- 1 -              I Kž 119/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 119/2020-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Vesne Vrbetić i Ratka Šćekića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. D., zbog kaznenih djela iz čl. 110. u vezi čl. 34. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15.,  61/15. i 101/17. – dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 9. listopada 2019. br. K-33/19., u sjednici održanoj 4. ožujka 2020.,

 

 

p r e s u d i o   i   r i j e š i o   j e :

 

             

1.                  Prihvaća se djelomično žalba opt. A. D., ukida se pobijana presuda u odnosu na kazneno djelo dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 215. st. 1. KZ/11. i predmet se upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

2.               Uslijed odluke pod I. preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se opt. A. D. prihvaća kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri (3) godine za kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz čl. 110. u vezi čl. 34. KZ/11., te kazna zatvora u trajanju od jedne (1) godine iz opozvane uvjetne osude izrečene mu presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 7. prosinca 2017. godine, br. K-1632/17 te se opt. A. D. uz primjenu čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri (3) godine i osam (8) mjeseci, u koju kaznu mu se na temelju čl. 54. KZ/11. uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. prosinca 2018. godine, pa nadalje.

 

3.            Odbija se kao neosnovana žalba opt. A. D. u ostalom dijelu te se u pobijanom, a neukinutom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

 

 

Obrazloženje

 

 

Županijski sud u Zagrebu presudom od 9. listopada 2019. br. K-33/19., proglasio je krivim opt. A. D. zbog kaznenog djela protiv života i tijela, ubojstva u pokušaju iz čl. 110. u vezi čl. 34. KZ/11. za koje mu je na temelju čl. 110. KZ/11. i čl. 34. st. 2. KZ/11. utvrdio kaznu zatvora u trajanju od tri (3) godine i kaznenog djela protiv opće sigurnosti, dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 215. st. 1. KZ/11. za koje mu je na temelju istog zakonskog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od deset (10) mjeseci, te mu je na temelju čl. 58. st. 1. KZ/11. opozvana uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 7. prosinca 2017. godine br. K-1632/17, pravomoćna 23. prosinca 2017. godine i uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne (1) godine, pa je opt. A. D. uz primjenu čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri (4) godine i šest (6) mjeseci, u koju mu je na temelju čl. 54. KZ/11. uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. prosinca, pa nadalje.

 

Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženik je obvezan na platež troškova kaznenog postupka kao u izreci pobijane presude.

 

Protiv te presude žali se optuženik po branitelju F. R., odvjetniku iz Z., iz svih žalbenih osnova i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili podredno preinači na način da se optuženiku izrekne blaža kazna.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

U odnosu na kazneno djelo iz čl. 215. st. 1. KZ/11.

 

U pravu je optuženik kada ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka navodeći da je obrazloženje pobijane presude proturječno samo sebi, čime ukazuje na postupovnu povredu iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

 

Naime, prvostupanjski sud, da bi podupro tezu da je optuženik općeopasnom radnjom izazvao opasnost za život i tijelo ljudi, u obrazloženju navodi da je, u trenutku kada optuženik ispaljuje tri hica iz pištolja u zrak, na terasi kafića bilo ljudi koji su sjedili, pozivajući se pri tome na iskaz svjedoka I. B.. Međutim, kada interpretira iskaz navedenog svjedoka (strana 13, pasus 4 presude) prvostupanjski sud navodi da je svjedok iskazao „bilo je zimsko vrijeme i ljudi su sjedili u kafiću, a ne na terasi“.

 

Navedenim proturječjem u obrazloženju pobijane presude ostvarena je postupovna povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. a u vezi s tim je i činjenično stanje, za sada, u odnosu na to kazneno djelo, pogrešno utvrđeno.

 

Naime, za sada je sporno je li kritične zgode bio doveden u opasnost veći broj osoba, na što upućuje zakonski tekst inkriminiranog kaznenog djela. Da bi bilo ostvareno bitno obilježje kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom, opasnost ne može biti izazvana samo za jednu određenu osobu, što bi u konkretnom slučaju bila svjedok M. P., jer iz iskaza svjedoka B. proizlazi da u blizini nije bilo drugih ljudi.

 

Dakle, imajući u vidu iskaz svjedoka I. B., za sada je sporno je li u trenutku pucanja optuženika u blizini bilo drugih osoba koje su mogle biti ugrožene, što će prvostupanjski sud utvrditi u ponovljenom postupku, provođenjem već provedenih dokaza, a po potrebi i drugih, nakon čega će donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku, koju će i obrazložiti u skladu sa zakonom, otklanjajući postupovnu povredu na koju je ukazano.

 

Stoga je u tom dijelu prihvaćena žalba optuženika kao osnovana i ukinuta pobijana presuda u odnosu na kazneno djelo iz čl. 215. st. 1. KZ/11.

 

U odnosu na kazneno djelo iz čl. 110. u vezi čl. 34. KZ/11.

 

Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka navodeći da je prvostupanjski sud, intervenirajući u činjenični opis, prekoračio optužbu čime ukazuje na povredu iz čl. 468. st. 1. toč. 9. ZKP/08.

 

Prvostupanjski sud je činjenični opis u odnosu na kazneno djelo ubojstva u pokušaju izmijenio u modalitetu počinjenja djela i umjesto navoda iz optužnice „okrenuo prema njemu cijev pištolja“ i „ubrzanim korakom“ naveo „prislonio na njegovo tijelo cijev pištolja“ i „trčećim korakom“.

 

Navedena izmjena u odnosu na pištolj bi mogla biti od utjecaja na utvrđivanje namjere na počinjenje kaznenog djela ubojstva međutim, u konkretnom slučaju, kada se ima u vidu da se sve odvijalo u osobnom automobilu, gdje optuženik sjedi na vozačkom mjestu, a oštećenik na suvozačkom dakle, jedan pored drugoga, na malom prostoru, za utvrđivanje namjere na počinjenje kaznenog djela ubojstva, nije odlučeno je li optuženik pištolj usmjerio prema oštećeniku ili mu ga je prislonio na tijelo, jer i jedan i drugi položaj pištolja ukazuju na namjeru optuženika usmjerenu na lišenje života. Prvostupanjski sud je prihvatio iskaz oštećenika sa rasprave i u tom pravcu precizirao činjenični opis, ne zadirući pri tome u subjektivni i objektivni identitet optužbe.

 

Niti izmjena činjeničnog opisa iz „ubrzanog koraka“ u „trčeći korak“ ne mijenja identitet optužbe, jer se ne radi o bitnoj izmjeni, pa stoga nije osnovana žalba optuženika niti u tom dijelu.

 

Optuženik se žali i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. parafrazirajući njezin sadržaj i ne obrazlažući u čemu se ta povreda sastoji, u odnosu na kazneno djelo ubojstva u pokušaju.

 

Ispitujući, pak, pobijanu presudu u tom dijelu, po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila ostvarena navedena postupovna povreda u bilo kojem njezinom obliku, kao što niti ispitivanjem pobijane presude na temelju čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila ostvarena koja od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

U dijelu žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik osporava utvrđenje prvostupanjskog suda u pogledu namjere na lišenje života, u čemu međutim, nije u pravu.

 

Naime, prvostupanjski sud je prihvatio iskaz oštećenika kao istinit, budući je dinamika događaja koju je opisao, potvrđena nalazom i mišljenjem sudsko-medicinskog vještaka.

 

Oštećenik je iskazao da je nakon verbalnog napada u vozilu optuženika isti izvadio pištolj i drškom pištolja ga udario u čelo, a nakon toga i šakom u obraz i ozljede koje odgovaraju takvom mehanizmu zadavanja su konstatirane u medicinskoj dokumentaciji, a kasnije su potvrđene i sudsko-medicinskim vještačenjem.

 

Slijedom navedenog, prvostupanjski sud prihvaća i daljnji dio iskaza oštećenika da mu je optuženik nakon toga prislonio pištolj na tijelo, govoreći da će ga ubiti, nakon čega ga je oštećenik uhvatio za ruku u kojoj je imao pištolj, zaokrenuo je i tada je došlo do hrvanja i ispalenja metka u kojem je razbijeno zadnje stražnje lijevo staklo na automobilu, što je konstatirano i zapisnikom o očevidu, a proizlazi i iz iskaza svjedoka D. J. kojega je optuženik nazvao nakon događaja i rekao da je pucao u sina. Pištolj optuženika je izuzet i balističkim vještačenjem je utvrđeno da je kritične zgode iz pištolja pucano.

 

Nakon što oštećenik uspije pobjeći iz vozila nakon opalenja dva hica, optuženik ide za njim s pištoljem u ruci koji ponovno puni i pri tome je neodlučno da li trčeći ili ubrzanim korakom, jer takvo postupanje samo po sebi potvrđuje zaključak prvostupanjskog suda o stvorenoj namjeri kod optuženika da liši života svoga sina.

 

Zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik, prislanjajući pištolj na tijelo oštećenika, gdje se nalaze svi vitalni organi čovjeka, uz izrečenu prijetnju da će ga ubiti, postupao s izravnom namjerom na lišenje života, nije žalbenim navodima s uspjehom osporen.

 

Žalbom se osporava značaj prijetnje, smatrajući da joj je prvostupanjski sud dao preveliki značaj međutim, optuženik gubi iz vida da je utvrđeno da je optuženik repetirao pištolj, prislonio ga na tijelo oštećenika, te da je došlo i do opalenja dva hica  u vozilu, koji nisu pri tome pogodili oštećenika koji je samo snagom i spretnošću uspio uhvatiti optuženika za ruku s pištoljem i okrenuti ga od sebe, pa su hici završili na staklu i sjedištu vozila.

 

Uz izrečenu prijetnju osnovano prvostupanjski sud, na temelju cjelokupne dinamike događaja, utvrđuje izravnu namjeru kao oblik krivnje, pa stoga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a u stvari samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer ne navodi u čemu vidi nepotpuno utvrđeno činjenično stanje niti predlaže provođenje nekih novih dokaza.

 

Povredu kaznenog zakona optuženik navodi u uvodu žalbe, ali tu žalbenu osnovu na obrazlaže, pa je pobijana presuda u tom dijelu ispitana na temelju čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08. i nije utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

Optuženik se žali i zbog odluke o kazni navodeći da je prvostupanjski sud podcijenio postojeće olakotne okolnosti, a precijenio otegotne okolnosti te da nije vodio u dovoljnoj mjeri računa o stupnju krivnje, pobudama iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačini ugrožavanja ili povredi kaznenim djelom zaštićenog dobra odnosno okolnostima pod kojima je djelo počinjeno, kao i okolnostima počiniteljeva života prije počinjenja kaznenog djela i usklađenosti njegovog ponašanja sa zakonom.

 

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti koje utječu na odabir vrste i visine kazne, cijeneći optuženiku kao olakotno, pobude iz kojih je djelo počinjeno odnosno saznanje da je oštećenik imao spolne odnose s njegovom izvanbračnom suprugom, a svojom maćehom, kao i da je otac troje djece od kojih je dvoje maloljetno, dok mu je kao otegotno cijenio da je ranije osuđivan, ali ne za istovrsno kazneno djelo, kao i da se neposredno prije ovog događaja nasilno ponašao prema oštećeniku. Navedene okolnosti je prvostupanjski sud pravilno ocijenio utvrđujući optuženiku kaznu zatvora u trajanju od tri (3) godine za kazneno djelo iz čl. 110. u vezi čl. 34. KZ/11. koju prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

Prihvaćajući i kao utvrđenu kaznu zatvora iz opozvane uvjetne osude, optuženiku je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od tri (3) godine i osam (8) mjeseci, koju ovaj drugostupanjski sud nalazi adekvatnom za ostvarenje svrhe kažnjavanja, kako u vidu specijalne, tako i generalne prevencije.

 

Stoga nije prihvaćena žalba optuženika zbog odluke o kazni.

 

Nije osnovana žalba optuženika niti zbog odluke o troškovima kaznenog postupka na platež kojih je optuženik obvezan, s obzirom da je proglašen krivim.

 

Ukoliko bi se naknadno utvrdilo da optuženik iste ne može platiti zbog lošeg imovinskog stanja ili ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika ili osoba koje je dužan uzdržavati, predsjednik vijeća može posebnim rješenjem optuženika osloboditi plaćanja troškova kaznenog postupka u cijelosti ili djelomično, a na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08. Za sada bi primjena navedene zakonske odredbe koja se sugerira u žalbi bila preuranjena.

 

Slijedom navedenog, na temelju čl. 483. st. 1., čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 4. ožujka 2020.