veljače 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P-1223/09 od 1. ožujka 2011., u sjednici od 17. studenoga 2015.

r i j e š i o   j e

Prihvaća se revizija tužitelja, ukidaju se presuda Županijskog suda u Sisku broj Gž-61/12 od 9. veljače 2012. i presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P-1223/09 od 1. ožujka 2011. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odluka o troškovima u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev, koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj H. C. d.d., C. vlasnik cjeline prava vlasništva čest.zem. 866/3 z.ul. 548 k.o. C., te cjeline prava vlasništva poslovnog prostora u prizemlju čest. zgr. 464 k.o. C. s jugozapadne strane, površine 32,37 m2 neodvojivo povezanog s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine čest.zgr. 464 i čest.zem. 428/5 k.o. C., sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te se pravo vlasništvo navedenog posebnog dijela proteže na jugozapadni dio čest.zem. 428/5 k.o. C. u površini od 123 m2 u situacijskoj snimci označen šrafiran kao njezin pripadak, pa je dužan tuženik trpjeti da se u zemljišnoj knjizi za k.o. C. izvrši upis prava vlasništva predmetnih nekretnina na ime tužitelja u cjelini, uz istovremeno brisanje prava vlasništva s imena tuženika.

Dužna je tuženica naknaditi tužitelju parnični trošak."

II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 17.500,00 kn u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 57/11 - dalje: ZPP). Predlaže ukidanje pobijane drugostupanjske presude.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je osnovana.

              U slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti izvanrednu reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj (čl. 382. st. 2. ZPP).

Prema stavku 3. toga članka u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

              Tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva spornih nekretnina tužitelj temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da su mu sporne nekretnine valjanim pravnim aktom dane na korištenje pred više od pedeset godina od kada se nalazi u neprekidnom posjedu; da su nekretnine procijenjene u njegov temeljni kapital te da je akt o davanju nekretnina na korištenje uništen u požaru.

              Nižestupanjski sudovi tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva ocijenili su neosnovanim u bitnom uz obrazloženje da od 8. listopada 1991. do dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari (13. listopada 2004.) nije prošlo vrijeme posjedovanja propisano odredbom čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" 91/96, 68/91, 137/99, 22/00, 73/00, 113/01 i 79/06 - dalje: ZVDSP).

              Revident kao pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni navodi

              "Pitanje stjecanja prava korištenja dosjelošću nekretnina u društvenom vlasništvu."

              Obrazlažući važnost navedenog pitanja ukazuje na odluke ovog suda broj Rev-81/04 i Gzz-224/04 (IO 1/2006 sentenca 3) u kojima je izraženo shvaćanje da je do donošenja Ustava SFRJ iz 1974. bilo moguće dosjelošću steći pravo korištenja.

Po ocjeni ovog suda navedeno pitanje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Kako to osnovano u reviziji navodi tužitelj, u odlukama ovog suda broj Rev-81/04 i Gzz-224/04 od 24. studenoga 2005. izraženo je shvaćanje da je stjecanje prava korištenja na nekretninama u društvenom vlasništvu, između društveno-pravnih osoba, dosjelošću bilo moguće do donošenja Ustava iz 1974. i Zakona o udruženom radu.

Prema odredbi čl. 364. st. 6. ZVDSP osobe koje u zemljišnim knjigama nisu upisane kao nositelji prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja, a ne raspolažu ispravom valjanom za zemljišnoknjižni upis prava vlasništva, upisat će pravo vlasništva tih nekretnina u zemljišnu knjigu na temelju odluke suda, pošto dokažu da su bile izvanknjižni nositelji takva prava na nekretnini u društvenom vlasništvu.

U ovoj parnici tužitelj upravo nastoji dokazati da je bio izvanknjižni nositelj prava korištenja te nastoji ishoditi ispravu podobnu za upis prava vlasništva sporne nekretnine. U takvoj situaciji, suprotno shvaćanju nižestupanjskih sudova, potpuno je neodlučno vrijeme dosijedanja nakon 8. listopada 1991.

Zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi propustili su raspraviti jesu li se do donošenja Ustava SFRJ iz 1974. ostvarile pretpostavke za stjecanje prava korištenja spornih nekretnina dosjelošću te o osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučiti imajući u vidu i to utvrđenje.

Budući da je zbog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava ostalo nepotpuno utvrđeno, zbog čega nema mjesta preinaci presude, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Zagreb, 17. studenoga 2015.