Poslovni broj: P-144/2019-

U I M E R E P U B L I K E   H R V AT S K E P R E S U D A

Općinski sud u Kutini po sucu pojedincu D. S., u pravnoj stvari tužitelja M. I. iz O., G. selo 20, OIB:, zastupanog po punomoćniku D. P., odvjetniku iz P., protiv tuženika P. banka d.d., OIB:, zastupanog po punomoćnicima iz O. društva                 L. i partneri iz Z., radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave 5. veljače 2020., u nazočnosti punomoćnika stranaka, te objave presude, temeljem članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, dalje: ZPP), 3. ožujka 2020.

p r e s u d i o j e

1.                  Utvrđuje se da su ništetne odredbe članka 4., 6. i 7. Ugovora o kreditu broj:xxxx koji su dana 25. travnja 2005., sklopili tužitelj M. I. iz O., G. selo 20, OIB: kao korisnik kredita i tuženik P. banka d.d., OIB:, kao kreditor u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana, a preko ugovorene kamatne stope od 5,50% godišnje.

2.                  Nalaže se tuženiku P. banka d.d., OIB , da tužitelju M. I. iz O., G. selo 20, OIB, isplati iznos od 3.055,60 kuna sa zakonskom zateznom kamatom i to:

na iznos od 42,60 kn od 31.08.2007.g. na iznos od 41,33 kn od 30.09.2007.g., na iznos od 40,75 kn od 31.10.2007.g., na iznos od 40,74 kn od 30.11.2007.g., na iznos od 39,87 kn od 31.12.2007.g.,

do 31.12.2007.g. po čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a od 01.01.2008. do 31.07.2015.g. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta

koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.g. do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, te

na iznos od 39,98 kn od 31.01.2008.g., na iznos od 90,54 kn od 29.02.2008.g., na iznos od 90,81 kn od 31.03.2008.g., na iznos od 86,92 kn od 30.04.2008.g., na iznos od 84,98 kn od 31.05.2008.g., na iznos od 84,43 kn od 30.06.2008.g., na iznos od 81,53 kn od 31.07.2008.g., na iznos od 80,20 kn od 31.08.2008.g., na iznos od 79,66 kn od 30.09.2008.g., na iznos od 85,51 kn od 31.10.2008.g., na iznos od 79,15 kn od 30.11.2008.g., na iznos od 82,65 kn od 31.12.2008.g., na iznos od 81,77 kn od 31.01.2009.g., na iznos od 80,46 kn od 28.02.2009.g., na iznos od 77,82 kn od 31.03.2009.g., na iznos od 76,25 kn od 30.04.2009.g., na iznos od 73,33 kn od 31.05.2009.g., na iznos od 70,65 kn od 30.06.2009.g., na iznos od 69,20 kn od 31.07.2009.g., na iznos od 68,04 kn od 31.08.2009.g., na iznos od 66,24 kn od 30.09.2009.g., na iznos od 63,99 kn od 31.10.2009.g., na iznos od 63,15 kn od 30.11.2009.g., na iznos od 62,01 kn od 31.12.2009.g., na iznos od 61,18 kn od 31.01.2010.g., na iznos od 59,06 kn od 28.02.2010.g., na iznos od 58,42 kn od 31.03.2010.g., na iznos od 56,18 kn od 30.04.2010.g., na iznos od 54,68 kn od 31.05.2010.g., na iznos od 56,14 kn od 30.06.2010.g., na iznos od 53,21 kn od 31.07.2010.g., na iznos od 52,87 kn od 31.08.2010.g., na iznos od 50,09 kn od 30.09.2010.g., na iznos od 46,65 kn od 31.10.2010.g., na iznos od 46,46 kn od 30.11.2010.g., na iznos od 46,55 kn od 31.12.2010.g., na iznos od 42,46 kn od 31.01.2011.g., na iznos od 40,60 kn od 28.02.2011.g., na iznos od 37,36 kn od 31.03.2011.g., na iznos od 34,95 kn od 30.04.2011.g., na iznos od 34,81 kn od 31.05.2011.g., na iznos od 32,20 kn od 30.06.2011.g., na iznos od 31,15 kn od 31.07.2011.g., na iznos od 27,40 kn od 31.08.2011.g.,

na iznos od 23,74 kn od 30.09.2011.g., na iznos od 20,76 kn od 31.10.2011.g., na iznos od 17,90 kn od 30.11.2011.g., na iznos od 15,17 kn od 31.12.2011.g., na iznos od 12,37 kn od 31.01.2012.g., na iznos od 9,31 kn od 29.02.2012.g., na iznos od 6,17 kn od 31.03.2012.g., na iznos od 3,19 kn od 30.04.2012.g.,

do 31.07.2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.g. do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

3.                  Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: xxxx, koji su

25.  travnja 2005. sklopili tužitelj M. I. iz O., G. selo 20, OIB:, kao korisnik kredita i tuženik P. banka  d.d. OIB:, kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

4.                  Nalaže se tuženiku P. banka d.d., OIB , da tužitelju M. I. iz O., G. selo 20, OIB, isplati iznos od 9.047,20 kn sa zakonskom zateznom kamatom i to:

na iznos od 36,55 kn počam od 31. listopada 2008.g., na iznos od 42,39 kn počam od 31. prosinca 2008.g., na iznos od 56,53 kn počam od 31. siječnja 2009.g., na iznos od 62,74 kn počam od 28. veljače 2009.g, na iznos od 43,24 kn počam od 31. ožujka 2009.g., na iznos od 46,34 kn počam od 30.travnja 2009.g.

na iznos od 20,93 kn počam od 31. svibnja 2009.g, na iznos od 4,11 kn počam od 31. srpnja 2009.g.,

na iznos do 16,60 kn počam od 31. kolovoza 2009.g., na iznos od 15,20 kn počam od 30. rujna 2009.g.,

na iznos od 3,28 kn počam od 31. listopada 2009.g., na iznos od 25,58 kn počam od 30. studenog 2009.g., na iznos od 41,86 kn počam od 31. prosinca 2009.g., na iznos od 68,03 kn počam od 31. siječnja 2010.g., na iznos od 61,21 kn počam od 28. veljače 2010.g., na iznos od 95,00 kn počam od 31. ožujka 2010.g., na iznos od 87,61 kn počam od 30.travnja 2010.g.

na iznos od 103,03 kn počam od 31. svibnja 2010.g., na iznos od 205,33 kn počam od 30. lipnja 2010.g., na iznos od 183,48 kn počam od 31. srpnja 2010.g.,

na iznos do 242,44 kn počam od 31. kolovoza 2010.g., na iznos od 223,48 kn počam od 30. rujna 2010.g.,

na iznos od 183,33 kn počam od 31. listopada 2010.g., na iznos od 260,97 kn počam od 30. studenog 2010.g.,

na iznos od 357,65 kn počam od 31. prosinca 2010.g., na iznos od 291,02 kn počam od 31. siječnja 2011.g., na iznos od 315,20 kn počam od 28. veljače 2011.g, na iznos od 282,71 kn počam od 31. ožujka 2011.g, na iznos od 287,59 kn počam od 30.travnja 2011.g. na iznos od 416,79 kn počam od 31. svibnja 2011.g, na iznos od 425,48 kn počam od 30. lipnja 2011.g,

na iznos od 536,98 kn počam od 31. srpnja 2011.g.,

na iznos do 482,93 kn počam od 31. kolovoza 2011.g., na iznos od 423,32 kn počam od 30. rujna 2011.g. , na iznos od 415,89 kn počam od 31. listopada 2011.g., na iznos od 410,59 kn počam od 30. studenog 2011.g., na iznos od 436,79 kn počam od 31. prosinca 2011.g., na iznos od 464,34 kn počam od 31. siječnja 2012.g., na iznos od 466,41 kn počam od 28. veljače 2012.g., na iznos od 447,94 kn počam od 31. ožujka 2012.g., na iznos od 456,30 kn počam od 30. travnja 2012.g.

sve do 31. srpnja 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

5.                  Nalaže se tuženiku P. banka d.d., OIB, da tužitelju M. I. iz O., G. selo 20, OIB, nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 10.250,00 kuna, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, računajući ovu kamatu od 3. ožujka 2020., kao dana donošenja prvostupanjske presude do konačne isplate, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelj je 14. veljače 2019., podnio tužbu ovom sudu protiv tuženika, radi isplate pretplaćenih kamata po ugovoru o kreditu od 25. travnja 2005. Tužitelj smatra da su odredbe iz članka 4., 6. i 7. navedenog Ugovora ništetne, jer je ugovorena promjenjiva kamatna stopa o kojoj se nije pojedinačno ugovaralo, kao i valutna klauzula. U tijeku postupka tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev, sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka (list 63 spisa).

U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost tužbenog zahtjeva, te je uložio i prigovor zastare.

Nije sporno da su stranke zaključile ugovor o kreditu 25. travnja 2005. (list 6 spisa), temeljem kojeg ugovora je tužitelj ostvario kredit u švicarskim francima u iznosu od 21.557,02

CHF. U članku 4. ovog Ugovora, ugovorena je redovna kamata od 5,50% godišnje, s tim da je ugovoreno da je ista promjenjiva. Provedenim financijskim vještačenjem, po vještaku mr.sc. Jasmini Fijačko, utvrđeno je da je u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu redovna kamata ugovorena u visini od 5,50%, a da je došlo do promjene kamatnih stopa u više navrata u tijeku otplate. Vještak je utvrdio da je tužitelj u razdoblju otplate kredita platio po osnovu kamata iznos od 618,01 CHF, odnosno 3.055,60 kuna više nego što bi platio kamata po početnom otplatnom planu u vrijeme zaključenja ugovora, za period od 31. kolovoza 2007., pa do 30. travnja 2012. To je prikazano u koloni broj 14 pismenog nalaza vještaka na strani 3-5 nalaza (list 52-54 spisa).

Stranke su zaključile predmetni ugovor o kreditu 25. travnja 2005., što znači da se na pitanje ništetnosti primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03, dalje: ZZP). U tijeku ovog postupka utvrđeno je da je tuženik kao banka odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržao u članku 4. Ugovora, koji je tužitelju predočen na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, pa tužitelju tom prilikom nije omogućeno utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu. Po pitanju promjenjive kamatne stope u ugovoru nije se pojedinačno pregovaralo, budući da je riječ o sadržaju odredbi koje je tuženik unaprijed formulirao u standardnom ugovoru, a tužitelj kao korisnik kredita nije upozoren o mogućim posljedicama takvog ugovaranja. Ovako ugovorena odredba glede promjenjivih kamata dovodi do neravnoteže u pravima i obvezama kreditora i korisnika kredita, jer omogućuje jednoj ugovornoj strani, tj. banci da promijeni ugovorne kamate, čini ovisno isključivo o volji banke, bez ikakve mogućnosti tužitelja kao ugovorne strane da određuje cijenu usluge koju mora platiti. Jedno od osnovnih načela obveznog prava i samog ugovaranja, predstavlja odredivost cijene, prema kojoj sama cijena proizvoda mora biti određena ili odrediva. Kada je tužitelj sklopio ovaj ugovor bila je ugovorena kamatna stopa od 5,50% godišnje, ali je u tijeku ugovora ista više puta mijenjana i to isključivo voljom banke. Odredbom članka 81. stavak 1. i 2. ZZP ("Narodne Novine" 96/03), a koja je u osnovi identična odredbi članka 96. stavak 1. i 2. ZZP ("Narodne Novine" 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13), propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

Na temelju svega iznijetog valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev, kako je to naznačeno pod točkama 1. i 2. izreke, a imajući u vidu da je tužitelj precizirani tužbeni zahtjev (list 63 spisa), u cijelosti uskladio sa nalazom i mišljenjem financijskog vještaka mr.sc. J. F..

Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka, jer je isti izrađen na temelju dokumentacije tuženika, koja i nije sporna. Financijski vještak se usmeno očitovao na sva pitanja tuženika na ročištu od 5. veljače 2020., pa je sud u cijelosti prihvatio nalaz vještaka. Stoga je odbijen prijedlog tuženika za provođenje dopunskog financijskog vještačenja, kao i saslušanje svjedoka I. Č. i M. K. kao nepotrebno.

Odredbom članka 7. Ugovora propisano je da se kredit u iznosu od 21.557,02 CHF i kamata otplaćuje u 84 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja.

Prema odredbama Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno ugovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu o pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom članka

3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, dalje: ZOO), propisano je kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kako su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava iz obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

U konkretnom slučaju radi se o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i iste suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

Tuženik je raspolagao stručnim znanjem koje tužitelju u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo prezentirano, te je iskoristio nestručnost tužitelja na način da je u unaprijed formulirano standardnom ugovoru stavio navedene odredbe, a na koje tužitelj nije mogao utjecati.

Stoga je sud usvojio i drugi dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na valutnu klauzulu u točkama 3. i 4. izreke.

U svom nalazu financijski vještak J. F. utvrdila je da razlika po osnovi valutne klauzule koju je tužitelj stvarno plaćao i iznosa koje bi plaćao da je anuitete plaćao po tečaju CHF na dan korištenja kredita iznosi 9.047,20 kuna, a kako je to prikazano u koloni 8 nalaza strana 6, 7 i 8 (list 55-57 spisa). Sud je prihvatio i ovaj dio nalaza vještaka, jer je isti utemeljen na dokumentaciji koja je pribavljena od strane samog tuženika.

Nije osnovan prigovor zastare tuženika, jer se u konkretnom slučaju radi o potraživanju tužitelja po osnovi stjecanja bez osnove u smislu članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05 i 48/08), te se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina. Udruga Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača Zagreb je 4. travnja 2012. pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv banaka, radi utvrđenja nepoštenih ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi. Ova tužba je pokrenuta u smislu članka 502. ZPP-a, te se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. ZPP-a. Iako tužitelj nije osobno podnio tužbu radi zaštite kolektivnih interesa, takva kolektivna tužba koja je podnijeta Trgovačkom sudu u Zagrebu 4. travnja 2012. predstavlja postupanje koje je izravno i uzročno povezano sa činjeničnim utvrđenjima iz ovog postupka. Stoga se podnošenjem navedene kolektivne tužbe prekida zastara temeljem članka 241. ZOO. Zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu navedene tužbe 13. lipnja 2014. Budući da je tužba u ovom predmetu podnesena 14. veljače 2019., nije protekao zastarni rok od 5 godina.

Zbog svega navedenog, valjalo je precizirani dio tužbenog zahtjeva usvojiti u cijelosti.

Tužitelju je dosuđena i naknada parničnog troška, sukladno uspjehu u parnici, prema članku 154. Zakona o parničnom postupku, a troškovi se odnose na: trošak sastav tužbe, sastav

2 podneska, zastupanja na 3 ročišta, sve po 1.000,00 kuna, sastav 1. podneska od 17.10.2019. 100,00 kuna, te pristup na ročište za objavu 500,00 kuna, što sve sa PDV-om iznosi 8.250,00 kuna. Tužitelj je imao i troškove financijskog vještačenja 1.500,00 kuna, te pristojbe na tužbu i presudu po 500,00 kuna, što sveukupno iznosi 10.250,00 kuna.

Kutina, 3. ožujka 2020.

                                                                                                                                S u d a c

                                                                                                                              D.S.

  Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude stranka koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude ima pravo

žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste, a stranka koja nije uredno obaviještena o danu održavanja ročišta za objavu presude od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda na županijski sud pismenim podneskom u 3 primjerka.

O tom obavijest:

1.  Odvj. D. P., P., Z. 17

2.  Odvj. društvo L. i partneri, Z., D. 18