- 1 -              II Kž 93/2020-4

Broj: II Kž 93/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja te Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. T., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 11. veljače 2020. broj Kv I-18/20 (K-97/19), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 4. ožujka 2020.,

r i j e š i o   j e :

Odbija se žalba optuženog I. T. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog I. T. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., u koji mu je uračunato vrijeme lišenja slobode od 2. rujna 2019. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženik po branitelju, odvjetniku F. L., "iz svih zakonom predviđenih razloga", s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se protiv optuženika ukine istražni zatvor.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženog I. T. i to, kako one koje se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu te mjere propisane člankom 123. stavkom 1. ZKP/08., tako i one koje se odnose na ispunjenje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a svoju odluku je potom valjano obrazložio.

Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da na strani optuženika postoji konkretna i razborito predvidiva bojazan od ponavljanja djela. Naime, uvidom u izvode iz kaznene i prekršajne evidencije, vidljivo je da je optuženik višestruko osuđivana osoba za kaznena djela prijetnje, krađe, teške krađe u pokušaju, oštećenja tuđe stvari i iznude u pokušaju te za prekršaje protiv javnog reda i mira te iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Dakle, radi se o pretežno o djelima protiv imovine i s elementima nasiljima, a budući da je optuženik sada osnovano sumnjiv da je počinio kazneno djelo razbojništva, očito je da je njegovo protupravno ponašanje progrediralo ka činjenju težih i pogibeljnijih djela.

Pored navedenog, iz rezultata provedenog psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je optuženik osoba kod koje postoji disocijalni poremećaj ličnosti kojeg karakterizira asocijalno ponašanje, impulzivnost, sniženi prag tolerancije na frustracije, zakržljale moralno-etičke vrijednosti, sklonost rizičnom ponašanju uz štetnu zlouporabu raznih psihoaktivnih tvari. U vještačenju je također navedeno da osobe s poremećajem ličnosti pokazuju lošu prilagodljivost prema sebi i okolini, ne osjećaju tjeskobu zbog svog neadaptiranog ponašanja i najčešće su nemotivirane za liječenje, a počinjenje predmetnog djela vještak prvenstveno povezuje s optuženikovim crtama ličnosti.

Povezujući okolnosti ranije osuđivanosti optuženika za imovinska kaznena djela s činjenicom da je isti bez zvanja, nezaposlen i lošeg imovnog stanja pa je činjenje tih djela očito način na koji pribavlja materijalna sredstva, uz karakteristike njegove ličnosti, to i prema ocijeni ovog drugostupanjskog suda postoji stvarna i neposredna bojazan da će optuženi I. T. na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela. Stoga je protiv njega prvostupanjski sud opravdano produljio istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., pri čemu okolnost koju optuženik ističe u žalbi da je on sam otišao na policiju i priznao počinjenje predmetnog djela, nema utjecaja na utvrđenu iteracijsku opasnost.

Također je, protivno daljnjim žalbenim navodima, prvostupanjski sud pravilno utvrdio i detaljno obrazložio zbog čega u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni blažih mjera u zamjenu za istražni zatvor, koje obrazloženje u cijelosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud.

Budući da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti je ispitivanjem istog, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 4. ožujka 2020.