Poslovni broj: Kž–121/2019-7

 

Poslovni broj: Kž–121/2019-7

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Iztoka Krbeca, kao predsjednika vijeća te Zdravka Garića i Serđa Ferenčića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Turčinov kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. M. zbog kaznenog djela iz članka 117. stavka 2. Kaznenog zakona („ Narodne novine“ broj: 125/11 i 144/12,– ispravak i 101/17 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, od 29. listopada 2018., broj 17 K-13/2017-25, u sjednici održanoj 4. ožujka 2020.,

 

 

r i j e š i o  j e :

 

Prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, a povodom te žalbe i po službenoj dužnosti ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom optuženi B. M. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11., te je na temelju članka 117. stavka 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci , a na temelju članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko optuženik za vrijeme od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

Na temelju članka 54. KZ/11 u zatvorsku kaznu optuženom B. M. se uračunava vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 12. veljače do 10. ožujka 2016. godine.

 

Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („ Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 - dalje : ZKP/08) optuženi B. M. je dužan podmiriti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 6. ZKP/08 u iznosu paušala od 500,00 kuna u roku 5 (pet) mjeseci od pravomoćnosti presude.

 

Protiv te su presude žalbu podnosi državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 467. točka 1. u vezi članka 468. stavka 1. točke 3. ZKP/08), zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 467. točka 1. u vezi članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08), s prijedlogom „da Županijski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje“.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, dostavljen na razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Puli - Pola te je isti vraćen u roku bez očitovanja o osnovanosti žalbe.

 

Žalba je osnovana.

 

Iako državni odvjetnik u žalbi ističe ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 3. ZKP/08, sadržajno upućuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08., jer je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud sudeći optuženiku po odredbi članku 404. stavku 5. ZKP/08 kao da prisutnost optuženika na raspravi nije nužna i da je prije toga bio ispitan ili se očitovao o optužbi i donoseći pobijanu presudu teško povrijedio pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., i 5/14.; dalje u tekstu: Ustav) i člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine, Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10., - dalje: EKLJP), a time i citiranu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju inače i drugostupanjski sud uvijek pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08-I).

 

Naime, prvostupanjski sud je na raspravi od 24. listopada 2018., na koju optuženik B. M. nije uredno pozvan, donio rješenje da će se rasprava održati bez prisutnosti tog optuženika, temeljem članka 404. stavka 5. ZKP/08, da bi nakon dovršene rasprave, na koju je osim optuženika nije uredno pozvan ni njegov branitelj, sud donio i objavio presudu na ročištu održanom 29. listopada 2018., također u odsutnosti optuženika i njegovog branitelja.

 

              Međutim, uvidom u spis predmeta vidljivo je da optuženik B. M. nije uredno pozvan na raspravu za dan 24. listopada 2018., a niti je prethodno bio ispitan ili se očitovao o optužbi na raspravi pred sudom što su nužni uvjeti za suđenje bez prisutnosti optuženika primjenom članka 404. stavak 5. ZKP/08., već je na raspravi od 24. listopada 2018., reproducirana snimka njegovog ispitivanja pred državnim odvjetnikom od 13. veljače 2016. godine. Nije sporno da se iskaz optuženika koji bio ispitan od strane državnog odvjetnika može koristiti kao dokaz u postupku, ali takvo ispitivanje i očitovanje o optužbi nije sukladno odredbi članka 404. stavak 5. ZKP/08 da bi se rasprava mogla održati bez prisutnosti optuženika jer ova odredba ima u vidu procesnu situaciju kada je optuženik ranije bio ispitan od strane suda ili se očitovao o optužbi pred raspravnim sudom, što konkretno, kako je već navedeno, nije slučaj.

 

Uz sve navedeno optuženik je tijekom postupka predložio neposredno ispitivanje oštećenice M. B. svjedoka koji bi mogli potkrijepiti njegovu obranu, a ujedno je zahtijevao prisustvovanje ispitivanju svjedoka optužbe (zapisnik s rasprave od 10. rujna 2018.). Međutim, na raspravi od 24. listopada 2018., izvedeni su samo dokazi optužbe, i to u bitnom čitanjem iskaza oštećene M. B. kojeg je ona dala pred državnim odvjetnikom 12. svibnja 2016., te nalaza i mišljenja dr. J. Š. i osuda se temelji isključivo na dokazima optužbe. Optuženik prema tome nije imao niti jednu mogućnost tijekom postupka ispitati svjedoke optužbe niti se očitovati na ijedan dokaz optužbe jer je sud smatrao da njegova prisutnost na raspravi nije nužna prema članku 404. stavku 5. ZKP/08. Iako je prvostupanjski sud morao posebnu pažnju obratiti da li je ispunjen uvjet da prisutnost optuženika na raspravi „nije nužna“ te je taj uvjet kao odlučnu činjenicu morao valjano obrazložiti, to nije učinjeno jer prvostupanjska presuda uopće ne sadrži obrazloženje zašto prisustvo optuženika na raspravi nije bilo nužno potrebno.

 

Kako se uz sve navedeno optuženik na raspravi od 24. listopada 2018., nije očitovao o optužbi, nije iznio uvodni govor, nije iznio dokazne prijedloge, a nije dao ni svoju obranu, pa čak niti održao završni govor, na taj je način teško povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. Ustava i člankom 6. EKLJP zbog čega je žalbu državnog odvjetnika valjalo prihvatiti i pobijanu presudu ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Osim toga, preispitivanjem pobijane presude povodom podnesene žalbe, a po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud utvrdio je da je počinjen još jedan vid bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.

 

Naime, prvostupanjskom presudom ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08, time što je teško povrijeđeno pravo optužene na pravično suđenje jer je prvostupanjski sud osudu optuženika temeljio isključivo na iskazu oštećene M. B. kojeg je dala državnom odvjetniku bez prisutnosti obrane (tzv. nekonfrontirani iskaz), a koji je na raspravnom ročištu održanom 24. listopada 2018., pročitan.

 

Naime, prema članku 29. stavak 2. podstavak 6. Ustava, optužena osoba u slučaju optužbe zbog kažnjivog djela ima pravo da ispituje ili dade ispitati svjedoke optužbe i da zahtijeva da se osigura nazočnost i ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe, dok prema  članku 6. stavak 1. točka d) EKLJP  svatko tko je optužen za kazneno djelo ima najmanje i pravo da ispituje ili dade ispitati svjedoke optužbe i da se osigura prisustvo i ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe.

 

Nije sporno da je oštećena M. B. kao svjedok ispitana pred državnim odvjetnikom 12. svibnja 2016., te je njezin iskaz pročitan na raspravi od 24. listopada 2018., unatoč tome što za čitanje tog iskaza nije postojala suglasnost stranaka u postupku (optuženik je tijekom postupka izričito tražio njezino neposredno ispitivanje na raspravi) te što njezinom ispitivanju tada nije nazočio optuženik, premda nije sporno i da se sukladno odredbi članka 431. stavka 2. ZKP/08 i takav zapisnik može pročitati, ali se samo na njemu ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda.

 

Imajući u vidu odredbu članka 431. stavak 2. ZKP/08, prema kojoj se na pročitanom zapisniku o ispitivanju svjedoka koji nije ispitan na način propisan člankom 234. i 235. ZKP/08, ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda, za ocjenu o tome da li je čitanjem zapisnika o ispitivanju oštećene kojem nije bio prisutan optuženik koji je kasnije nakon tog ispitivanja kod državnog odvjetnika nije  imao mogućnosti ispitati, pa tako ni na raspravi, prekršena konfrontacijska klauzula, temeljeno je odgovoriti na pitanje da li je riječ o iskazu na temelju kojeg se isključivo ili u odlučujućoj mjeri temelji osuđujuća presuda.

 

Kako iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud iskaz oštećene uzeo kao temelje osuđujuće presude nema nikakve dvojbe da se osuda optuženika temelji na tzv. nekonfrontiranom iskazu koji je oštećena dala državnom odvjetniku, time je povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo optuženika na pravično suđenje čime je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08.

 

U ponovljenom postupku sud će voditi računa o svemu ovdje navedenom te će provesti sve do sada izvedene dokaze, a po potrebi i nove pa će nakon provedenog postupka pažljivo i savjesno analizirati kako svaki dokaz posebno tako i obranu optuženika, te zatim sve dokaze u njihovoj ukupnosti povezujući ih s obranom optuženika, vodeći računa o načelu pravičnosti uključujući i davanje stvarne i primjerene mogućnosti ostvarenja konfrontacijskog prava, nakon čega će donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu.

 

Slijedom navedenog, pobijana presuda je na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08-I ukinuta i predmet upućen prvostupanjskom sudu na ponovo odlučivanje.

 

 

U Puli – Pola 4. ožujka 2020.