- 1 -              II Kž 94/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 94/2020-4

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja te Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. T., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 17. veljače 2020. broj K-97/19, o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 4. ožujka 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se žalba optuženog I. T. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi I. T. zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), u koji mu je uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražno zatvoru od 2. rujna 2019. pa nadalje.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi I. T. po branitelju, odvjetniku F. L., „iz svih zakonom predviđenih razlogaˮ, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i ukine istražni zatvor.

 

Žalba nije osnovana.

 

Budući da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su od utjecaja prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da one opravdavaju produljenje mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. protiv optuženog I. T. Također je prvostupanjski sud za svoje zaključke dao valjano i dostatno obrazloženje, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Žalitelj osporava utvrđeno činjenično stanje, tvrdeći da je njegov dosadašnji boravak u istražnom zatvoru u trajanju od šest mjeseci dostatno utjecao da promijeni svoje ponašanje te da okolnost što se dobrovoljno javio policiji koja ga nije dovodila u vezu s počinjenim djelom, ukazuje da on više ne želi činiti kaznena djela.

 

Protivno tim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da podaci u spisu o dosadašnjoj osuđivanosti u povezanosti s crtama ličnosti optuženika, opravdavaju njegovo daljnje zadržavanje u istražnom zatvoru.

 

Naime, optuženik je višekratno osuđivana osoba, pretežno za imovinska kaznena djela (krađa, teška krađa u pokušaju, oštećenje tuđe stvari, iznuda u pokušaju) te za prekršaje s elementima nasilja (protiv javnog reda i mira i iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji), a sada je osnovano sumnjiv za počinjenje težeg djela od onih koja je ranio činio. Navedeni podaci ukazuju da do sada vođeni postupci prema optuženom I. T. i kazne koje su mu izricane nisu dostatno utjecali da ga odvrate od daljnjeg činjenja kaznenih djela, pa stoga okolnost da se sam predao policiji nema značaj koji mu žalitelj pridaje.

 

Osim toga, provedenim psihijatrijskim vještačenjem je utvrđeno da kod optuženika postoji disocijalan poremećaj ličnosti kojeg karakterizira nemogućnost učenja na iskustvu, manipulativnost, sklonost rizičnom ponašanju bez racionalnog sagledavanja dugoročnih posljedica, uz navod vještaka da se kontinuitet njegovog asocijalnog i kasnije antisocijalnog ponašanja može pratiti od pubertetskog razdoblja do sada. Uz to, kod optuženika je prisutna i štetna uporaba raznih psihoaktivnih tvari (alkohola, marihuane, kokaina, amfetamina, heroina), za sada bez stvorene ovisnosti. Prema mišljenju vještaka, počinjeno djelo je prvenstveno posljedica optuženikove poremećene strukture ličnosti.

 

Stoga je prvostupanjski sud protiv optuženog I. T. osnovano produljio istražni zatvor iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. jer iz svega navedenog proizlazi realna i neposredna opasnost od nastavka činjenja kaznenih djela, koja se ne bi mogla otkloniti primjenom blažih mjera.

 

Slijedom izloženog, budući da optuženikovim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 4. ožujka 2020.