- 1 -              Rev 2795/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2795/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. M. F. iz B., OIB: …, koju zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika M. Y. d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Z. J., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž R-177/2018-2 od 5. srpnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj Pr-79/17 od 16. svibnja 2018., u sjednici održanoj 4. ožujka 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

 

„I Utvrđuje se da otkaz Ugovora o radu koji je zaključen 30. studenog 2015. između tužiteljice kao radnice i tuženika kao poslodavca i koji otkaz je tuženik dao tužiteljici Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 3. kolovoza 2017. nije dopušten, pa stoga radni odnos tužiteljici nije prestao te se nalaže tuženiku da tužiteljicu vrati na posao u roku od 8 dana.

 

II Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna, u roku od 8 dana.“

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik je u zakonskom roku podnio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti, preinačiti pobijane presude i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tuženika nije osnovana.

 

Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 3. kolovoza 2017.

 

U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

 

- da je tužiteljica radila kod tuženika na mjestu tajnice na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 30. studenog 2015.,

 

- da je 26. lipnja 2017. sin tužiteljice doživio nesreću zbog koje je bio u teškom zdravstvenom stanju radi čega tužiteljica nije došla na posao u narednim danima, što je poslodavac znao i prihvatio,

 

- da je tužiteljica 3. srpnja 2017. telefonski izvijestila suprugu zakonskog zastupnika tuženika da neće doći na posao te je s navedenim datumom otvorila bolovanje i dostavila poslodavcu Potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad s očekivanim trajanjem bolovanja 15 dana,

 

- da je tužiteljica bila na bolovanju od 3. srpnja do 16. kolovoza 2017., ali tuženiku nije dostavila Izvješće o bolovanju za srpanj, radi čega joj se nije mogla obračunati plaća,

 

- da je tuženik 3. kolovoza 2017. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, koja je istoga dana uručena tužiteljici,

 

- da je Odluka donesena zbog „osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, jer tužiteljica nakon privremene nesposobnosti ne dolazi na posao, a o razlozima nedolaska nije izvijestila poslodavca“,

 

- da tuženik nije pozvao tužiteljicu da iznese svoju obranu prije donošenja Odluke o otkazu.

 

Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu nezakonita jer poslodavac nije imao razloga ne pozvati tužiteljicu prije donošenja Odluke da iznese svoju obranu u smislu odredbe čl. 119. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17 - dalje: ZR), slijedom čega je prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan.

 

Drugostupanjski sud je, odlučujući o žalbi tuženika, odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP.

 

Revident u reviziji ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava sadržanog u odredbi čl. 119. st. 2. ZR jer smatra da u konkretnom slučaju nije bilo opravdano od tuženika očekivati da omogući tužiteljici davanje obrane prije otkazivanja ugovora o radu.

 

Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje drugostupanjskog suda kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

 

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

S obzirom da je ovaj revizijski sud prihvatio razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

U odnosu na navode revidenta kojima u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava osporava činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, odnosno prigovara pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i upušta se u ocjenjivanje utvrđenog činjeničnog stanja, treba reći da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje činjenične navode iznesene u reviziji.

 

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tuženika odbijena kao neosnovana pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 4. ožujka 2020.

 

                            Predsjednik vijeća:

              Željko Glušić, v. r.