- 1 -              Revd 513/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 513/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. o. d.d. Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik Š. S., odvjetnik u Z., protiv prvotuženika H. c. d.o.o. Z., OIB: ..., i drugotuženika T. d.o.o. Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik S. Lj., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu prvotuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-4000/2017-4 od 2. prosinca 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-3173/2012 od 11. siječnja 2017., u sjednici održanoj 4. ožujka 2020.

 

 

r i j e š i o  j e:

 

Prijedlog prvotuženika za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

Prvotuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-4000/2017-4 od 2. prosinca 2019. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-3173/2012 od 11. siječnja 2017.

 

Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

 

Prijedlog za dopuštenje revizije je nedopušten.

 

Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da pravno pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je riječ o pravnom pitanju u pogledu kojeg pravno shvaćanje u pobijanoj odluci ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda od 30. siječnja 2020. prema kojem „Tražbina osiguratelja s naslova iznosa koji je isplatio svom osiguraniku po osnovi automobilskog kaska prema štetniku, odnosno prema njegovom osiguratelju zastarijeva u zastarnom roku od 3 godine iz čl. 376. st. 1. ZOO/91 (sada čl. 230. st. 1. ZOO/05) i počinje teći od dana otkad je oštećenik (osiguranik tužitelja) doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila“. Osim toga, zauzeto pravno shvaćanje u pobijanoj odluci ne odstupa niti od ustaljene prakse revizijskog suda (primjerice odluke broj Rev-x-602/12-2 od 19. rujna 2012., broj Gzz-98/02-2 od 19. veljače 2003., broj Rev-2195/2014 od 19. veljače 2020. i dr.), a praksa viših sudova u odnosu na to pravno pitanje je jedinstvena.

 

Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP i čl. 392. st. 6. ZPP riješio kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 4. ožujka 2020.

 

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.