- 1 -              Rev 3651/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3651/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović - Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. B., OIB: …, iz Skojeg zastupaju punomoćnici Z. S. i B. B., odvjetnici u S., protiv tuženika V. K. d.o.o. OIB: …, P., kojeg zastupa punomoćnik S. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu B. & B., Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-764/18-2 od 17. srpnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pr-62/17 od 16. ožujka 2018., u sjednici održanoj 4. ožujka 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-764/18-2 od 17. srpnja 2018., pod točkom I. izreke, odbijena je žalba tužitelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pr-62/17 od 16. ožujka 2018. kojom je suđeno:

 

„I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja S. B. koji glasi:

 

"Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu tuženika od 26.01.2017. te da tužitelju radni odnos kod tuženika nije prestao.

 

Utvrđuje se sudski raskid ugovora o radu od 15.07.2015. s danom 31.01.2018.

 

Nalaže se tuženiku V. K. d.o.o. da tužitelju S. B. naknadi štetu u iznosu od 57.094,20 kn, u roku od 8 dana.

 

Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od osam dana pod prijetnjom ovrhe.''

 

II/ Nalaže se tužitelju S. B. da tuženiku V. K. d.o.o. naknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od 8 dana.“

 

Ujedno je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu (točka II. izreke).

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, uz naknadu tužitelju parničnih troškova, uključivo i naknadu troškova revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

U skladu s odredbom čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Pobijana presuda, suprotno navodima revizije, sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama koji ne proturječe sadržaju isprava koje prileže spisu. Prema tome, nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se ukazuje revizijom.

 

Naime, prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP u obrazloženju presude drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti. Prema ocjeni ovoga suda pobijana presuda sadrži pravilno obrazloženje, jer se drugostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke o odbijanju žalbe očitovao o svim žalbenim navodima koji su relevantni za odluku o predmetu spora, te ista sadrži neproturječne razloge o odlučnim činjenicama i primijenjenom materijalnom pravu u odnosu na izraženo shvaćanje o dopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu pa pobijana presudu nema nedostataka zbog kojih ju ne bi bilo moguće ispitati.

 

Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s odredbom čl. 8. ZPP pa nije osnovan niti revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP.

 

Tužitelj zapravo navodima revizije tumači izvedene dokaze (posebice sadržaj Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta (pročišćeni tekst) od 5 siječnja 2017. - dalje: Pravilnik o sistematizaciji) na način kako mu to odgovara te prigovora činjeničnim zaključcima suda u pogledu njegova sadržaja i utjecaja na spornu odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju i time zapravo osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, pa s obzirom na to da prema odredbi čl. 385. ZPP pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije dopušten revizijski razlog, to navedeni revizijski prigovori nemaju utjecaja na ocjenu pravilnosti nižestupanjskih odluka.

 

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenom tuženikove Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 26. siječnja 2017., te slijedom toga i utvrđenje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, kao i zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu s 31. siječnja 2018. kao i zahtjev za naknadu štete tužitelju zbog sudskog raskida ugovor o radu.

 

U postupku koji je prethodio reviziji u bitnome je utvrđeno:

 

- da je tužitelj kod tuženika na temelju zaključenog ugovora o radu obavljao poslove radnog mjesta tehničkog direktora,

 

- da je tuženik tužitelju odlukom od 26. siječnja 2017. otkazao ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanog razloga,

 

- da je tužitelj protiv iste u zakonom propisanom roku podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava koji je tuženik odlukom od 24. veljače 2017. odbio,

 

- da je tužitelj u roku iz čl. 133. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14 - dalje: ZR) pokrenuo ovaj sudski spor,

 

- da je kod tuženog, prije predmetnog otkazivanja, došlo do izmjene organizacijske strukture poslovanja u kojoj je reorganizaciji tuženik ukinuo radno mjesto tužitelja, poslove i radne zadatke tog radnog mjesta, prerasporedio na postojeća dva radna mjesta.

 

S obzirom na navedena utvrđenja, nižestupanjski su sudovi zaključili da je kod tuženika došlo do prestanka potrebe za obavljanjem poslova radnog mjesta koje je do tada obavljao tužitelj zbog gospodarskih i organizacijskih razloga budući je poslodavac odlučio reorganizirati svoje poslovanje i sistematizirao radna mjesta na drugačiji način te ukinuo radno mjesto na kojem je radio tužitelj, što je bio organizacijski razlog opisan u čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR za otkaz tužiteljevog ugovora o radu. Pritom činjenica je li nakon provedene reorganizacije došlo do smanjenja broja visokokvalificiranih radnika ispod minimuma propisanog Pravilnikom o posebnim uvjetima za obavljanje djelatnosti javne opskrbe („Narodne novine“ broj 28/11 i 16/14 - dalje: Pravilnik o posebnim uvjetima) nije od utjecaja na zakonitost odluke o otkazu te odbijaju tužbeni zahtjev, ocjenjujući da je u konkretnom slučaju odluka o poslovno uvjetovanom otkazu dopuštena i zakonita.

 

Imajući na umu sve okolnosti konkretnog slučaja i činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio reviziji, pravilan je zaključak drugostupanjskog suda da je predmetni otkaz tužitelju dopušten i zakonit.

 

Odredbom čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog u slučaju, između ostalog, ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

 

Postojanje opravdanog razloga za otkaz u smislu odredbe čl. 135. st. 3. ZR mora dokazati poslodavac.

 

I prema shvaćanju i ovog suda, opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR postoji i u slučaju kada poslodavac radi ekonomičnijeg i racionalnijeg gospodarenja izvrši reorganizaciju rada tako da ukine određena radna mjesta, a sve budući je pravo poslodavca da samostalno određuje sistematizaciju radnih mjesta, da organizira proces rada ili organizaciju svog poslovanja prema svojim potrebama i mogućnostima.

 

Samim ukidanjem radnog mjesta tehnički direktor (a koju činjenicu tužitelj u reviziji niti ne osporava) prestala je potreba za radom tužitelja kod tuženika, pa je tuženik osnovano tužitelju otkazao ugovor o radu redovitim poslovno uvjetovanim otkazom.

 

Sadržaj revizije u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava u biti se svodi na osporavanje zaključka nižestupanjskih sudova da, time što je izmijenjen Pravilnik o sistematizaciji i ukinuto radno mjesto tužitelja za koje je bila predviđena stručna sprema VSS strojarskog ili građevinskog smjera, te posljedično čemu je tužitelju otkazan ugovor o radu, nije nezakonita odluka o otkazu, budući da uslijed otkazivanja tužitelju kod tuženika više nije zaposlen dovoljan broj VSS radnika potrebne (propisane) struke, čime je tuženik postupio protivno Pravilniku o posebnim uvjetima i Zakonu o vodama („Narodne novine“ broj 153/2009, 63/2011, 130/2011, 56/2013, 14/2014) pa tužitelj drži da je u tom svjetlu trebalo ocjenjivati zakonitost i dopuštenost odluke poslodavca.

 

Tužitelj ne spori da je radno mjesto čije je poslove obavljao ukinuto. Iz sadržaja provedenih dokaza proizlazi da je tuženik do zaključenja glavne rasprave raspolagao važećom vodopravnom dozvolom izdanom 27. srpnja 2017., a tužitelj niti tvrdi niti dokazuje da bi prema tuženiku nadležno tijelo - državna vodopravna inspekcija, u smislu čl. 12. st. 2. Pravilnika o posebnim uvjetima utvrdila prestanak postojanja posebnih uvjeta tijekom važenja rješenja o ispunjavanju posebnih uvjeta te odredila tuženiku rok u kojem se možebitno postojeći nedostaci moraju otkloniti ili da je ukinuto rješenje o ispunjavanju posebnih uvjeta i utvrđen prestanak statusa javnog isporučitelja zbog nedostataka u broju i stručnoj spremi zaposlenih radnika. Također, tužitelj ne tvrdi ni da bi protiv Pravilnika o sistematizaciji bio pokrenut postupak u smislu odredbe čl. 27. st. 6. ZR. Stoga, a budući da nadležno tijelo nije našlo da bi u postupanju tuženika prilikom izmjena Pravilnika o sistematizaciji bilo nezakonitosti, niti su njegove odredbe oglašene ništetnima, i ovi navodi tužitelja u reviziji ukazuju se neutemeljenima.

 

S obzirom na sve izneseno, pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio.

 

Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija protiv drugostupanjske presude izjavljena, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je reviziju tužitelja protiv te presude odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 4. ožujka 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Davorka Lukanović – Ivanišević, v. r.