- 1 -              Revd 34/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 34/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. L. K. iz S., OIB: …, koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva T. & p. d.o.o. Z., protiv tuženika bolničkog centra S. iz S., OIB: …, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-354/19-2 od 10. listopada 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-310/18 od 3. lipnja 2019., u sjednici održanoj 4. ožujka 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj GŽ R-354/19-2 od 10. listopada 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-310/18 od 3. lipnja 2019.

 

Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda, a niti je praksa viših sudova ili revizijskog suda u odnosu na to pitanje nejedinstvena.

 

U odnosu na dio prvoopostavljenog pravnog pitanja u tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije treba navesti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-56/19 održanoj 9. prosinca 2019. zauzeto pravno shvaćanje da zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13 i 96/15 - dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

 

O dijelu prvopostavljenog pravnog pitanja koje se odnosi na dodatak na staž u zdravstvu ne ovisi odluka u ovom sporu budući da taj dodatak nije bio predmet tužbenog zahtjeva pa u odnosu na taj dodatak nižestupanjski sudovi nisu zauzimali pravna shvaćanja, zbog čega taj dio pitanja nije važan za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razboj prava kroz sudsku praksu.

 

U odnosu na dio prvopostavljenog pitana koji se odnosi na dodatak na znanstveni stupanj u prijedlogu nisu izloženi razlozi važnosti budući da se odluke županijskih sudova na koje se tuženik poziva u prijedlogu za dopuštenje revizije ne odnose na to pitanje.

 

U odnosu na drugopostavljeno pravno pitanje treba odgovoriti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-2209/18-2 od 10. prosinca 2019. zauzeo pravno shvaćanje prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja KU 88/13 imaju pravo na dodatno i preko redovnog mjesečnog fonda sati plaćene sate na ime slobodnog dana nakon odrađenog dežurstva subotom, nedjeljom i blagdanom.

 

Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u skladu s odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP i čl. 392. st. 1. i st. 6. ZPP riješio kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 4. ožujka 2020.

 

                            Predsjednik vijeća:

              Željko Glušić, v. r.