Baza je ažurirana 08.03.2026. zaključno sa NN 153/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

1

     Poslovni broj: 4 -258/2017-2

 

                     

              Republika Hrvatska

      Županijski sud u Dubrovniku                                                                                                 

                    Dubrovnik                                                                                   

     Poslovni broj: 4 -258/2017-2

 

 

 

U    I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Noemi Butorac, kao predsjednice vijeća, Srđana Kuzmanića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Marije Vetme kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. M. iz K., OIB:, koju zastupa punomoćnica K. J., odvjetnica u R., protiv tuženika 1. P. P., odsutnog i nepoznata boravišta, kojeg zastupa privremena zastupnica I. R., odvjetnica u R., 2. H. E. d.d. Z., P. T. R., K., OIB:, koju zastupa punomoćnik N. K., odvjetnik u R., te tužitelja po tužbi glavnog miješanja H. E. d.d. Z., P. T. R., K., OIB:, koju zastupa punomoćnik N. K., odvjetnik u R., protiv tuženika 1. P. P., odsutnog i nepoznatog boravišta, kojeg zastupa privremena zastupnica I. R., odvjetnica u R., i 2. R. M. iz K., U. OIB:, koju zastupa punomoćnica K. J., odvjetnica u R., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbama tužiteljice – tuženice pod 2. i tuženika pod 2. - tužitelja podnesenima protiv dijela presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci broj P-2629/11 od 28. listopada 2016., u sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2020.,

 

r i j e š i o    j e

 

Žalbe tužiteljice – tuženice pod 2. i tuženice pod 2. - tužiteljice se uvažuju, te se ukida presuda i točka 2. izreke rješenja u presudi i rješenju Općinskog suda u Rijeci broj P-2629/11 od 28. listopada 2016., te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom i rješenjem doslovno je suđeno:

 

"p r e s u d i o   j e

  1. Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:

'1. Utvrđuje se da je R. M., K., U., OIB:, vlasnica nekretnine upisane u zemljišnu knjigu koja se vodi kod Općinskog suda u Rijeci, za katastarsku općinu K. B., zemljišnoknjižni uložak , sastojeće od katastarske čestice broj ..., u naravi "izgrađeno zemljište U.", površine 21 m2, "dvorište U. " površine 1292 m2 i "izgrađeno zemljište U. " površine 63 m2, ukupne površine 1377 m2.

 

2. Nalaže se tuženicima P. P. pok. F., nepoznata  prebivališta i nepoznatog OIB-a i trgovačkom društvu H. e. d.d. Z. P. termoelektrana R., K., OIB:, da tužiteljici naknade parnični trošak prouzročen u ovom postupku, u roku 15 dana.'

 

2. Nalaže se tužiteljici da 2-tuženiku naknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 13.950,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku u skladu s odredbom članka 29 stavak 2 Zakona o obveznim odnosima (NN35/05 i 78/15) počevši od 28. listopada 2016.god. pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

 

r i j e š i o   j e

 

              1. Utvrđuje se da je tužba povučena za: k.č.br. "livada pod U. ", površine 317,5 čhv, k.č.br.   "prolaz", površine 12,2 čhv, k.č.br. "livada U. ", površine 51,8 čhv, k.č.br. "dio ceste", površine 23,7 čhv, k.č.br. "dio ceste", površine 1,7 čhv, k.č.br. "dio ceste", površine 2,8 čhv, k.č.br…. "gradilište za cestu U. ", površine 82,6 čhv, k.č.br. …"dio ceste", površine 22,8 čhv, k.č.br. "gradilište za cestu U. ", površine 5,8 čhv, k.č.br…."kuća br. i dvorište u U. ", površine 16,7 čhv, k.č.br. "gradilište za cestu U.", površine 33,3 čhv, sve upisane u k.o. K. –B..

 

              2. Odbacuje se tužba glavnog miješanja koja glasi:

 

'1. Utvrđuje se da je tužitelj H. e. d.d. Z., pogon termoelektrana R., K., vlasnik k.č.br. k.o. K.– B., sada pod novom oznakom k.č.br. , u ukupnoj površini od 1161 m2, upisana u z.k.ul.br. , te je ovlašten po prethodnoj provedbi prijavnog lista, parcelacijskog elaborata – formiranjem k.č.br. k.o. K.– B., temeljem donesene presude, po njenoj pravomoćnosti u zemljišnim knjigama ishoditi uknjižbu prava vlasništva na k.č.br. , s imena 1-tuženika P. P., pok. F., K.– S. B., na svoje ime u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci.

 

              2. Dužna je 2-tužena naknaditi tužitelju parnični trošak u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.'"

 

              Tužiteljica – tuženica pod 2. (nadalje: tužiteljica) i tuženica pod 2. - tužiteljica (nadalje: tuženica pod 2.) su protiv dijelova navedene odluke pravodobno podnijele žalbe.

 

              Tužiteljica je podnijela žalbu protiv presude zbog svih zakonskih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. točki 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP), te je predložila drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev, a podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Tuženica pod 2. je podnijela žalbu protiv točke 2. prvostupanjskog rješenja zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, žalbenog razloga propisanog odredbom članka 353. stavka 1. točkom 1. ZPP-a, te je predložila ukinuti navedeno rješenje u pobijanom dijelu i  u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

              Tuženica pod 2. se u odgovoru na tužiteljičinu žalbu usprotivila svim tužiteljičinim žalbenim navodima, te je predložila odbiti njezinu žalbu kao neosnovanu.

 

              Nije bilo drugih odgovora na žalbe.

 

              Žalbe su osnovane.

 

              Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da je tužiteljica vlasnica katastarske čestice broj z. ul. …k.o. K. B., u naravi "izgrađenog zemljišta U. ", površine 21 m2, "dvorišta U. " površine 1292 m2 i "izgrađenog zemljišta U. " površine 63 m2, ukupne površine 1377 m2.

 

              Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev, jer je utvrđeno da nije proteklo zakonom propisano vrijeme za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću.

 

              Prvostupanjski sud je tako utvrdio da je predmetna nekretnina nastala u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga za k.o. K. B. od dijela k.č.br. i k.č.br. k.o. K. B., koje su obje 1962. prešle u društveno vlasništvo.

Isto tako je utvrđeno da se vrijeme od 19. listopada 1962., kad su ove nekretnine prešle u društveno vlasništvo, pa do dana 8. listopada 1991. ne uračunava u vrijeme posjedovanja potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću sukladno odredbi članka 388. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – u daljnjem tekstu: ZV), a da tužiteljica nije dokazala da je do 1962. ispunila pretpostavku posjedovanja predmetne nekretnine kroz vrijeme dosjelosti od 30 godina propisano paragrafom 1468. OGZ-a, odnosno 20 godina prema prevladavajućoj sudskoj praksi, niti da je od 8. listopada 1991., kad je ukinut institut „društvenog vlasništva“, pa do dana podnošenja predmetne tužbe 16. lipnja 2011. pošteno posjedovala predmetnu nekretninu kroz rok od 20 godina potreban za stjecanje prava vlasništva dosjelošću propisan odredbom članka 159. stavka 3. ZV-a.

Prvostupanjski sud je također zaključio da tužiteljica nije dokazala svoju tvrdnju da je njezin pok. otac predmetnu nekretninu kupio od vlasnika P. P., pa da bi stoga njezin posjed bio zakonit, jer da o tome nije dostavila nikakav pisani ugovor, a to se nije moglo zaključiti ni iz iskaza saslušanih svjedoka, koji o samoj kupoprodaji nemaju neposrednih saznanja niti su joj nazočili, nego su samo za nju čuli.

Pobijanom točkom 2. izreke prvostupanjskog rješenja je temeljem odredbe članka 198. ZPP-a odbačena tužba glavnog miješanja tuženice pod 2. s obrazloženjem da u konkretnom slučaju nije riječ o tužbi glavnog miješanja, jer da tužbom glavnog miješanja ustraje treća osoba protiv osoba između kojih teče parnica, a ne jedna od stranaka u predmetnom postupku, što je konkretan slučaj. 

              Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga, kao i razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (odredba članka 365. stavka 2. ZPP-a), ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki 2, 4, 9, 11, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

              Tužiteljica je još u podnesku od 24. travnja 2012. dostavila ispravljenu tužbu u kojoj je umjesto P. P. kao tuženika pod 1. označila R. P., za kojeg je navela da je nasljednik P. P., da bi kasnije tijekom postupka kao tuženika pod 1. ponovo naznačavala P. P.. Ova okolnost upućuje na ostvarenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 8. ZPP-a, o kojoj ovaj sud također vodi računa po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.

 

              Naime, prema odredbi članka 77. stavka 1. ZPP-a, stranka u postupku može biti svaka fizička i pravna osoba, s tim da prema odredbi članka 82. ZPP-a sud tijekom cijelog postupka pazi po službenoj dužnosti može li osoba koja se pojavljuje kao stranka biti stranka u postupku. Stranačka sposobnost je svojstvo određenog subjekta da može biti nositelj procesnih prava i dužnosti, a umrla osoba ne može biti nositelj niti prava niti obveza.

 

              Stoga je u nastavku postupka potrebno prije svega provjeriti je li tuženik pod 1. P. P. umro, na što sugerira tužiteljičin podnesak od 24. travnja 2012., te ukoliko jest temeljem odredbe članka 83. stavka 1. ZPP-a pozvati tužiteljicu izvršiti potrebne ispravke u tužbi ili poduzeti druge mjere da bi se postupak mogao nastaviti s osobom koja može biti stranka u postupku.

 

              Ostvaren je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

              Za ovaj sud je prihvatljivo utvrđenje prvostupanjskog suda i s tim izneseni razlozi da tužiteljica nije dokazala zakonitost svog posjeda predmetne nekretnine.

 

              Međutim, zasad se ne mogu prihvatiti kao pravilni razlozi prvostupanjskog suda da nije protekao zakonom predviđen rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

 

              Naime, rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 291/2014-2 od 17. travnja 2018. zauzeto je pravno shvaćanje: „Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavka 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.”

 

              Stoga će prvostupanjski sud u nastavku postupka ispitati postoje li okolnosti za primjenu iznesenog pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske kad je riječ o stjecanju prava vlasništva dosjelošću na nekretnini koja je aktima bivše vlasti prešla iz režima vlasništva u režim društvenog vlasništva.

 

              Pored toga je u nastavku postupka je potrebno utvrditi je li bar dio predmetne nekretnine stečen građenjem s obzirom da je na predmetnoj nekretnini nesporno izgrađena zgrada, a da i prema navodu tuženice pod 2. proizlazi da površina predmetne nekretnine od 216 m2 predstavlja zemljište na kojem se nalazi neevidentirana nekretnina – kuća i okućnica za redovnu upotrebu zgrade.

 

              Slijedom navedenog valjalo je uvažiti tužiteljičinu žalbu i u odnosu na pobijanu presudu odlučiti kao u izreci temeljem odredbe članka 370. ZPP-a.

 

              Pobijanom točkom 2. izreke prvostupanjskog rješenja odbačena je tužba glavnog miješanja tuženice pod 2. kojom ona traži utvrditi se vlasnicom dijela predmetne nekretnine u površini od 1161 m2 i ovlaštenje da po prethodnoj provedbi prijavnog lista - parcelacijskog elaborata - formiranjem kat. čest. k.o. K. B., temeljem donesene presude, po njenoj pravomoćnosti, u zemljišnim knjigama ishodi uknjižbu prava vlasništva kat. čest. k.o. K. B. na svoje ime.

 

              Žalba tuženice pod 2. protiv ovog rješenja s pravom ističe da su tuženici po tužiteljičinoj tužbi obični suparničari i da se u odnosu na njih može donijeti različita presuda, a kad se promatra tužiteljičin tužbeni zahtjev prema tuženiku pod 1. koji se odnosi isključivo na 1/2 dijela predmetne nekretnine, da tuženica pod 2. u tom slučaju predstavlja treću osobu koja tužbom glavnog miješanja traži utvrđenje prava vlasništva dijela ove nekretnine u odnosu na koju vode spor tužiteljica i tuženik pod 1.

 

              Žalba tuženice pod 2. također s pravom ukazuje da je prvostupanjski sud, ukoliko je smatrao da se ne može zajednički raspravljati o ove dvije tužbe, nije trebao  na ročištu glavne rasprave od 23. rujna 2016. donijeti rješenje o spajanju postupka po tužiteljičinoj tužbi s postupkom po tužbi glavnog miješanja tuženice pod 2. radi zajedničkog raspravljanja.

 

              Stoga je žalbu tuženice pod 2. također trebalo uvažiti, pa je u odnosu na njezinu žalbu odlučeno kao u izreci temeljem odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a.

 

              Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, trebalo je ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka, o kojima će se također odlučiti u nastavku postupka.

             

Dubrovnik, 4. ožujka 2020.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

 

                                                                                                                                  Noemi Butorac

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu