- 1 -              Rev-x 169/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 169/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja J. (F.) R., H., H. B., New Zealand, drugotužitelja K. (K.) R., C., N. Q., Australia, i trećetužiteljice M. (M.) R., B., V., N. S. W., svi zastupani po punomoćnici M. L., odvjetnici u M., protiv tuženika S. I. iz P., zastupanog po punomoćniku J. K., odvjetniku u M., radi poništenja ugovora o darovanju, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-722/2016-2 od 8. prosinca 2016., ispravljene rješenjem tog suda poslovni broj Gž-722/2016-6 od 7. studenoga 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj poslovni broj P-979/2015 od 15. travnja 2016., u sjednici održanoj 3. ožujka 2020.

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj poslovni broj P-979/2015 od 15. travnja 2016. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja upravljen na poništenje ugovora o darovanju sklopljenog između tužitelja i tuženika, kojim oni darivaju tuženiku 9/30 dijelova čest. zgrade ... k.o. P., koji ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika A. P. pod brojem OV-2450 i 2451/98 od 21. srpnja 1998., te ovlašćuju tužitelji na temelju te presude postići ispravak upisa prava vlasništva na toj nekretnini na svoje ime uz brisanje tog prava s imena tuženika. Ujedno je naloženo tužiteljima isplatiti tuženiku na ime troška postupka iznos 5.625,00 kn.

 

              Presudom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-722/2016-2 od 8. prosinca 2016. ispravljene rješenjem tog suda poslovni broj Gž-722/2016-6 od 7. studenoga 2017. preinačena je prvostupanjska presuda prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, tako da je poništen ugovor o darovanju sklopljen između tužitelja i tuženika, ovjeren kod javnog bilježnika A. P. u M. pod brojem OV-2450 i 2451/98 od 21. srpnja 1998., kojim su tužitelji darovali tuženiku 9/30 dijela čestice zgrade ... k.o. P., te tužitelji ovlašteni na temelju te presude postići ispravak upisa prava vlasništva navedene nekretnine za navedeni dio ponovno na svoje ime uz brisanje tog dijela s imena tuženika. Ujedno je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljima 4.800,00 kn na ime troškova postupka.

 

              Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njezino preinačenje odbijanjem žalbe tužitelja i potvrđivanjem prvostupanjske presude, podredno njezino ukidanje i vraćanje predmeta nižestupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Na reviziju nije odgovoreno.

 

              Revizija nije osnovana.

 

              Kod činjenice da je drugostupanjska presuda donesena na temelju odredbe čl. 373.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) protiv iste je bez obzira na označenu vrijednost predmeta spora dopuštena tzv. redovna revizija, sve na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP.

 

              U skladu s tim, a postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, Vrhovni sud Republike  Hrvatske je u povodu revizije tuženika ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

              Neosnovano se u reviziji prigovara da je izreka pobijane presude nerazumljiva jer ne sadrži oznaku nekretnine koja je bila predmetom pobijanog ugovora o darovanju, zbog čega da se pravilnost takve presude ne može ispitati. Ovo stoga što je drugostupanjski sud, a nakon što je uočio da je prilikom izrade pisanog otpravka drugostupanjske presude, greškom, u izreci ispuštena potpuna zemljišno-knjižna oznaka nekretnine koja je bila predmetom poništenog ugovora, rješenjem od 17. studenoga 2017., otklonio taj nedostatak, a koji je bio tehničke naravi (tzv. lapsus machinae), a sve postupajući sukladno odredbi čl. 342. ZPP.

 

              Dakle, suprotno revizijskim navodima tuženika, pobijana presuda sadrži razloge upravo o svim za ovaj spor odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i razumljivi, zbog čega se pravilnost iste može ispitati, pa nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

              Činjenica da je u uvodu pobijane presude, suprotno odredbi čl. 338. st. 2. ZPP, izostao osobni identifikacijski broj tužitelja, tu presudu ne čini nerazumljivom, a sve obzirom na sadržaj izreke te presude kojom je poništen ugovor o darovanju glede točno određene nekretnine, identitet kojeg ugovora između stranaka nije sporan. Stoga u okolnostima konkretnog slučaja, izostanak osobnog identifikacijskog broja tužitelja u uvodu pobijane presude nema značaj bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 338. st. 2. ZPP.

 

              Revizijski navodi tuženika kojima pokušavajući prigovoriti pravilnosti pobijane presude vrši preocjenu izvedenih dokaza, sadržajno su prigovori činjenične naravi i kao takvi nedopušteni u revizijskom stupnju postupka kao što je ovaj, sve u smislu odredbe čl. 385. ZPP.

 

              S tim u vezi tuženika treba podsjetiti da prema odredbi čl. 8. ZPP koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svojem uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a to pak znači da je ocjena dokaza pridržana sudu, a ne strankama.

 

              Neosnovano tuženik prigovara da je drugostupanjski sud ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva utemeljio na "činjeničnim navodima u tužbi i izjavi tužitelja", jer, kako to jasno proizlazi iz obrazloženja pobijane presude, ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva za poništenje spornog ugovora o darovanju, drugostupanjski sud je utemeljio na rezultatima provedenog postupka i baš ocjene svih izvedenih dokaza, između ostalog i iskaza tuženika kao stranke te saslušanih svjedoka. Stoga nespretni izričaj drugostupanjskog suda gdje, u obrazlaganju razloga svoje presude se uz ostalo poziva na "činjenične navode u tužbi i izjave tužitelja" se ne može pridavati onaj značaj i težina, a kako to revident sugerira u reviziji.

 

              Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev, ili kojima pobija navode i dokaze protustranke.

 

              Prema odredbi čl. 220. st. 1. i 2. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

 

              Prvostupanjski sud je u smislu citiranih odredbi, a očito imajući na umu uz ostalo i načelo ekonomičnosti postupka, cijeneći činjenicu da tužitelji žive u Novom Zealandu i da izgledno neće uskoro dolaziti u Republiku Hrvatsku, odustao od njihovog saslušanja kao stranaka, no istovremeno izveo dokaz saslušanjem tuženika kao stranke, zbog čega se neprovođenje dokaza saslušanjem tužitelja kao stranaka doista ne može smatrati procesnim nedostatkom počinjenim na štetu tuženika. Zato neprovođenje dokaza saslušanjem tužitelja kao stranaka ne upućuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 264. st. 2. ZPP, posebno što su se sporne činjenice u ovom slučaju mogle utvrđivati izvođenjem drugih predloženih dokaza, a što je sud i učinio.

 

              Predmet spora je poništenje ugovora o darovanju sklopljenog između stranaka, ovjerenog kod javnog bilježnika 21. srpnja 1998., a kojim ugovorom su tužitelji darovali tuženiku svoj suvlasnički dio od 9/30 dijela čest. zgrade ... k.o. P. i na temelju istog postigao uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama. Tužitelji naime smatraju da su pri sklapanju tog ugovora bili u zabludi, na što da su dovedeni prijevarnim postupanjem tuženika, te da tako sklopljen ugovor ne odražava njihovu volju, a koja je bila upravljena s ciljem da njihov suvlasnički dio na spornoj nekretnini pripadne sestri B. B.

 

              Drugostupanjski sud je pobijanom presudom prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja ocijenivši da je pri sklapanju spornog ugovora o darovanju tuženik postupao prijevarno prema tužiteljima dovevši ih u zabludu, a zbog čega da je taj ugovor pobojan, sve u smislu odredbe čl. 65., 111. i 112. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99).

 

              Razloge u tom pravcu iznesene od strane drugostupanjskog suda u obrazloženju pobijane presude ovaj sud prihvaća u cijelosti, zbog čega se umjesto posebnog obrazloženja ovaj sud poziva na razloge iz presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-722/2016-2 od 8. prosinca 2016., ispravljene rješenjem tog suda poslovni broj Gž-722/2016-6 od 7. studenoga 2017., sve u smislu odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP, time da će se na internetskim stranicama Vrhovnog suda Republike Hrvatske uz ovu objaviti  i ispravljena drugostupanjska presuda, sve na temelju odredbe čl. 396.a st. 3. ZPP.

 

              Stoga je odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 3. ožujka 2020.